Kako ojačati politički imunitet Bosne i Hercegovine
Još jedan izborni ciklus se završava, a novi počinje. I tako je svake dvije godine. Prečesto, pregusto. Kao društvo smo postali opterećeni izborima, stalnim trvenjima i sukobima kojih bez izbora ne bi bilo, barem ne ovoliko. U bošnjačkim čaršijama podjele su najdublje. Mnoge su porodice pocijepane zato što različite kuće podržavaju različite političare. Ne znaju ni zašto se razilaze, samo znaju da su na različitim stranama.
Ne politički, nego personalno. Politička usitnjenost tako je postala svojevrsni bošnjački fenomen. Mahalske i čaršijske strančice, nezavisni kandidati, političari bez jasne politike, lideri bez vizije. Sve nas je to podijelilo u velikoj mjeri. Od tolike podijeljenosti zaboravili smo suštinu bavljenja politikom, smisao izbora, a posebno smo zanemarili prilike u kojima nam se država nalazi jer je to izvan naših ličnih interesa i animoziteta.
A na samom kraju još jednog izbornog ciklusa, a na pragu novog, zapravo svjedočimo stanju koje je rezultat političkih procesa unutar Bosne i Hercegovine, ali i izvan nje. I sve nam to valja nazvati pravim imenima.
Prvo, potpuno je jasno kako dvije i po decenije od potpisivanja Daytonskog sporazuma i dalje živimo u državi koja je po mnogim svojim karakteristikama specifična i koju, iz više razloga, nije ni moguće ni pametno uspoređivati s drugima. Prije svega zbog njenog heterogenog administrativnog uređenja, entitetske i kantonalne organizacije vlasti, te njene nacionalne institucionalne podijeljenosti. Rezultat je to otvorenih, agresijom i zločinima ispoljenih pretenzija naših susjeda prema nama. I ne samo da u ovih dvadeset i pet godina nisu ublažene posljedice i rezultati pogubnih antibosanskih politika nego su njihove namjere i ciljevi ostali nepromijenjeni.
U tom se pogledu još nikada ništa ni za milimetar nije pomjerilo. Na suverenost i cjelovitost Bosne i Hercegovine i dalje se kidiše, i s lijeve i s desne strane. Ponovo smo, tokom cijele izborne godine, posebno u proteklom mjesecu, slušali otvorene secesionističke prijetnje, ucjene, najave kriznih planova i slično. Srpske i hrvatske mainstream politike, ne krijući, i dalje rade protiv interesa Bosne i Hercegovine, čineći sve da opstanak ove zemlje učine nemogućim. Praktično, takve politike već decenijama djeluju u službi Beograda i Zagreba, sinhronizirano i dogovoreno. Na sve se načine pokušava i nama i svijetu pokazati kako Bosna i Hercegovina ne može opstati, kako je to nemoguća država u kojoj nema sreće ni za koga.
Procesi dezintegracije države, na kojima rade dominantne srpske i hrvatske politike, ne prestaju, ne mijenjaju smjer, samo prelaze iz jednog oblika u drugi. Beograd i Zagreb neprekidno traže partnere unutar Bosne i Hercegovine s kojima kontinuirano rade na slabljenju državne strukture jer u tome vide svoj direktni interes. A srpski i hrvatski političari u našoj zemlji rado se prihvataju te uloge. Svojim su djelovanjem svaki put pokazali kako im je više stalo do interesa susjednih država nego do interesa vlastite države.
Drugo, sama iscjepkanost, administrativna i organizacijska, uveliko komplicira ionako otežano funkcioniranje države. Gotovo je nemoguće razvijati normalan društveni sistem na tako usitnjenom prostoru, podijeljenom po etničkom principu. Opstruira se rad državnih institucija kad god je to moguće, a svaka se prilika koristi za usporavanje pozitivnih procesa. Također, nepostojanje neophodnih institucija na državnom i federalnom nivou onemogućava sistemsko i funkcionalno uređivanje obrazovnog i zdravstvenog sistema, onako kako se to radi u dobro organiziranim društvima koja nisu taoci vlastitog sistema. Zato oni kojima je do države stalo iz nužde pribjegavaju alternativnim rješenjima.
Ilustrativan primjer desio se prije nekoliko godina kada su državne ustanove kulture bile pred nestankom. Od Zemaljskog muzeja do Nacionalne biblioteke. Ministar civilnih poslova, koji je inače pripadao antibosanskoj politici, prestao je izdvajati sredstva za ove ustanove, s neskrivenom namjerom da ih potpuno ugasi jer simboliziraju državu koju negira. Srećom, nakon njega resorno ministarstvo preuzeo je patriotski opredijeljen ministar i ustanove su spašene. Finansiranje su preuzele neke općine i kantoni, rješenje je bilo privremeno i nesistemsko, ali su ustanove preživjele. I sve nam je tako. Improvizacija u bosanskim okolnostima ponekad bude jedino moguće rješenje.
Ipak, svih ovih godina, uprkos silnom nastojanju antibosanskih politika da je izbrišu s političke karte svijeta, Bosna i Hercegovina ne samo da opstaje nego se i razvija, napreduje, približava Evropskoj uniji i NATO-u. Moguće je to iz jednog prostog razloga – zato što postoji snažna integrativna bosanskohercegovačka snaga, bošnjačka politika borbe za Bosnu i Hercegovinu, njene narode i građane. Ta je politika u proteklom mandatu za pozitivne proevropske procese uspjela privoljeti i neke srpske političke snage, okupljene u tzv. Savezu za promjene. Ista ta politika onemogućila je Čovićeve lokalne šerife da blokiraju magistralni put Sarajevo – Mostar i spriječe realizaciju odluke državne vlade u vezi s transportom i smještanjem migranata.
Iz svih ovih i još mnogo nepobrojanih razloga važno je da se sačuvaju i ojačaju bošnjačke integrativne politike i da se njihove unutrašnje podjele prevladaju.
A upravo iz tih razloga, u isto vrijeme, antibosanski centri različitim metodama djeluju na razbijanju i slabljenju kičme bošnjačke politike, koja je jedina prepreka za realizaciju njihovog cilja. Razbijanje bošnjačke političke snage, razjedinjavanje njihovog biračkog tijela najbolji je i najsigurniji put ka dezintegraciji Bosne i Hercegovine.
A to se postiže svim raspoloživim sredstvima, kreiranjem nepostojećih slučajeva i afera, dirigiranim protestima, propagandom, dok u isto vrijeme, srpsko i hrvatsko biračko tijelo ostaje homogenije i discipliniranije. Imamo historijsko iskustvo, koje je, nažalost, bogatije nego što smo željeli da bude, a vidimo i svjedočimo savremenom trenutku. Zbog onoga što bi nas moglo čekati u narednim godinama, bit će nam potreban ojačan imunitet.
____________________________________
Za stav.ba piše: Elvir Resić
Izvor: http://stav.ba/kako-ojacati-politicki-imunitet-bosne-i-hercegovine/
Održan naučni simpozij "Arhitektura grada Sarajeva"
U subotu, 22. decembra u srednjoj sali Gazi Husrev-begove biblioteke u organizaciji Udruženja "Mladi muslimani" te uz podršku Grada Sarajeva organizovan je naučni simpozij "Arhitektura grada Sarajeva".
Simpozij se odvijao kroz tri panela. A panelisti i predavači su bili akademski radnici i poznavaoci problematike pitanja arhitekture grada Sarajeva kroz njegova tri historijska perioda osmanski, austrougarski i moderni period.
Doc. dr. Haris Dervišević, sa temom "Osmanska arhitektura u Sarajevu" predstavio je osmanski period grada Sarajeva. U svome izlaganju doc. Dervišević naglasio je značaj i važnost očuvanja arhitekture i tradicije kao nasljeđa koje Grad baštini. Govorio je o Baščaršiji kao jezgri grada, njenim džamijama, izgledu, te vrijednosti koju one u svom arhitektonskom i historijskom značaju posjeduju. Prof. dr. Amila Kasumović, sa temom "Fizionomija i identitet grada: Vijećnica kao simbol Sarajeva" govorila je o arhitekturi u austrougarskom razdoblju Grada. Navodeći evidentne razlike koji su se u arhitekturi desile prelaskom iz osmanskog u austrougarski historijski okvir. Profesorica je na primjeru Vijećnice, kao "gradske kuće" kako su je nazivali, objasnila zapadnjački utjecaj koji je u BiH i Sarajevo stigao dolaskom Monarhije. Arh. Suad Šoljanin obradio je moderno vrijeme i razvoj arhitekture kroz temu "Moderna arhitektura grada Sarajeva". On je kroz četiri perioda razvoja grada (Prvi period od 1918 do 1941, drugi period 1941 -1945, treći period od 1945 - 1992, te četvrti period nakon 1995. godine i agresije na BiH) težio pokazati smjenu historijskog i arhitektonskog stila. Govorio je o tome da svako vrijeme sa svojim utjecajima donosi svoj stil, te da se to najbolje može pratiti kroz arhitekturu. Kazao je da je Sarajevo kao historijski centar brojnih zbivanja odličan primjer gdje se to i evidentno može uočiti.
Uspješnost simpozija mogla se najbolje pratiti kroz zainteresovanost publike za teme ili detalje koje su panelisti iznosili, gdje je pažnja svih prisutnih bila konstantna.
Kao rezultat simpozija, u prvim mjesecima iduće godine, izaći će i zbornik radova koji će uz ove ali i još nekoliko radova definitivno dati ogroman doprinos razumijevanju i popularizaciji ove teme.
Mladi muslimani i ove godine obilježili DAN GENOCIDA NAD BOŠNJACIMA
Udruženje ''Mladi muslimani'' 2012. godine donijelo je odluku da se 9. januar obilježava kao Dan genocida nad Bošnjacima. Kao što je historija zabilježila poznato tog dana 1992. godine samozvana „skupština srpskog naroda u Bosni i Hercegovini“ proglasila je tzv. „srpsku republiku Bosnu i Hercegovinu“. U tom trenutku ovo je bio udar na Ustavni poredak tadašnje BiH i Jugoslavije, ali je u isto vrijeme bilo otkrivanje namjera srpske politike u BiH, a to je pokretanje rata, ubijanje, silovanje, protjerivanje nesrpskog življa, odnosno jednom riječju – GENOCID. Upravo zbog toga, Udruženje ''Mladi muslimani'' smatra ovaj datum adekvatnim za obilježavanje KAO DAN GENOCIDA NAD BOŠNJACIMA. Ova ideja je značajno prihvaćena od strane mnogih organizacija, udruženja, fondacija u BiH ali i bošnjačkoj dijaspori, te se svaki 9. januara obilježi održavanjem na desetine manifestacija posvećenih Danu genocida.
Udruženje „Mladi muslimani“ kao pokretač ove inicijative svake godine obilježi ovaj datum prigodnom manifestacijom na prostoru više gradova Bosne i Hercegovine.
Ove godine Dan genocida nad Bošnjacima, u organizaciji Udruženja, obilježen u Sarajevu u prostorijama Udruženja. A uvodničari na ovogodišnjoj tribini bili su Dževa Avdić, autorica knjige: ''Moj osmijeh je moja osveta'' i Emir Bektić, autor knjige: ''Kad osvaneš sam''.
Uvodničari su kroz prizmu svojih knjiga - sjećanja, svojih utisaka kao savremenika u najtežem perioda za Bošnjake ali i kroz kontekst aktuelne situacije i dešavanja skrenuli pažnju na značaj ovoga datuma. Na značaj svjedočenja o istini koja se konstantno potencira ovakvim i sličnim tribinama. Odnosno naglašavajući važnost promoviranja kulture sjećanja o ovome periodu mlađim generacijama. Generacijama koje se nisu živjele ovo vrijeme, ali i koje nemaju priliku da kroz obrazovni sistem ili neki drugi vid ciljano budu upoznate sa istinom o ovim događajima.
Upravo je zbog toga najvažnije, složili su se uvodničari, da se ovakve priče kojih je bezbroj a kakve su oni ispričali između korica svojih knjiga, napokon dobiju svoje mjesto u domovima Bošnjaka. Mjesto koje će čuvati istinu o ovim događajima, ali i stalno podsjećati da se genocid Bošnjacima nikada više ne smije ponoviti.
Moderator ovogišnje tribine bio je Anes Džunuzović, sekretar Udruženja, novinar i publicista koji je na kraju ispred Udruženja ali u ime dokazivanja istine o ovim događajima pozvao sve koji su na bilo koji način učestovali u suprostavljanju agresiji ili osjetili njene posljedice a zbog narednih generacija, da ostave svoje svjedočenje kao uspomenu i opomenu na dešavanja i istinu o ovim događajima. Jer, kazao je, samo ono što je zapisano ostaje a ostalo se lako zaboravlja.
Udruženje "Mladi muslimani" će u narednom periodu nastaviti sa sličnim aktivnostima u cilju promoviranja istine i čuvanja kulture sjećanja na događaje iz agresije na Bosnu i Hercegovinu 1992 - 1995. godine. A sve u cilju čuvanja od zaborava, jer kako je kazao jednom jedan autor "sjećanje je trajanje, ono je život. Zaborav je nestanak on je smrt!"