Dan Arefata: Milostivi Allah i Njegovi uzvanici – hadžije
Piše: Edhem Šerkavi
Danas je Dan Arefata.
Milostivi Allah i Njegovi uzvanici – hadžije.
Pozvao ih je i oni su se odazvali spuštajući se niz sve strmine.
Pozvao ih je i oni su se odazvali, dolaze pješke i na kamilama iznurenim, dolaze iz mjesta dalekih.
Milostivi se hvali sa njima pred Svojim melekima i govori im: ”To su Moji robovi, došli su prašnjavi i raščupane kose.”
Da, Tvoji robovi, Gospodaru naš!
Siromasi – ako nam Ti bogatstvo ne podariš.
Poniženi – ako nas Ti ponosnim ne učiniš.
Slabi i nemoćni – ako nam Ti snagu ne podariš.
Razjedinjeni – ako nas Ti ne ujediniš.
Poraženi – ako nam Ti pobjedu ne dadneš.
Danas je Dan Arefata. Dan kada Allah pita meleke: ”Šta žele ovi?”
Allahu dragi, Ti ih poznaješ bolje nego oni sami sebe.
Oni su čuli da je tržnica za oslobađanje (od grijeha i vatre) uspostavljena, pa su došli da prodaju svoje grijehe za Tvoj oprost.
Oni znaju da trgovina sa Tobom ne može propasti, pa ne dozvoli, Gospodaru, da prođe ovaj dan, da sunce zađe dok se ne upotpuni njihovo oslobađanje od džehennemske vatre i dok im sve grijehe ne oprostiš.
Danas je Dan Arefata.
Ovdje je najbolji čovjek i najodabraniji Allahov Poslanik, Muhammed, s.a.v.s., govorio ljudima: ”Svi ste vi od Adema, a Adem je od zemlje, pa se ne oholite.”
Ovdje je on, poslata Allahova milost, stajao na Brdu milosti, govoreći: ”Vaši životi, vaše časti i vaši imeci su sveti i nepovredivi do Sudnjega dana, kao što je svet ovaj dan, u ovom mjesecu, u ovoj zemlji.”
Ovdje je Allahov Poslanik, s.a.v.s., ostavio trajnu oporuku i upozorio na lijep postupak i odnos prema ženama, govoreći: ”Bojte se Allaha u pogledu vaših žena!”
I na kraju je pitao: ”Jesam li vam dostavio?”
Da, Allahov Poslaniče, mi svjedočimo da si dostavio Allahovu poslanicu.
Svjedočimo da nisi ostavio ni jedno dobro, a da nas nisi uputio i podstakao na njega, i nisi ostavio ni jedno zlo, a da nas nisi upozorio na njega.
Nisi ništa zabranio, a da nisi bio prvi koji je to ostavio, niti si išta naredio, a da nisi bio prvi koji je to radio.
Neka te Allah nagradi onako kao On nagrađuje Svoga poslanika za poslanicu koju je prenio i za njegov ummet.
Danas je Dan Arefata.
Mnogobrojne hadžije stoje danas na Arefatu i skrušeno Te mole za oprost.
Nas je ove godine mimoišlo stajanje na Arefatu, ali nas nije mimoišlo stajanje pred vratima Tvoga oprosta.
Došli smo sa našim grijesima, Milostivi Allahu!
Došli smo da tražimo i molimo od Onoga za Kojeg znamo da ne odbija molbe, da nas oslobodiš i spasiš džehennemske vatre.
Došli smo priznajući da smo našim očima gledali i ušima slušali ono što je zabranjeno, da smo jezicima napadali na čast drugih ljudi, da smo rukama posezali za onim što nije halal, da smo nogama često puta kročili putevima sa kojima Ti nisi zadovoljan.
Došli smo da potvrdimo i priznamo naše grijehe i našu nepokornost.
Ali, Gospodaru naš, Ti znaš da mi nismo bili nepokorni zbog toga što smo omalovažili Tvoje sveznanje i svemoć, niti zbog toga što smo podcijenili Tvoju kaznu, već zbog toga što smo sami sebe obmanuli i tješili Tvojim oprostom i Tvojom neizmjernom milošću.
Međutim, Allahu dragi, mi i pored naših grijeha mrzimo i preziremo ono što Ti mrziš i prezireš, i evo došli smo kucajući na Tvoja vrata, nadajući se da ćeš uslišati naše dove i da ćeš nam oprostiti, pa Te, Gospodaru naš, skrušeno molimo u ovom velikom danu, Danu Arefata, oprosti nam grijehe i oslobodi nas džehennemske vatre. Amin!
Preveo i prilagodio: Abdusamed Nasuf Bušatlić
________________________
IZVOR: saff.ba
http://saff.ba/dan-arefata-milostivi-allah-i-njegovi-uzvanici-hadzije/
Porodica je najvažnija institucija građanskog društva
Točkovi razmjene okreću građansko društvo
Razmjena unapređuje uljudnost, učtivost. Montesquieu je upravo trgovini pripisao širenje lijepih manira među narodima Sjeverne Evrope koje su Rimljani nekada zvali varvarima. David Hume je promovisao ideju prema kojoj je širenje trgovine odigralo ključnu ulogu u pročišćavanju društva i unapređenju umjetnosti i nauke. Obzirom da je razmjena omogućila “vršenje usluge za drugog i bez pokazivanja stvarne ljubaznosti” on je istakao da je razmjena stvorila društvo u kojem je “u interesu svih čak i loših ljudi da rade za opšte dobro”. Trgovci zahtijevaju povjerenje od onih sa kojima trguju, i na taj način doprinose stvaranju klime ispunjavanja obećanja. Francis Fukuyama je demonstrirao značaj povjerenja u uspješnim društvima te doprinos trgovine i razmjene u stvaranju povjerenja koje omogućava razvoj građanskog društva.
Američki ekonomista, Ronald Coase je opisao kako se različiti pojedinci, akcionari, radnici, potrošači i ostali okupljaju kako bi stvorili ono što nazivamo firmom. Ali, dok vlastiti interes motiviše ove različite grupe da međusobno sarađuju, dotle altruizam, ljubav prema bližnjem, predstavlja osnovu drugih oblika društvene saradnje, kakva je porodica. Mada su podesni u različitim oblastima ljudskog života, znamo da nas naši altruistički impulsi ne bi odveli daleko u poslu, baš kao što sebičnost postiže jako malo u porodičnom životu. Snaga posredničkih institucija građanskog društva leži upravo u njihovoj sposobnosti da hrane, vaspitavaju i razvijaju naše ljudske instinkte tamo gdje oni mogu biti iskorišteni na najbolji mogući način. Građansko društvo kanališe naša osjećanja ka njihovim odgovarajućim ispustima jer bi, u suprotnom, ona mogla izazvati veliku štetu.
Porodica kao rušilačka institucija
Od svih institucija građanskog društva, porodica je ipak najvažnija. Uloga porodice kao vaspitača, snabdjevača i odgajivača djece neuporediva je sa bilo kojom drugom institucijom. Porodica predstavlja jedinstven izvor moralnih vrijednosti i središte ljudskih osjećanja da ju je Ferdinand Mount označio kao rušilačku instituciju. Porodica se nalazi između čovječnosti i zastrašujuće vizije Hrabrog Novog Svijeta, ili čak Platonove republike u kojoj su djeca branioci države. Kao prenosnik vrijednoti sa generacije na generaciju, porodica, koja polaže ogromno pravo na ljudska osjećanja je mnogo snažniji moralni učitelj čak i od najprodornije propagande totalitarne države. Porodica je mjesto gdje budući građani uče da razlikuju dobro od lošeg. I upravo u onim društvima u kojima je uloga porodice najjača, u kojima odluke donose porodice a ne država, njihovi članovi imaju najveće razumijevanje razlike između dobrog i lošeg. Porodice u slobodnim društvima imaju tu prednost jer njihova vlada ne tretira odrasle članove svoga društva kao malu djecu.
Tampon zona između pojedinca i države
Ključna funkcija građanskog društva u slobodnim društvima jeste da djeluje kao povratna sila sili vlade. Tamo gdje je uloga pojedinca svedena na minimum i gdje pojedinci nisu naviknuti na razne načine međusobne saradnje oni postaju lakši plijen totalitarnim iskušenjima onih koji nude sigurnost u zamjenu za slobodu. Ovi mali vodovi stoje na putu vladavini tiranije jer polažu pravo na lojalnost svojih članova, nasuprot zahtjevima totalitarizma za bezuslovnom lojalnošću državljana jedne države. Porodica, religijske zajednice, privatna inicijativa, dobrovoljne organizacije i slobodna sindikalna udruženja potkopavaju takvu lojalnost i prenose vrijednosti koje su u suprotnosti sa poslušnošću i prećutnim pristajanjem zahtijevanim od strane zagovornika totalitarizma. Upravo iz toga razloga je svako totalitarno društvo ikad stvoreno od strane čovjeka pokušalo da ih uništi, i upravo zato je stepen u kojem ove institucije napreduju i razvijaju se najbolji pokazatelj sigurnosti naše slobode.
Neprijatelji građanskog društva
Onda nije slučajno što su fašistički i komunistički režimi kroz istoriju objavili rat porodici, i pokušali da okrenu djecu protiv njihovih roditelja, supruge protiv njihovih muževa, i generaciju protiv generacije. Razlog za ovo je taj što država želi pristup informacijama koje treba da služe svojoj svrsi te bezuslovno zahtijeva snažniju i dublju lojalnost prema državi od lojalnosti koju ljudi prirodno osjećaju prema svojoj porodici. Stoga ovakve institucije imaju rušilačku ulogu u takvim društvima jer su osjećanja i odanost koje one stvaraju plod odupiranja zahtjevima države. Snažno građansko društvo se ponaša kao prepreka tiraniji jer održava moralni poredak koji čuva i podupire vrijednosti slobode.
Potkopavanjem institucija građanskog društva, vlada lišava pojedinca zaštitnih slojeva koji ostaju u rukama nametljive vlade. A kada ti slojevi između vlade i pojednica nestanu, pojedinac ostaje nezaštićen od neprijatelja otvorenog društva koji će potčiniti slobodu pojedinca autoritetu države.
Složena mreža zajedničkih obaveza
Ovaj sistem koji podupire društvenu moć obuzdavanjem političke moći stvara mrežu recipročnih prava i obaveza koje omogućavaju društvu da upravlja samo sobom. Društvo predstavlja veliku kompaktnu cjelinu ne samo sadašnjih članova društva, već i onih koji više nisu živi kao i generacija koje još uvijek nisu rođene. Mi djelujemo u interesu drugih koje i ne poznajemo a u nekim slučajevima i ne možemo da poznajemo jer smo vođeni moralnim osjećajem koji nam govori šta moramo da radimo. Ovi moralni instinkti nas tjeraju da bolje ispunimo svoju ulogu u društvu i doprinesemo ostvarivanju veće zajedničke koristi nego što to može učiniti bilo koja vlada. Roditelji i njihova djeca imaju prava i obaveze jedni prema drugima. Svaka generacija ima odgovornost prema generacijama prije njih kao i prema generacijama koje tek dolaze. Brak, prijateljstvo, pa čak i ljudski odnos prema životinjskom carstvu su vođeni ovim obavezama, iz kojih se rađaju društvene veze koje nas vode ka ostvarenju naših obaveza prema drugima baš kao što se i mi nadamo i vjerujemo da će oni učiniti prema nama. I upravo zbog toga što država ne može da zamijeni ovaj sistem nastaje surovost države onda kada ona to pokušava.
Obnova građanskog društva
Danas vjerovatno nema značajnijeg zadatka od obnove građanskog društvenog reda u onim društvima gdje je svemoguća država taj isti društveni red ostavila u ruševinama. Bilo bi pogrešno pretpostaviti da država može sama ispuniti taj zadatak. Građansko društvo je rezultat spontanih humanih aktivnosti slobodnih ljudi. Ono od vlade zahtijeva da se smakne sa puta ljudskim naporima i dozvoli ljudima da se slobodno udružuju jedni sa drugima. Mnogo je lakše uništiti moralno tkivo jednog društva nego što je pažljivo ga izgraditi i prenositi kroz generacije. Nema sumnje da sloboda neće dugo potrajati ukoliko se ovaj zadatak ne počne odmah ostvarivati. To znači da ljudi moraju biti slobodni u obavljanju svojih ekonomskih poslova, vjerskih aktivnosti i u njihovim porodičnim životima.
________________________________________________
Odlomak iz djela: Nigel Ashford, Principi za slobodno društvo, str. 4-7.
za Dialogos.ba priredio: Resul S. Mehmedović
https://dialogos.ba/2018/08/30/porodica-kao-rusilacka-institucija/
Promocija knjige Haruna Hodžića "Sedžda na čistoj zemlji bosanskoj"
Osnovni odbor, Udurženja "Mladi muslimani", Ilidža u petak 31. Avgusta 2018. godine organizirao je promociju knjige autora Haruna Hodžića "Sedžda na čistoj zemlji bosanskoj".
Promocija je održana u multimedijalnoj sali Kina Igman na Ilidži.
Promotori su bili Elmedina Muftić i Anes Džunuzović. Dok je ulogu moderatora preuzeo Irfan Gazdić.
U sklopu promocije ilahije su izvele Berina Tabak i Fatima Muftić.
Promocija ove knjige, nova je u seriji promocija koje Udruženje "Mladi muslimani" organizira s ciljem afirmacije i obnavljanja sjećanja na ulogu i važnost Armije R BiH i njenih pripadnika u agresiji na BiH 1992 - 1995. godine.
U lijepoj atmosferi, promocija je krenula izvođenjem ilahije o šehidima (neka je mir Njima) koji su svoje živote utkali u izgradnju BiH što je nekako odmah izazvalo neskrivene emocije kod okupljene publike. Anes Džunuzović, sekretar udruženja "Mladi muslimani" kao urednik knjige, prvi se je obratio od promotora i istakao posebnost ove knjige i njenu patriotsku važnost. Anes je naznačio prednost knjige jer potencira i forsira ulogu i važnost običnog čovjeka, borca; skromnih ljudi koje svakodnevno srećemo a ne znamo o njihovom doprinosu. Kazao je da ova knjiga nakon čitanja stimuliše, motivira i izaziva patriotski naboj u svakome, naglašavajući da je to nekako upravo ono što u današnjici izostaje. Elmedina Muftić, kao drugi promotor i recenzent knjige istakla je da je, Njoj lično, velika čast jer se njeno ime nalazi na koricama knjige u kojoj su imena najboljih sinova BiH. Ona je kazala da je ova knjiga izašla iz pera gazije koja uljeva i ponovo vraća čast i dostojanstvo, sa porukom da je časno biti Bošnjak. Te je zaključila da čitanjem ove knjige mi prepoznajemo sebe, prepoznajemo ono što smo preživjeli u agresiji, odnosno u periodu postagresije. Jer kako je Elmedina to lijepo kazala "Harun je ovdje opisao svoje suborce, a svako od nas opet ima ili zna plejadu ljudi koji su doprinjeli otporu protiv agresora. Te su nas na taj način zadužili da se o njima treba znati jer su nama u amanet ostavili ovu državu". Na kraju se, kako je to obično i red, kratko obratio i sam autor objašnjavajući razloge zbog kojih je knjiga i nastala. Autor je govorio o važnosti ljudi koji su se odazvali u odbrani domovine, koji nisu žalili ni dati svoje živote da bi danas živjeli u slobodnoj BiH. Kazavši da neće više Bošnjaci dozvoliti da budu klati dva puta kao što je to bio Ševal Tabaković i da neće Bošnjaci dozvoliti da majke ispraćaju po šest sinova kao što je to učinila Hava Tatarević. Jer je prirodno pravo Bošnjaka da žive na ovome prostoru. Što se, nekako na kraju i nametnulo kao glavna poruka ovoga skupa!