Univerzalna vjera čovjekova
Ako malo ozbiljnije proučimo učenja velikih svjetskih religija lahko možemo uočiti njihovu zajedničku osnovu, jedno ishodište, jedan korijen iz kojeg se one granaju u razne oblike koje uočavamo unutar čovječanstva. To što se zajedničko ishodište naročito dobro vidi kada upoređujemo ''vjere objave'' (judaizam, kršćanstvo, islam), ne mora da znači i da ostale svjetske religije koje imaju milione sljedbenika (prije svih hinduizam i budizam) nemaju isto, zajedničko porijeklo.
Ebu Hanife – primjer islamskog učenjaka koji treba slijediti
Nije nam cilj da se u ovom tekstu bavimo opisom njegovog fizičkog (vanjskog) izgleda, niti da prepričavamo priče o njemu kao vrsnom islamskom pravniku, već ćemo se ovdje ograničiti na vjerski, psihološki i moralno-etički aspekt njegove ličnosti, kako bi ukazali na imama Ebu Hanifu kao primjer istinskog islamskog učenjaka i uzora na koji se muslimani trebaju ugledati, ne bi li, taj divni miris imana, islamskog ahlaka i pobožnosti, ostavio traga na današnje muslimanske generacije.
Naime, mi smo pred čovjekom iz generacije tabiina (druge odabrane generacije muslimana), mi smo pred velikanom islamskog ummeta koji nije bio siromašan, pa da bi se moglo reći kako ga je siromaštvo primoralo na isposništvo i skromnost, niti je bio ružnog izgleda, pa da bi ga to natjeralo na osamljivanje i izolaciju od ljudi, niti je bio od onih koji posjeduju malo znanja, pa da bi zlonamjernici mogli kazati kako se predstavljao skromnim da bi sakrio nedostatak znanja. Naprotiv, on je bio imućan, lijepog izgleda, rječit govornik i vrsni učenjak i pravnik, ali ga je, pored toga, krasila skromnost, bogobojaznost i dostojanstveno držanje. Šerik ibn Abdullah je rekao: ”Ebu Hanife je bio čovjek koji je dugo šutio i koji je posjedovao briljantan um.” A Ebu Hanifin sin Hamad, rekao je: ”Moj otac je bio lijepog izgleda, volio se mnogo mirisati, bio je šutljiv i dostojanstven i nije odgovarao osim na direktno postavljena pitanja niti se bavio onim što ga se ne tiče.” Abdullah ibn Mubarek, rekao je: ”Nisam vidio dostojanstvenijeg, ljepšeg i blažeg čovjeka na našim (ulemanskim) skupovima od Ebu Hanife.” A Jezid ibn Harun je rekao: ”Nisam vidio čovjeka blaže naravi od Ebu Hanife.”
Ebu Hanife je odrastao i odgajao se pred najvećim učenjacima svoga doba od kojih je naučio znanje, ali i lijep ahlak i istinsku pobožnost. Ko su onda bili njegovi učenjaci i šejhovi? Na prvom mjestu treba spomenuti tabiina Hamada ibn Ebi Sulejmana, zatim Ata ibn Ebi Rebah, Eš-Ša'bi, Abdur-Rahman ibn Hurmuz el-A'redž, Amr ibn Dinar, Nafi’, Katade, Avn ibn Abdullah ibn ‘Utbe, Kasim ibn Abdur-Rahman ibn Abdullah ibn Mes'ud, i drugi znameniti učenjaci toga doba koji su izvršili presudan utjecaj na imama Ebu Hanifu, pa je izrastao u visokoobrazovanog, slobodoumnog i nadasve pobožnog i moralnog islamskog učenjaka. Stoga, nije čudo što je imam Ez-Zehebi za njega rekao: ”A što se tiče fikha, preciznosti u mišljenju i rješavanju zakučastih i zamršenih fikhskih pitanja, Ebu Hanife je u tome dostigao maksimum i ostali učenjaci su, u tom pogledu, djeca u odnosu na Ebu Hanifu.”
Ebu Hanife ni jednog trenutka nije zaboravljao dobro koje su mu učinili njegovi šejhovi. Govorio je: ”Nisam klanjao ni jedan namaz, nakon što je umro moj šejh Hamad ibn Ebi Sulejman, a da za njega nisam molio oprost isto kao i za svoje roditelje. Ja sam molio Allaha da oprosti onima od kojih sam učio znanje i onima koje sam ja podučavao islamskom znanju.”
Zatim nam je uspio ostaviti generaciju svojih učenika, ali istovremeno i plejadu vrsnih učenjaka, poput: Zufera ibn Huzejla, Davuda et-Tai'a, kadiju Ebu Jusufa, Muhameda ibn Hasana, Eseda ibn Amra, Hasana ibn Zejda, Ebu Mut'ia el-Belhija i drugih učenjaka koji su ummetu utrli i osvijetlili put, primjenjujući Poslanikov, s.a.v.s., Sunnet i njegovo poslaničko nasljeđe u praksi. Govoreći o tome šta je njemu značio Ebu Hanife kao učitelj i koliki je trag ostavio na njega, znameniti islamski učenjak Abdullah ibn Mubarek, rekao je: ”Da nije bilo Ebu Hanife i Sufjana es-Sevrija, ja bih bio kao i obični svijet.” Sufjan es-Sevri, rekao je: ”Ebu Hanife je u svoje vrijeme bio najučeniji čovjek na Zemlji.”
Taj plemeniti islamski učenjak, more islamskog znanja, nije učio znanje radi dunjaluka, niti radi ugleda i dunjalučke slave, već radi Allahovog zadovoljstva i Ahireta, pa mu je zbog toga znanje pomoglo da se okiti skromnošću, bogobojaznošću i istinskom pobožnošću.
Ebu Asim en-Nebil, rekao je: ”Ebu Hanifu su zvali stub, zbog dugog stajanja na namazu.”
Za Ebu Hanifu noć nije značila završetak radnog vremena, već je noć za njega bila početak dugotrajnog bdijenja u noćnom namazu i učenju Kur'ana. Kasim ibn M'an prenosi da je Ebu Hanife klanjao cijelu noć ponavljajući ajet: ”Smak svijeta im je rok, a Smak svijeta je užasniji i gorči.” (El-Kamer, 46.), plačući i skrušeno provodeći noć u ibadetu sve do zore.
To je ta plemenita vjernička duša koja je dobro znala za pravo njezinog Gospodara, koja je strahovala od Allahove kazne i trudila se da stekne Njegovo zadovoljstvo i oprost.
To je plemeniti islamski učenjak koji je imao sposobnost da u potpunosti kontroliše svoje ponašanje, tako da nam je u nasljeđe ostavio primjere lijepog ahlaka koji izazivaju divljenje.
Sehl ibn Muzahim prenosi da je čuo Ebu Hanifu kako uči ajete: ”Zato obraduj robove Moje, koji Kur'an slušaju i slijede ono najljepše u njemu..” (Ez-Zumer, 17.-18.), a zatim je rekao: ”Allahu dragi, ko bude uzrok tjeskobe u našim grudima, pa naša su srca prostrana za njega.”
Što se pak tiče njegove pobožnosti, skromnosti i privrženosti vjeri, mnoštvo je predaja o tome, a mi ćemo se zadovoljiti onim što je rekao Abdullah ibn Mubarek: “Nisam vidio pobožnijeg čovjeka i onoga ko se više odricao od dunjaluka od Ebu Hanife. Na svojoj koži je osjetio udarce biča i mnogo puta je bičevan da bi prihvatio mjesto glavnog kadije, ali je on to odbio. Upitao sam jedanput Sufjana es-Sevrija: ‘Ebu Abdullah, možeš li me reći šta je to što je Ebu Hanifu udaljilo od ogovaranja, jer ja ga nikada nisam čuo da ogovara čak ni svoje neprijatelje?’ Odgovorio je: ‘Allaha mi, on je mnogo pametniji od toga da svoja dobra djela prepusti onome što će ih uništiti.”’
Prenosi se da je Ebu Hanife slao svoju trgovačku robu u Bagdad i prodavao je a zatim je kupovao životne namirnice i dovlačio ih u Kufu kako bi ih podijelio potrebnima. On je sakupljao dobit od trgovine iz godine u godinu da bi kupovao hranu i odjeću šejhovima koji su predavali hadis. A ono što bi ostalo od zarade, davao im je u novcu, govoreći: ”Potrošite ga za svoje potrebe i ne zahvaljujte nikome osim Allahu, jer vam nisam dao ništa iz svoga imetka, nego iz Allahove dobrote prema vama. Ova dobit je vaša, jer je to opskrba i nafaka koju vam je Allah propisao i koju dobijate preko moje trgovine.”
Piši: Dr. Halid Rušeh / Preveo i prilagodio: Abdusamed Nasuf Bušatlić
http://saff.ba/ebu-hanife-primjer-islamskog-ucenjaka-koji-treba-slijediti/
Kako se pripremiti za odabrani mjesec? Kako se pripremiti za odabrani mjesec?
Blagoslovljeni mjesec ramazan je na vratima, bliži se njegov miris i ljepota, vrijeme je da se zapitamo kako i čime ga dočekujemo ove godine. Budimo svjesni da se u mjesecu ramazanu zatvaraju vrata Džehennema, a otvaraju vrata Dženneta. Prenosi se da su se ashabi šest mjeseci spremali za mjesec ramazan, a potom ga ispraćali narednih pet mjeseci.
Na koji način se svako od nas priprema za dolazak najdražeg gosta?
Prije svega, trebamo izvršiti samoobračun, uvidjeti vlastite nedostatke. Trebamo se preispitati po pitanju svojih djela i nijetova. Najbolji način da svoje tijelo i svoju dušu pripremimo za dolazak mjeseca ramazana, da svoj iman povećamo, jeste dobrovoljni post. Ogromna je vrijednost posta ponedjeljkom i četvrtkom, te posta u „bijelim danima“. Post u bijelim danima se nagrađuje deseterostruko. Pored posta, svoje dane obogatimo nafilama. Putem dobrovoljnih namaza se približimo Uzvišenom, i smirajem ispunimo svoja srca.
Upućujmo dove, jer su dove srž ibadeta. Budimo svjesni da se dovom obraćamo Svemogućem, učeći dove budimo ponizni i skrušeni. Dolazi nam mjesec u kome je počela objava Kur’ana. Učimo Kur’an svakodnevno, čitajmo prevod i razmišljamo, pokušajmo dokučiti poruke koje se u njemu nalaze. Pored navedenih ibadeta, činimo dobra djela, kako bismo zaslužili Njegovu milost i oprost. Budimo darežljivi, pomozimo onima kojima je to potrebno, udijelimo od onoga što nam je Uzvišeni podario. Kontrolišimo svoje misli i svoje riječi, jer se post u mjesecu ramazanu ne sastoji samo od suzdržavanja od jela i pića, nego i od obuzdavanja našeg jezika i požude duše. Jezik koristimo samo za spominjanje Allaha, dž.š., i činimo tevbu. Izbjegavajmo sve što smanjuje našu posvećenost šehadetu. Radimo na svom karakteru, počevši od ovog trenutka.
Čistimo naše duše i osvježavajmo svoje znanje, dokučimo nove spoznaje. Budimo dobri prema drugima, jer će nas možda upravo dobro djelo učinjeno za drugoga uvesti u Džennet. Također, trudimo se da praktikujemo sunnet, u svim aspektima života. Ne zaboravimo da nam Uzvišeni Allah pruža Svoju milost tokom dana, prihvatajući pokajanje onih koji su griješili tokom noći, a tokom noći pruža Svoju milost onima koji su griješili tokom dana. Pripremimo se za dolazak odabranog mjeseca, da bismo u njemu postigli sreću i blagostanje.
Za Akos.ba piše: Rabija Arifović