Podjela kurbana

  • Štampa
Detalji
Objavljeno četvrtak, 10 Novembar 2011 19:37
Autor Redakcija

Udruženje ''Mladi muslimani'' u partnerstvu sa IGMG Hilfs-und Sozialverein iz Njemačke i ove godine je organiziralo akciju podjele kurbana. Sredstva za kupovinu 150 kurbana (sitne stoke) obezbjedili su donatori iz partnerske organizacije IGMG Hilfs-und Sozialverein. Kurbani su podjeljeni u više mjesta u Bosni i Hercegovini, i to uglavnom porodicama slabog finansijskog stanja, bošnjačkim povratnicima, invalidnim osobama, a jedan broj kurbana poslat je i Domu zdravlja u Goraždu. Kurbani su podjeljeni u Sarajevu, Trnovu, Visokom, Kaknju, Tešnju, Vlasenici, Jablanici, Konjicu. 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

Promocija knjige ''Izraelski lobi...'' u Visokom

  • Štampa
Detalji
Objavljeno ponedjeljak, 24 Oktobar 2011 07:56
Autor Administrator

U petak, 28. oktobra u 19 i 45 u Sali Općine Visoko bit će promovirana knjiga ''Izraelski lobi i vanjska politika Sjedinjenih Država'', čiji autori su John J. Mearsheimer i Stephen M. Walt. Knjigu je izdalo Udruženje ''Mladi muslimani'' sredinom avgusta ove godine. Promotori knjige biće mr. Mehmedalija Hadžić i Timur Gadžo.

Prilog o Aliji Izetbegoviću

  • Štampa
Detalji
Objavljeno srijeda, 19 Oktobar 2011 11:47
Autor Admir Mulaosmanović

 

Pad Berlinskog zida 9. novembra 1989. godine, na simboličkoj ali i na realpolitičkoj razini otvorio je procese koji su duboko preobrazili Europu i prevazišli njenu dotadašnju polariziranost na istočni i zapadni blok. Mnogi su i u bivšoj Jugoslaviji u tome događaju vidjeli veličanstven historijski trenutak koji se ne odigrava često i koji sa sobom mora nositi velike i značajne promjene. Te promjene, dakako, trebale su biti pozitivne, a najznačajnije bi se ogledale u dosezanju individualnih i kolektivnih sloboda, poštovanju ljudskih prava i jednoj općoj pravednosti i pravičnosti. Sretan ishod kraha komunizma – pad Berlinskog zida zapravo najizravnije svjedoči o propasti ovoga društveno – političkog sistema – najavljivali su, zapravo, svi. Od ondašnjih i budućih predsjednika država, diplomata i intelektualaca do estradnih umjetnika širom Starog kontinenta pričalo se i pjevušilo o vjetru promjena koji je zahvatio čitav svijet.  

Jedna od osoba koja je sanjarila o promjenama, a u prvom redu krahu totalitarnog režima, bio je i Alija Izetbegović. "Svoje izlaganje sa zadovoljstvom počinjem vraćajući moje i vaše sjećanje na minulu 1989. godinu, u kojoj je na ogromnim prostorima i za mnoge milione ljudi svanula sloboda. U čitavom mileniju ima samo nekoliko datuma koji se mogu uporediti sa ovom slavnom godinom". Upravo ovako budući predsjednik započeo je svoj govor na osnivačkoj skupštini SDA 26. 5. 1990. godine i pokazao svoju oduševljenost tek odigranim historijskim eventualijama i nadu u nadolazeći period.

Jedan od osnovnih zahtjeva novih političkih snaga u Jugoslaviji postao je zahtjev za uvažavanjem posebnosti određenog etniciteta/kolektiviteta i, odnosno, republike/države. Bosna i Hercegovina je u ovakvoj situaciji i shodno unutarnjim odnosima bila u izrazito teškom, a Bošnjaci, vjerovatno, u najnezavidnijem položaju među jugoslavenskim narodima. Izetbegović se u ovakvim okolnostima odlučio za politiku ekvidistance, djelovanje koje su mu naknadno predbacivali kao politiku izbjegavanja suočavanja sa problemima. U načelu, politika ekvidistance podrazumijevala je da se prema hrvatskim i srpskim zahtjevima odnosi s istih političkih pozicija. Suštinski, ovom politikom se nastojala izgraditi bošnjačko – muslimanska politička platforma. Dva temeljna principa na kojima je trebala počivati ta politika bila su suverena BiH i samobitnost bošnjačko – muslimanskog naroda. Jedini pravi put, prema prevladavajućem mišljenju, ka ostvarenju ovih ciljeva/principa bila je politička akcija kojom bi se povratila poljuljana bosanskohercegovačka državnost.

Prilikom govora na predizbornom skupu u Velikoj Kladuši (15. 9. 1990.) pred oko 200 hiljada ljudi Izetbegović je sasvim jasno postavio stvari. "Naš ideal je građanska republika. (…) Za Bosnu smo zabrinuti, ali u pogledu Bosne postoje tri opcije: Bosna u Federativnoj Jugoslaviji – prihvatljiva opcija, Bosna u konfederativnoj Jugoslaviji – također prihvatljiva opcija, i konačno, nezavisna i slobodna Bosna. Moram reći ovdje otvoreno, ako se ostvare prijetnje da Hrvatska i Slovenija izađu iz Jugoslavije, Bosna neće ostati u Krnjoj Jugoslaviji. Drugim riječima, Bosna neće i ne pristaje da ostane u velikoj Srbiji i da bude njen dio. Ako do toga dođe, mi ćemo proglasiti nezavisnost Bosne i tada ćemo rješavati u kojoj novoj konstalaciji će se Bosna naći, kao suverena republika koja koristi svoj suverenitet".

Nezavisnost je, kako se Izetbegovićev govor mogao protumačiti, značila i slobodu, a ostajanje u Jugoslaviji predstavljalo je prihvatljivu opciju koju je nalagao politički pragmatizam. SDA s Izetbegovićem na čelu, politikom ekvidistance, tražila je, dakle, rješenje 'negdje između'. Tu, 'negdje između', kako se da vidjeti, kohabitirali su snovi o nezavisnoj Bosni i realiteti političkog stanja unutar BiH i Jugoslavije koji Bosni i Bošnjacima nisu bili naklonjeni.

Totalna konfrontacija pro i antibosanskih snaga dogodila se tokom diskusije o Memorandumu o suverenitetu BiH i Platformi Predsjedništva o položaju BiH u Skupštini BiH. Rano, 15. oktobra '91, dokumenti su usvojeni uz napuštanje skupštinske sale većine srpskih predstavnika (SDS, SPO) tokom glasanja. Tadašnji predsjednik SDS – a, a današnji haški optuženik, Radovan Karadžić, izrekao je veliku prijetnju Bosni i Hercegovini i Bošnjacima zbog političkog razmišljanja i djelovanja koji su u fokusu imali Bosnu i Hercegovinu i njenu nezavisnost i opstojnost riječima da nezavisna BiH znači pakao i mogući nestanak muslimana u njoj. Izetbegović je na ove prijetnje odgovorio na nivou istinskog državnika. "Riječi g. Karadžića možda na najbolji način pokazuju zašto mi možda nećemo da ostanemo u krnjoj Jugoslaviji. Takvu Jugoslaviju koju hoće g. Karadžić više niko neće. Takvu Jugoslaviju su ovakve prijetnje u očima jugoslavenskih naroda, Albanaca, Makedonaca, Slovenaca, Hrvata, Muslimana, jednostavno omrzli. I u očima Evrope, na način kako to Karadžić radi. Međutim, Karadžić je samo izraz jednog načina, jednog pristupa. Mi smo se sve nadali da će srpski narod doći do svoje demokratske tradicije, da će srpski narod obnoviti one svoje demokratske tradicije po kojima je bio poznat. Ovaj način istupanja, ove prijetnje, ne služe mu na čast. Muslimanski narod neće nestati"!

Političko – sigurnosna situacija u BiH nakon ovog skupštinskog zasjedanja  postajala je sve bremenitija, a samo jedno pitanje odlučivalo je o neograničenom broju mogućih scenarija i raspleta u republici – Suverenitet! Dana 10. januara ’92, održana je sjednica Predsjedništva Bosne i Hercegovine sa samo jednom tačkom dnevnog reda – Aktualna situacija u Republici. Dan prije proglašena je RS BiH što je predstavljalo izravan udar na teritorijalni integritet i ustavnu poziciju BiH. Izetbegović je rekao da bi takav čin, proglašenje RS BiH, u uređenoj državi doveo do izlaska vojske i hapšenje organizatora jer se radi o protudržavnom udaru, no, u Bosni se na takav politički akt može samo odgovoriti političkim protuaktom. Tada je izrekao i riječi koje su jasno davale do znanja da je svjestan da nezavisnost sa sobom nosi rat ali i da je takav rasplet neizbježan. "Ponosan čovjek, sve može, ali pognuti glavu ne mogu (…) Poget glavu nećemo, makar ostali bez nje. Svakom je drag život. Ako treba da se tućemo, pa i to ćemo. Ako smo do toga došli ovdje. Mi smo mnoge stvari tolerisali, ali ima nekakva granica preko koje se ne može. Pokušavaju nam demontirati krov nad glavom, da bi imali veliku kuću. Da bi velika država bila. Mi treba da ostanemo potpuno bez države. Mi ne možemo imati ni malu državu. Jer drugi hoće da imaju veliku državu, da svaki Srbin bude u toj državi. Mi treba da platimo cijenom tom, da mi nemamo države više nikako".

Ovaj skromni prilog povodom godišnjice smrti predsjednika Izetbegovića napisan je iz razloga da se ne zaborave neke značajne pozitivne osobine koje političar, a posebno bošnjački, treba imati. Kod Izetbegovića su barem dvije bile jasno izražene. Kompromisno djelovanje, s jedne, i odlučnost da se ne ide ispod donje crte, s druge strane.

 

Lik i djelo Alije Izetbegovća

  • Štampa
Detalji
Objavljeno subota, 15 Oktobar 2011 09:57
Autor Redakcija

 

U organizaciji Osnovnog odbor Jablanica Udruženja ''Mladi muslimani'', u petak, 14. oktobra u kino sali u Jablanici održana je tribina ''Lik i djelo Alije Izetbegovića''. Gost predavač bio je Hasan Čengić. U prvom dijelu svoga obraćanja Čengić je istakao značaj Jablanice i njegovih stanovnika u odbrani BiH u agresiji 1992.-1995. ''Jablanica je bila vrlo važno mjesto za odbranu BiH. Da je pala, pao bi i Konjic, a onda i Sarajevo. Također je bila mjesto koje je prihvatilo jako mnogo muhadžira''.
U nastavku Čengić ističe da ne treba praviti ni od koga, pa ni od Alije Izetbegovića, kult ličnosti, kakav je bio slučaj sa Titom, bez obzira na Izetbegovićeve zasluge za BiH i njene građane prije svih Bošnjake. Posebno ne treba od Alije Izetbegovića graditi takvu ličnost jer je to njemu samom bilo strano. U nastavku donosimo dio izlaganja Hasana Čengića: ''Priča o Aliji je priča o nama. Priča o Bošnjačkom narodu. Alija je za svog života upoznao tri režima. Prvi između prvog i drugog Svjetskog rata, režim Kraljevine SHS koji je Alija gledao odozdo kao dječak. Alija je upoznao režim koji ga je gledao odozgo, kao broj, kao državnog neprijatelja koga treba pratiti. Alija se upoznao i sa komunističkim režimom i to u zatvoru. Jer je samo godinu dana po dolasku komunista na vlast uhapšen i osuđen na tri godine robije i samo godinu dana prije propasti komunističke vlasti izlazi iz zatvora. Ovo je velika simbolika. Između ta dva zatvora Alija je izvan zatvora, formalno na slobodi, ali u zatvoru, jer je cijelo vrijeme praćen, prisluškivan, prikupljale su se informacije za njega kao za državnog neprijatelja. U stvari Alija je od početka do kraja tog režima za taj režim bio kriv. Zašto, kako... nije važno, ali je kriv. Alija piše i objavljuje članke pod izmišljenim imenima, ali ga SDB i dalje prati. Biva uhapšen 1983. i optužuju ga zbog njegovog pisanja i zbog govora koje je vodio u svojoj kući sa suprugom i prijateljima. I zbog toga dobija 14 godina robije. Zato što je pisao i govorio. To je pravo lice komunizma, pravo ime, to je jedina istina o komunizmu, sve ostalo je privid. U toku suđenja 1983. godine komunistička štampa objavljuje tekstove zbog kojih se sudi Aliji. Među narodom se stvara atmosfera odobravanja, pa stiče među velikim procentom Bošnjačkog naroda odobravanje i simpatije.Treći režim koji je sam stvarao bilo je čudo bosanskog otpora. Po izlasku iz zatvora staje na čelo SDA i izgradnje demokratije. Alija je vodio proces izgradnje najveće političke stranke Bošnjaka u njihovoj povjesti. Vodio je proces vraćanja suvereniteta BiH i članstva u UN. Vodio je proces odbrane BiH i komandovao najsnažnijom Bosanskom vojskom u povijesti BiH.Ta vojska je zvanično na dan Dejtona imala 220.000 vojnika. Alija je upisao pravo ime svoga naroda i svoga jezika nakon što su bili zabranjeni više od stoljeća, upisao u Ustav države. Alija je vodio najteže domaće i međunarodne pregovore u historiji ove države. Alija je potpisao ugovor sa kojim smo nezadovoljni, većina nas, Dejton, ali ugovor koji je najjači te vrste u hiljadu godišnjoj historiji Bosne. Najjači je međunarodni ugovor te vrste, nikada više tako moćnih zemalja svijeta nije stavilo svoj potpis na neki papir kao što je to ovaj sporazum. Alija je bio običan čovjek i opredjeljen musliman, bio je jedan od nas. Alija je bio simbol svih nas, Bošnjak uspravljeni, odlučni, čestiti. Alija je uvijek radio za opće dobro, to je Alijina poruka, raditi za opće dobro i sam i zajedno, trajno bez prestanka i nikad ne računajući šta ja to dobivam''.
 

Još članaka...

  1. Na ahiret preselio Idriz Resić
  2. Sa Dana Kudsa upućena podrška stalnom članstvu Palestine u UN
  3. Dan Kudsa 2011
  4. Posjeta EUFOR -ovog majora iz LOT tima Udruženju ’’Mladi muslimani’’

Podkategorije