Sjećanje na hafiza Ibrahima ef. Trebinjca
Hafiz Ibrahim ef. Trebinjac, rođen je u Sarajevu 17. oktobra 1912. godine, gdje je i započeo svoje obrazovanje. Nakon završenog mekteba upisuje Gazi Husrevbegovu medresu, gdje će i maturirati 1933. godine. U jesen 1934. Trebinjac je otišao u Kairo na dalje studije, ali je iz porodičnih razloga morao da se vrati i prekine dalje studije. Naredne 1935. godine kada je i osnovana Viša islamska šeriatsko - teološka škola, bit će jedan od njenih prvih polaznika a diplomirat će sa prvom generacijom 1939.godine.
Još kao medresant je završio hifz pred hafizom Mustafom ef. Mujezinovićem.
Nakon školovanja je obavljao dužnost imama Timurhan džamije ( a u kroz život će bit hatib i u Hadžijskoj, Buzadžijinoj, Jedileri, Čeligovići i Horvatin džamiji) i vjeroučitelja Druge osnovne škole u Sarajevu. A kada je diplomirao postavljen je za vjeroučitelja u Drugoj muškoj realnoj gimnaziji u Sarajevu. U školskoj 1945/46. godini predavao je i na ženskoj GH medresi. Radio je i u privredi kod Edhemage Ćejvanija kao računovođa (jer je po izlasku iz zatvora izgubio građanska prava, te nije mogao da se zaposli kao imam ili profesor), a 1965. je postavljen za profesora na GH medresi, gdje je radio sve do penzije 1977. godine, a dva puta je vršio dužnost i direktora Medrese.
Kada je otvoren Islamski teološki fakultet, hadži hafiz Ibrahim ef. je na njemu postavljen za profesora, gdje ostaje do smrti. Predavao je dva predmeta: kiraet i hadis.
Hafiz Ibrahim Trebinjac je posebno zadužio članove Podružnice „Mladi Muslimani“ kao treći zvanični predsjednik ove podružnice (iza Kasima ef. Dobrače i Mustafe Busuladžića). Bio je aktivni član Organizacije, alim i vaiz. Brojni članovi Udurženja opisivali su ga kao svog odgajatelja. Jer je posebice bio zainteresiran i ulagao sebe za taj segment aktivnosti. Mnogi su sa epitetima spominjali njegove vazove na časovima u školama, gdje je predavao. A za Mlade Muslimane je držao i časove arapaskog jezika u biblioteci „El Hidaje“.
Hafiz je prilično govorio i engleski jezik, pa je nakon rata često znao u hotelu Evropi komunicirati sa strancima sa Zapada i upoznavati ih sa teškom situacijom vjernika pod komunističkom vladavinom. Time se a i svojom popularnošću u religioznim krugovima sarajevske čaršije odmah zamjerio vlastima koje su težile ateizaciji društva. Pa su u nedostatku dokaza i povoda za hapšenje, odlučili da na njima karakterističan način "kreiraju" slučaj.
Tako su polovinom 1946. godine za vrijeme Ramazana, poslali provokatora Mustafu Brkića svršenika medrese i imama, koji je otišao u Buzadžinu džamiju, gdje je tada imamo hafiz i prije akšam namaza dok se hafiz selamio sa džematom, krišom ubacio u hafizov džep cjeduljicu. Kada je poslije namaza hafiz izašao iz džamije sačekala su ga dva agenta UDB – e, gdje su ga nakon legitimisanja priveli u Beledija zatvor. A gdje je prilikom pretresa pronađena inkriminirajuća cjeduljica. (interesantno je da mu nikada nisu rekli šta je zapravo pisalo na toj cjeduljici, ili je to bio samo presavijen papir). Hafiz, insan kakav je bio, nije želio da optuži bilo koga, konstantno je naglašavao da misli da je to hedija od neke učenice, kao zahvala za podučavanje. Te je tako je hafiz bez konkretnog razloga, optužen, prebačen u centralni zatvor a tek oko godinu kasnije izveden pred vojni sud u bivšoj Osman – pašinoj vojarni, kasnije nazvanoj „Maršalka“. Da je proces bio montiran, dokaz je i to da je vojni sud sudio Hafizu Trebinjcu, iako nije bilo razloga za takvo što. Suđenje je izvedeno u avgustu 1947. godine, gdje je hafiz osuđen na dvije godine teškog zatvora. Važno je naglasiti da se i na sudu hafiz branio izmišljenom pričom o hediji njegove učenice, neželeći da optuži nikoga. Tek puno kasnije saznao je da je to bila podvala koju mu je smjetio Brkić. (Ismet Kasumagić, istaknuti član „Mladih Muslimana“ koji je kao mladić u istom procesu osuđen na godinu dana strogog zatvora, kazivao je kako mu je Hafiz pripovjedao „Pokuđeno je Muslimanu bilo koga proklinjati, a ja sam za Brkića rekao – Da Bog da oslijepio“).
Hafiza Ibrahima Trebinjca je pored iluma krasila lijepa narav. Uvijek je bio raspoložen i spreman da se našali, a vrata njegove kuće su uvijek bila otvorena za sve.
Hafiza Ibrahima ef. Trebinjca na ahiret je preselio 16. oktobra 1982. godine.
Neka mu Allah podari lijepi džennet.
Rahmetullahi alejhima!
____________________________________________
Piše: SEKCIJA ZA DOKUMENTACIJU UDRUŽENJA "MLADI MUSLIMANI"
IZVOR: Arhiv Udruženja "Mladi muslimani"
Zbornik islamko - teološkog fakulteta u Sarajevu, broj XI, članak hfz. Mahmud Traljić "Hafiz Ibrahim ef. Trebinjac"
Obilježen DAN KUDSA 2018
Udruženje ''Mladi muslimani'' tradicionalno, već blizu dvije decenije, obilježava ''Međunarodni Dan Kudsa'', ustanovljen 1979. godine u znak podrške Državi Palestini i stradanju ali i borbi palestinskog naroda za normalan život na svojoj zemlji i u svojoj državi. U ovom simboličnom podsjetniku javnosti, ali i političke, društvene, kulturne, intelektualne elite, na nepravdu i zločin koji se pred očima cijelog svijeta dešava palestinskom narodu.
Tako je i ovoga zadnjeg petka u mjesecu Ramazanu, 8. juna, iza džume namaza u Gazi Husrev - begovoj biblioteci u organizaciji Udruženja ''Mladi muslimani'' obilježen "Međunarodni Dan Kudsa". Suorganizatori i partneri i ove godine su bili Udruženje ''Bosansko-palestinskog prijateljstva'' i Udruženje ''Palestinska zajednica u Bosni i Hercegovini''. Posebnu pozornost ovogodišnji Dan Kudsa imao je zbog aktuelnih dešavanja u Palestini, u pojasu Gaze. Te politike američkog predsjednika Donalda Trampa i premještanja ambasade SAD – a u Jerusalem.
U sklopu programa obilježavanja ''Međunarodnog Dana Kudsa'' uvodna izlaganja imali su Fikret Muslimović, general Armije RBiH i Filip Mursel Begović, glavni i odgovorni urednik časopisa „Stav“. Dok je moderator bio Armin Džunuzović, MA.
Penzionisani general Armije R BiH Fikret Muslimović, kao prvi uvodničar, podsjetio je sve prisutne da su trenutna dešavanja u Palestini slična onima koje je BiH prošla u periodu agresije 1992 - 1995. godine. On je kazao da je Palestina u tom periodu bila uz BiH, te da je dužnost BiH da se u ovoj trenutnoj situaciji, barem moralno nađe i da podršku Palestini. General je također pomenuo niz strateškim problemima palestinskog naroda, koji se ignorišu već decenijama od strane međunarodne zajednice. Napominjući da Palestinci vojno nemaju snage da se odupru nadmoćnijem neprijatelju. On je također govorio o nehumanim uslovima ratovanja koje Izrael koristi, odnosno o načinu i sredstvima kojima se vodi rat. Navodeći da upravo to dovodi do ogromnog broja raseljenih osoba ali i stradanju nevinog civilnog stanovništva. Na kraju svoga izlaganja general Muslimović je dao nekoliko ličnih zaključaka naglašavajući da je moralna podrška kroz ovakve skupove veoma važna i potrebna; ali i da smo dužni nastaviti sa svim drugim humanitarnim vidovima pomoći jer kako je rekao "Dobivali smo i krv iz Palestine".
Drugi uvodničar Filip Mursel Begović je sa novinarskog aspekta govorio o veoma važnom i aktuelnom pitanju medijskog rata a kroz prizmu dešavanja u Palestini. On je apostrofirao da se u Palestini i svijeti vodi jasan medijski rat kako bi pitanje opsanka palestinskog naroda ostalo isključeno i marginalizirano. Odnosno da javnosti upravo ovo pitanje bude predstavljeno u drugačije svijetlu. Pitanje medija kako je to Begović pojasnio na tri primjera iz Palestine, postalo je pitanje života, jer je medijska borba postala glavna prevaga u percipiranju stanja u pojasu Gaze.
Na kraju je, sa skupa, poslana jasna poruka da je potrebno osuditi državni terorizam cionističke države Izrael koji se kontinuirano provodi sedam decenija. Da je važno osuditi jednostranost SAD - a i jednog broja evropskih zemalja koje podržavaju cionistički režim i zatvaraju oči pred genocidom, kulturocidom i urbicidom koji Izrael provodi nad Palestinom i Palestincima.
Važno je napomenuti da je obilježavanje dana Kudsa 2018, Udruženje "Mladi muslimani" organiziralo i u Kaknju prikazivanjem filma "Palestina".
PIŠE: REDAKCIJA WEB - a Udruženja "Mladi muslimani"
Uvodnik - Čitanje
Jer, jedino nas možda čitanje čini slobodnim. Jedino nas možda čitanje u svjetskim razmjerima međusobno povezuje. Čitanje uvećava, proširuje naš svijet, ono nas oslobađa od straha i predrasuda, te okova instiktivnog života ograničenog na mali svijet ličnih interesa smješten, kako kaže Russell, usred jednog velikog i silnog svijeta koji prije ili kasnije taj naš mali svijet ličnih interesa pretvara u ruševine.
Ramazan je mjesec Kur’ana. „U mjesecu ramazanu počelo je objavljivanje Kur’ana, Upute za ljude, i jasnih dokaza Prave Staze i lučenja istine od laži (El-Bekare, 185) A prva kur’anska Objava koja je odjeknula u mjesecu ramazanu, na brdu Hira, gdje se Muhammed, alejhisselam, često osamljivao, sadržana je u riječima: „Čitaj, u ime tvoga Gospodara, koji stvara“. (El-Alek, 1)
Iz tih kur’anskih riječi u kojima se od Muhammeda, alejhisselam, traži da čita, potekla je povijest islama. Ta povijest islama kojoj i mi ovdje pripadamo sadržana je u povijesti čitanja kojim se ispunjava nalog izrečen u noći Kadra. To čitanje obilježava povijest našeg islamskog obrazovanja. Tako da je „jednako kao i obrazovanje u drugim velikim kulturama klasično islamsko obrazovanje obilježeno težnjom da čovjeka potakne, uputi i odgoji za duhovno više i izvjesnije, da ga učini višim“. (Hilmo Neimarlija)
Tako bismo mogli kazati: ramazan je mjesec čitanja. U muslimanskoj tradiciji to čitanje sadržano je u čitanju/učenju Kur’ana i mukabela i odnosi se u prvom redu na ono znanje koje je sadržano u Knjizi i koje nije kao u zapadnoj povijesti prognano u sferu iracionalnog (Louay Safi). Ali, ramazan kao mjesec čitanja trebalo bi da nas potiče i na čitanje u toku cijele godine, na svakodnevno čitanje, na čitanje koje se odnosi na znanja, iskustva, poglede sadržane u knjigama. U ramazanu bismo trebali razvijati ljubav prema čitanju, kulturu čitanja.
Jer, jedino nas možda čitanje čini slobodnim. Jedino nas možda čitanje u svjetskim razmjerima međusobno povezuje. Čitanje uvećava, proširuje naš svijet, ono nas oslobađa od straha i predrasuda, te okova instiktivnog života ograničenog na mali svijet ličnih interesa smješten, kako kaže Russell, usred jednog velikog i silnog svijeta koji prije ili kasnije taj naš mali svijet ličnih interesa pretvara u ruševine. Jedino čitajući možemo razumjeti taj ne samo veliki i silni, nego i složeni i zamršeni svijet u kojem treba da se orijentiramo kao muslimani.
Samo kroz čitanje čovjek ispunjava zadaću da ispuni misiju Božijeg namjesnika na Zemlji, da bude poučen i da imenuje stvari. Samo čitajući ispunjavamo viši smisao našeg života. Samo u čitanju smo kod kuće. Jer, „bez formativne moći jezika unutarnji život nikada se ne može ispuniti i uobličiti“ (Bari Sanders)
***
Usred ramazana smo. Sedamnaestog dana mjeseca ramazana odigrala se bitka na Bedru u kojoj je malobrojna skupina muslimana na čelu s Muhammedom, alejhisselam, braneći Medinu, pobijedila brojčano nadmoćnu vojsku mekkanskih mnogobožaca. Nakon bitke oni mnogobožački zarobljenici koji nisu mogli otkupiti svoju slobodu imali su mogućnost da to učine tako što će naučiti po desetero muslimanske djece da pišu i čitaju. Čitanje je put do ‘Prave staze’. Ovih dana imali smo priliku pročitati informaciju da, prema podacima popisa stanovništva iz 2013. godine u Bosni i Hercegovini ima blizu 150.000 građana iznad 15 godina koji ne znaju čitati i pisati.
__________________________________
Za preporod piše: Senada Tahirović
https://www.preporod.com/index.php/misljenja/item/9735-uvodnik-citanje