Na današnji dan 29. jula 1944. umro je Mehmed ef. Handžić
- Detalji
- Objavljeno nedjelja, 29 Juli 2018 00:00
- Autor Administrator
Na današnji dan, 29. jula 1944. godine, umro je u Sarajevu hadži Mehmed ef. Handžić, mnogostrani pisac, kulturni, društveni i javni radnik. Rođen je u Sarajevu 16.XII 1906. godine. Tu je završio mekteb, osnovnu školu i Šeriatsku gimnaziju. Na univerzitetu El-Azher u Kairu završio je teološke studije. Po povratku u Sarajevo imenovan je 1932. godine za muderrisa-suplenta na Gazi Husrevbegovoj medresi, gdje ostaje do početka 1937, kada je premješten u Gazi Husrevbegovu biblioteku, koju vodi do polovine 1944. godine.Od 1939, pa do smrti predaje na Višoj islamskoj šerijatsko-teološkoj školi prvo kao ugovorni, a od proljeća i 1944. godine kao redovni profesor osnova i šeriatskog prava (usuli fikh) i tumačenje Kur’ana (tefsir). Jedno vrijeme je honorarno predavao vjeronauku na I gimnaziji u Sarajevu. Umro je u 38. godini života 29. VII 1944. godine.
Prvi Handžićev rad je štampan 1928. godine u sarajevskom Novom beharu (Osnivač Kaira i El-Azhera – Misao da je Slaven). Otada, pa do smrti Handžić je napisao i objavio preko 300 radova kraćih i dužih iz svih oblasti islamistike, historije islama i muslimana, književnog rada bosanskohercegovačkih muslimana na orijentalnim jezicima, kao i aktuelnih problema tadašnjeg muslimanskog života u Bosni i Hercegovini. Pored orginalnih radova, Handžić je i prevodio sa orijentalnih jezika prvenstveno djela domaćih pisaca (Hasan Kafi Prušćak, Sabit Užičanin, Ali Dede Mostarac).Pisao je i na arapskom jeziku. Tako je na arapskom jeziku štampao tri knjige još dok je bio na studijama u Kairu, a i kasnije u domovini napisao je nekoliko radova na arapskom jeziku i štampao u Glasniku IVZ i u El-Hidaji.
Posebnu pažnju mu zaslužuju radovi iz područja historije muslimana na Balkanu i u Evropi (Islamizacija Bosne i Hercegovine i porijeklo Bosanskohercegovačkih muslimana. Jedan prilog povijesti širenja islama u Bosni i Hercegovini, Muslimani u Mađarskoj, Muslimani u Poljskoj, Muslimani na Siciliji, Iz historije Arapa u Španiji).
O književnom radu bosanskohercegovačkih muslimana na orijentalnim jezicima Handžić je dao preko dvadeset zapaženih radova, neki su od njih posebne studije (Književni rad bosansko-hercegovačkih mušlimana, Ibrahim Zikri, Ibrahim ef. Alajbegović-Pečevija, Husein Lamekani i dr.).
Kao društveni radnik Handžić se posebno istakao u radu ilmijjanskog društva El-Hidaje u kome je radio od njegova osnivanja 1936. godine, pa do smrti. Posebno je vidljiv njegov rad u El-Hidaji, kad je 1939. došao za predsjednika i urednika društvenog glasila. Handžićevom zaslugom je ilmijjanski stalež kao cjelina podigao svoj ugled i dostojanstvo. Na ilmijju se počelo gledati kao na faktor s kojim treba računati kad god se radi o vjerskom, prosvjetnom i kulturnom životu naših muslimana, a što se ranije ilmijji neosnovano a često i tendenciozno osporavalo. Pored El-Hidaje, Handžić je radio i u muslimanskom potpornom društvu ,,Merhamet“ u Sarajevu.
I kao vaiz i predavač Handžić je bio poznat ne samo u Sarajevu, nego u svoj Bosni i Hercegovini. Kako je imao ispravan i dosljedan stav u svim musIimanskim, posebno vjerskim pitanjima, Handžić je potpuno zasluženo i pitan i priznavan za duhovnog vođu bosanskohercegovačkih muslimana.
___________________________________
Za dialogos.ba piše: Mahmud Traljić
https://dialogos.ba/2018/07/29/na-danasnji-dan-29-jula-1944-umro-je-mehmed-ef-handzic-2/
MLADI MUSLIMAN I ANTIFAŠISTA. Sjećanje na hadži Bećira Tanovića.
- Detalji
- Objavljeno ponedjeljak, 09 Juli 2018 00:00
- Autor Administrator
Biografija
Biografija Bećira Tanovića je revolucionarna, bogata i puna obrta. Antifašistička, partizanska, mladomuslimanska, tamničarska, prognanistička, antikomunistička, ali uvijek islamska i bošnjačka.
Rođen je 1928. godine u Gacku. Nižu osnovnu školu završio je u rodnom mjestu. A od 1938. godine se seli u Sarajevo, gdje nastavlja svoje školovanje. U okupaciji Sarajeva, 1943. godine postaje član Mladih muslimana, a već za nepunu godinu odlazi u NOP, da se bori protiv okupacionog i domaćeg fašizma, kao dječak sa svojih 16 godina. Iste godine će biti zarobljen od strane Njemaca, te na putu za koncentracioni logor. Međutim, uspjeva da izbjegne zarobljeništvo i opet se prebaci na slobodnu teritoriju, gdje će se u redovima NOP boriti protiv fašizma do kraja rata.
Nakon rata više se aktivirao u organizaciji Mladi muslimani, gdje krajem 1945. godine formira prvu ćeliju u Gacku, koja će zahvaljujući njegovom trudu, angažmanu i radu vrlo brzo nastaviti svoje širenje po cijeloj istočnoj Hercegovini.
Kada su komunističke vlasti u FNRJ počele prve političke progone pripadnika organizacije Mladi muslimani, sredinom 1946. godine i nakon provale i hapšenja članova iz Gacka, Bećir se pokušava skriti u Valjevu kod daidže (op. koji je inače bio general JA). Međutim UDB – a ga pronalazi, biva prebačen za Mostar, gdje mu se sudi – po istim političkim optužbama kao i sarajevskim mladomuslimanima, te biva osuđen na četiri godine.
Svoju kaznu izdržao je do posljednjeg dana. A nakon izlaska iz zatvora, biva politički majoriziran, hapšen i pritvaran – posebice kada bi dolazio neki važniji funkcionier. Zbog ovakvih pritisaka, njegova majka obraća se Maršalatu, iznoseći u pismu cijelokupnu situaciju, napominjući njegov angažman u NOB. Nadajući se da će na taj način zaštiti sina, moleći da se obustavi progon i tortura. Beograd na ovo pismo upućuje žalbu Đuri Pucaru Starom, predsjedniku SR BiH, koji poziva Tanovića kod sebe i (op. Prema kasnijim svjedočenjia Bećira Tanovića) obraća mu se riječima „Šta ti stalno rovariš u mojoj republici?! Najbolje bi bilo da se gubiš odavde!“
Tanović je ove „savjete“ ozbiljno shvario te 1956. godine prešao u Rijeku, gdje se zaposlio a već sljedeće godine preko Italije izbjegao u SAD. U SAD odlazi u Chichago kod svoga tetka Mustafe Šarića, koji je bio dugogodišnji sekretar Džemijetul Hajrije, emigrant iz Bosne još od 1906. godine. Bećir Tanović, u SAD upisuje fakultet političkih nauka i historiju a polaže i kurseve prava. Nakon dobijanja diplome nalazi posao u državnoj službi za socijalni rad, a kasnije je promovisan i u supervizora i sudiju administrativnog suda gdje je radio narednih 20 godina.
Domovina u srcu
Haži Bećir Tanović nikada nije prekidao veze sa domovinom. Uz Adila Zulfikarpašića, Teufika Velagića, dr. Nedžiba Šaćirbegovića, dr. Balića i druge bio je jedan od najaktivnijih bošnjačkih emigranata. Naročito u propagiranju ideje bošnjačke nacionalnosti. Još 1959. godine postao je član odbora Muslim Religiu Cultural Home, koji je kasnije promjenio ime u Bosnian American Culturan Association. Prije prvih višestranačkih izbora u BiH 1990. godine, na poziv Omera Behmena, dolazi u Sarajevo kao delegat Bošnjaka Amerike. Mnogi su zapamtili i danas se sjećaju njegovog emotivnog govora na osnivačkoj skupštini stranke SDA, gdje je govorio o bošnjačkoj nacionalnosti i tome da je Musliman samo vjerska kategorija a ne nacionalna. A svoj govor završio sjećanjem na zatvorske dane svih pripadnika Mladih muslimana pozivajući da se jednom Fatihom svi sjete ovih šehida. To je bila i jedina dova koja je proučena toga dana na osnivačkoj skupštini.
Alija Izetbegović je govorio o Tanoviću kao jednom od glavnih intelektualnih stubova tada nove stranke SDA.
Nakon izbora u glavni odbor stranke i povratka u SAD, organizirat će i SDA Chichaga, te nastaviti na organiziranju Bošnjaka SAD – a.
29. Februara 1992. godine prije sudbonosnog referenduma za nezavisnost BiH. Tanović preko Turske dolazi u Sarajevo gdje glasa ZA Republiku Bosnu i Hercegovinu. A onda se preko barikada, sa zelenom beretkom na glavi, vraća u SAD.
Organizator Bošnjaka u Americi
Od početka agresije na R BiH, u poodmakloj životnoj dobi, Bećir Tanović se aktivno uključio u pomoć kako domovini, tako i novopristiglim bosanskim muhadžirima u SAD. Sve vrijeme je, skupa sa Nedžibom Šaćirbegovićem, bio u kontaktu sa predsjenikom Alijom Izetbegovićem. Rhm Izetbegović je govorio da ga smatra jednim od najbližih saradnika, prijateljem i osobom od povjerenja još od mladomuslimanskih dana.
U svojim lobističkim aktivnostima za BiH , Tanović nije štedio ni svoj novac ni vrijeme. Bio je prvi šef konzularnog punkta BiH u Chichagu za vrijeme embarga na uvoz oružja trudeći se da svojim predavanjima po univerzitetima, kulturnim centrima i crkvama prikaže pravu sliku o agresiji u BiH. U najtežim momentima agresije preko Mostara je posjetio Zenicu i uručio pomoć djeci šehida. A 1994. godine u Istanbulu organizuje konferenciju posvjećenu BiH. U svojim naporima uključivao je bošnjačke intelktualce ali i američke prijatelje kao što su bili profesor Francis Boyla, kongresmen Frank McCloskey, senator Joe Biden, poznati historičar Noel Malcom i druge.
Na toj liniji borbe za Bosnu i Bošnjake ostat će do kraja svoga života. Smatrajući te napore svojom životnom misijom.
Bio je ispred svoga vremena, svjestan da samo najhrabriji opstaju. Nije nikada pokleknuo pod pritiscima i progonima. Svojim radom doprinio je nezavisnosti BiH, povratku bošnjačkog imena, organizovanju Bošnjaka u SAD – u i radu brojnih humanitarnih organizacija.
Čitav svoj život nosio je nepokolebljive ideale slobodnog i ponosnog Bošnjaka muslimana.
Na ahiret je preselio 16. Novembra 2009. godine.
Neka mu Allah podari lijepi džennet.
Rahmetullahi alejhima!
_____________________________________
Armin Džunuzović, MA
SEKCIJA ZA DOKUMENTACIJU UDRUŽENJA "MLADI MUSLIMANI"
IZVOR: Tekstovi i dokumenti iz Arhiva Udruženja "Mladi muslimani"
Asim Čamdžić – istaknuti član Mladih muslimana i “El-Hidaje”
- Detalji
- Objavljeno ponedjeljak, 25 Juni 2018 00:00
- Autor Administrator
Asim Čamdžić rođen je 1920. godine u Zavidovićima. Njegov otac Ibrahim bio je dugogodišnji imam u rodnom gradu, što nam govori o tome da je Asim od malena odrastao u veoma religioznoj porodici, pa je i zbog toga shvatljivo zbog čega je Asim posvetio svoj život islamskom aktivizmu. Prvi dio osnovnog obrazovanja pohađao je u Zavidovićima, a drugi u Sarajevu.
Gazi Husrev-begovu medresu završava 1941. godine, te nakon nje odlučuje se upisati na Višu šerijatsku-teološku školu od koje je bio primoran odustati nakon odslušanog šestog semestra. Razlog ovakve odluke bilo je ukidanje ove ustanove uslijed uspostave komunističkog režima 1945. godine. Asim je nakon uspostave nove vlasti bio mobilisan u vojsku, međutim nakon kratkog odsustva i obustave obrazovanja uspio je da upiše Pravni fakultet u Sarajevu, koji je također pohađao i u Zagrebu.
Njegova društvena aktivnost ogledala se u sudjelovanju na različitim zadacima unutar organizacije Mladi muslimani. Asim je bio jedan od sekretara ove organizacije, što mu je omogućavalo da se angažuje u raznim oblastima, pa je tako bio jedan od najistaknutijih pisaca u časopisu “El-Hidaje”.
Ipak, među velikim brojem objavljenih tekstova dva teksta je potrebno posebno istaknuti: “Život jednog naroda biće onakav, velik i slavan ili žalostan i sraman. kako ga stvori omladina” i “Vještina napredovanja se sastoji u tome da dobro činimo što razumijemo, a da pored toga ne mislimo na slavu”.
Njegovi stavovi izneseni u ova dva veoma bitna naslova mogu biti smjernica mladim ljudima i u današnjem vremenu, što nam svakako govori o nepresušenosti djela Asima Čamdžića. U cilju sjećanja na ovog izuzetnog bošnjačkog intelektualca, humanistu i borca za islam, tokom agresije na našu domovinu jedan od vojnih odreda u Zavidovićima nosio je ime “Asim Čamdžić”.
______________________
Piše: Admir Lisica
Fotografije - izvor: Arhiv Udruženja "Mladi muslimani" - SEKCIJA ZA DOKUMENTACIJU UDRUŽENJA "MLADI MUSLIMANI"
Više u: Kasumagić Ismet, Trinaest mladomuslimanskih šehida, Sarajevo: Udruženje "Mladi muslimani", 2007, str. 89 - 99.
Sjećanje na hafiza Ibrahima ef. Trebinjca
- Detalji
- Objavljeno ponedjeljak, 28 Maj 2018 00:00
- Autor Administrator
Hafiz Ibrahim ef. Trebinjac, rođen je u Sarajevu 17. oktobra 1912. godine, gdje je i započeo svoje obrazovanje. Nakon završenog mekteba upisuje Gazi Husrevbegovu medresu, gdje će i maturirati 1933. godine. U jesen 1934. Trebinjac je otišao u Kairo na dalje studije, ali je iz porodičnih razloga morao da se vrati i prekine dalje studije. Naredne 1935. godine kada je i osnovana Viša islamska šeriatsko - teološka škola, bit će jedan od njenih prvih polaznika a diplomirat će sa prvom generacijom 1939.godine.
Još kao medresant je završio hifz pred hafizom Mustafom ef. Mujezinovićem.
Nakon školovanja je obavljao dužnost imama Timurhan džamije ( a u kroz život će bit hatib i u Hadžijskoj, Buzadžijinoj, Jedileri, Čeligovići i Horvatin džamiji) i vjeroučitelja Druge osnovne škole u Sarajevu. A kada je diplomirao postavljen je za vjeroučitelja u Drugoj muškoj realnoj gimnaziji u Sarajevu. U školskoj 1945/46. godini predavao je i na ženskoj GH medresi. Radio je i u privredi kod Edhemage Ćejvanija kao računovođa (jer je po izlasku iz zatvora izgubio građanska prava, te nije mogao da se zaposli kao imam ili profesor), a 1965. je postavljen za profesora na GH medresi, gdje je radio sve do penzije 1977. godine, a dva puta je vršio dužnost i direktora Medrese.
Kada je otvoren Islamski teološki fakultet, hadži hafiz Ibrahim ef. je na njemu postavljen za profesora, gdje ostaje do smrti. Predavao je dva predmeta: kiraet i hadis.
Hafiz Ibrahim Trebinjac je posebno zadužio članove Podružnice „Mladi Muslimani“ kao treći zvanični predsjednik ove podružnice (iza Kasima ef. Dobrače i Mustafe Busuladžića). Bio je aktivni član Organizacije, alim i vaiz. Brojni članovi Udurženja opisivali su ga kao svog odgajatelja. Jer je posebice bio zainteresiran i ulagao sebe za taj segment aktivnosti. Mnogi su sa epitetima spominjali njegove vazove na časovima u školama, gdje je predavao. A za Mlade Muslimane je držao i časove arapaskog jezika u biblioteci „El Hidaje“.
Hafiz je prilično govorio i engleski jezik, pa je nakon rata često znao u hotelu Evropi komunicirati sa strancima sa Zapada i upoznavati ih sa teškom situacijom vjernika pod komunističkom vladavinom. Time se a i svojom popularnošću u religioznim krugovima sarajevske čaršije odmah zamjerio vlastima koje su težile ateizaciji društva. Pa su u nedostatku dokaza i povoda za hapšenje, odlučili da na njima karakterističan način "kreiraju" slučaj.
Tako su polovinom 1946. godine za vrijeme Ramazana, poslali provokatora Mustafu Brkića svršenika medrese i imama, koji je otišao u Buzadžinu džamiju, gdje je tada imamo hafiz i prije akšam namaza dok se hafiz selamio sa džematom, krišom ubacio u hafizov džep cjeduljicu. Kada je poslije namaza hafiz izašao iz džamije sačekala su ga dva agenta UDB – e, gdje su ga nakon legitimisanja priveli u Beledija zatvor. A gdje je prilikom pretresa pronađena inkriminirajuća cjeduljica. (interesantno je da mu nikada nisu rekli šta je zapravo pisalo na toj cjeduljici, ili je to bio samo presavijen papir). Hafiz, insan kakav je bio, nije želio da optuži bilo koga, konstantno je naglašavao da misli da je to hedija od neke učenice, kao zahvala za podučavanje. Te je tako je hafiz bez konkretnog razloga, optužen, prebačen u centralni zatvor a tek oko godinu kasnije izveden pred vojni sud u bivšoj Osman – pašinoj vojarni, kasnije nazvanoj „Maršalka“. Da je proces bio montiran, dokaz je i to da je vojni sud sudio Hafizu Trebinjcu, iako nije bilo razloga za takvo što. Suđenje je izvedeno u avgustu 1947. godine, gdje je hafiz osuđen na dvije godine teškog zatvora. Važno je naglasiti da se i na sudu hafiz branio izmišljenom pričom o hediji njegove učenice, neželeći da optuži nikoga. Tek puno kasnije saznao je da je to bila podvala koju mu je smjetio Brkić. (Ismet Kasumagić, istaknuti član „Mladih Muslimana“ koji je kao mladić u istom procesu osuđen na godinu dana strogog zatvora, kazivao je kako mu je Hafiz pripovjedao „Pokuđeno je Muslimanu bilo koga proklinjati, a ja sam za Brkića rekao – Da Bog da oslijepio“).
Hafiza Ibrahima Trebinjca je pored iluma krasila lijepa narav. Uvijek je bio raspoložen i spreman da se našali, a vrata njegove kuće su uvijek bila otvorena za sve.
Hafiza Ibrahima ef. Trebinjca na ahiret je preselio 16. oktobra 1982. godine.
Neka mu Allah podari lijepi džennet.
Rahmetullahi alejhima!
____________________________________________
Piše: SEKCIJA ZA DOKUMENTACIJU UDRUŽENJA "MLADI MUSLIMANI"
IZVOR: Arhiv Udruženja "Mladi muslimani"
Zbornik islamko - teološkog fakulteta u Sarajevu, broj XI, članak hfz. Mahmud Traljić "Hafiz Ibrahim ef. Trebinjac"