MLADI MUSLIMAN I ANTIFAŠISTA. Sjećanje na hadži Bećira Tanovića.

                                                                   Slikovni rezultat za BEĆIR TANOVIC

 

Biografija

Biografija Bećira Tanovića je revolucionarna, bogata i puna obrta. Antifašistička, partizanska, mladomuslimanska, tamničarska, prognanistička, antikomunistička, ali uvijek islamska i bošnjačka.

Rođen je 1928. godine u Gacku. Nižu osnovnu školu završio je u rodnom mjestu. A od 1938. godine se seli u Sarajevo, gdje nastavlja svoje školovanje. U okupaciji Sarajeva, 1943. godine postaje član Mladih muslimana, a već za nepunu godinu odlazi u NOP, da se bori protiv okupacionog i domaćeg fašizma, kao dječak sa svojih 16 godina. Iste godine će biti zarobljen od strane Njemaca, te na putu za koncentracioni logor. Međutim, uspjeva da izbjegne zarobljeništvo i opet se prebaci na slobodnu teritoriju, gdje će se u redovima NOP boriti protiv fašizma do kraja rata.

Nakon rata više se aktivirao u organizaciji Mladi muslimani, gdje krajem 1945. godine formira prvu ćeliju u Gacku, koja će zahvaljujući njegovom trudu, angažmanu i radu vrlo brzo nastaviti svoje širenje po cijeloj istočnoj Hercegovini.

Kada su komunističke vlasti u FNRJ počele prve političke progone pripadnika organizacije Mladi muslimani, sredinom 1946. godine i nakon provale i hapšenja članova iz Gacka, Bećir se pokušava skriti u Valjevu kod daidže (op. koji je inače bio general JA). Međutim UDB – a ga pronalazi, biva prebačen za Mostar, gdje mu se sudi – po istim političkim optužbama kao i sarajevskim mladomuslimanima, te biva osuđen na četiri godine.

Svoju kaznu izdržao je do posljednjeg dana. A nakon izlaska iz zatvora, biva politički majoriziran, hapšen i pritvaran – posebice kada bi dolazio neki važniji funkcionier. Zbog ovakvih pritisaka, njegova majka obraća se Maršalatu, iznoseći u pismu cijelokupnu situaciju, napominjući njegov angažman u NOB. Nadajući se da će na taj način zaštiti sina, moleći da se obustavi progon i tortura. Beograd na ovo pismo upućuje žalbu Đuri Pucaru Starom, predsjedniku SR BiH, koji poziva Tanovića kod sebe i (op. Prema kasnijim svjedočenjia Bećira Tanovića) obraća mu se riječima „Šta ti stalno rovariš u mojoj republici?! Najbolje bi bilo da se gubiš odavde!“

Tanović je ove „savjete“ ozbiljno shvario te 1956. godine prešao u Rijeku, gdje se zaposlio a već sljedeće godine preko Italije izbjegao u SAD. U SAD odlazi u Chichago kod svoga tetka Mustafe Šarića, koji je bio dugogodišnji sekretar Džemijetul Hajrije, emigrant iz Bosne još od 1906. godine. Bećir Tanović, u SAD upisuje fakultet političkih nauka i historiju a polaže i kurseve prava. Nakon dobijanja diplome nalazi posao u državnoj službi za socijalni rad, a kasnije je promovisan i u supervizora i sudiju administrativnog suda gdje je radio narednih 20 godina.

 

Domovina u srcu

Haži Bećir Tanović nikada nije prekidao veze sa domovinom. Uz Adila Zulfikarpašića, Teufika Velagića, dr. Nedžiba Šaćirbegovića, dr. Balića i druge bio je jedan od najaktivnijih bošnjačkih emigranata. Naročito u propagiranju ideje bošnjačke nacionalnosti. Još 1959. godine postao je član odbora Muslim Religiu Cultural Home, koji je kasnije promjenio ime u Bosnian American Culturan Association. Prije prvih višestranačkih izbora u BiH 1990. godine, na poziv Omera Behmena, dolazi u Sarajevo kao delegat Bošnjaka Amerike. Mnogi su zapamtili i danas se sjećaju njegovog emotivnog govora na osnivačkoj skupštini stranke SDA, gdje je govorio o bošnjačkoj nacionalnosti i tome da je Musliman samo vjerska kategorija a ne nacionalna. A svoj govor završio sjećanjem na zatvorske dane svih pripadnika Mladih muslimana pozivajući da se jednom Fatihom svi sjete ovih šehida. To je bila i jedina dova koja je proučena toga dana na osnivačkoj skupštini.

Alija Izetbegović je govorio o Tanoviću kao jednom od glavnih intelektualnih stubova tada nove stranke SDA.

Nakon izbora u glavni odbor stranke i povratka u SAD, organizirat će i SDA Chichaga, te nastaviti na organiziranju Bošnjaka SAD – a.

29. Februara 1992. godine prije sudbonosnog referenduma za nezavisnost BiH. Tanović preko Turske dolazi u Sarajevo gdje glasa ZA Republiku Bosnu i Hercegovinu. A onda se preko barikada, sa zelenom beretkom na glavi, vraća u SAD.

 

Organizator Bošnjaka u Americi

Od početka  agresije na R BiH, u poodmakloj životnoj dobi, Bećir Tanović se aktivno uključio u pomoć kako domovini, tako i novopristiglim bosanskim muhadžirima u SAD. Sve vrijeme je, skupa sa Nedžibom Šaćirbegovićem, bio u kontaktu sa predsjenikom Alijom Izetbegovićem. Rhm Izetbegović je govorio da ga  smatra jednim od najbližih saradnika, prijateljem i osobom od povjerenja još od mladomuslimanskih dana.

U svojim lobističkim aktivnostima za BiH , Tanović nije štedio ni svoj novac ni vrijeme. Bio je prvi šef konzularnog punkta BiH u Chichagu za vrijeme embarga na uvoz oružja trudeći se da svojim predavanjima po univerzitetima, kulturnim centrima i crkvama prikaže pravu sliku o agresiji u BiH. U najtežim momentima agresije preko Mostara je posjetio Zenicu i uručio pomoć djeci šehida. A 1994. godine u Istanbulu organizuje konferenciju posvjećenu BiH. U svojim naporima uključivao je bošnjačke intelktualce ali i američke prijatelje kao što su bili profesor Francis Boyla, kongresmen Frank McCloskey, senator Joe Biden, poznati historičar Noel Malcom i druge.

Na toj liniji borbe za Bosnu i Bošnjake ostat će do kraja svoga života. Smatrajući te napore svojom životnom misijom.

Bio je ispred svoga vremena, svjestan da samo najhrabriji opstaju. Nije nikada pokleknuo pod pritiscima i progonima. Svojim radom doprinio je nezavisnosti BiH, povratku bošnjačkog imena, organizovanju Bošnjaka u SAD – u i radu brojnih humanitarnih organizacija.

Čitav svoj život nosio je nepokolebljive ideale slobodnog i ponosnog Bošnjaka muslimana.

Na ahiret je preselio 16. Novembra 2009. godine.

 

Neka mu Allah podari lijepi džennet.

Rahmetullahi alejhima!

 

_____________________________________

Armin Džunuzović, MA

SEKCIJA ZA DOKUMENTACIJU UDRUŽENJA "MLADI MUSLIMANI"

IZVOR:  Tekstovi i dokumenti iz Arhiva Udruženja "Mladi muslimani"