Na Ahiret preselio Izet Riđanović
- Detalji
- Objavljeno srijeda, 05 Juni 2024 14:06
- Autor Sanadin
Pripadnik oragnizacije Mladi muslimani prof. Izet Riđanović preselio je na Ahiret u utorak 4. juna 2024. godine u 96 godini života. Dženaza će biti u petak poslije ikindije u Begovoj džamiji.
Izet Riđanović rođen je u Mostaru 1928. godine. Mekteb, osnovu školu i gimnaziju pohađao u Mostaru i Sarajevu.
U organizaciju „Mladi muslimani“ stupio je u Mostaru sa Omerom Stupcem i Omerom Dračom, i to na poziv Saliha Behmena 1943. godine. Nakon dolaska u Sarajevo povezao se sa Šefkijom Pločom, Munirom Gavrankapetanovićem, Ismetom Kasumagićem i drugima.
Krajem Drugog svjetskog rata 1945. godine sa ocem, sanitetskim pukovnikom u hrvatskoj vojsci, povlači se prema Austriji, međutim blizu Blajburga njihova grupa biva predata partizanima, a samo srećom uspjeva preživjeti. Otac Muhamed Riđanović je nestao, a Izet nikada nije uspio saznati više o mjestu njegove pogibije. Nakon više mjeseci provedenih u logora vraća se u Mostar, gdje saznaje da je sva imovina njegove porodice konfiskovana, te se sa majkom i dvije maloljetne sestre seli u Sarajevo kod rodbine.
Nakon mnogih prepreka upisuje se u gimnaziju, a pred kraj osmog razreda u maju 1947. godine biva uhapšen kao član organizacije „Mladi muslimani“, te procesuiran i osuđen na godinu dana zatvora zajedno sa Ibrahimom Trebinjcem, Ismetom Kasumagićem i drugima. Zatvorske dane provodi na društveno-korisnom radu radeći na gradilištima u Sarajevu. Nakon izlaska iz zatvora, zbog političke nepodobnosti, ne uspijeva dobiti svjedočanstvo osmog razreda, iako je imao sve ocjene zaključene, te će zbog toga vojni rok umjesto jedne služiti dvije godine. Nakon izlaska iz vojske odobreno mu je da upiše i redovno završi gimnaziju. Studirao je i diplomirao engleski i njemački jezik na Filozofskom fakultetu u Sarajevu.
Bio je zaposlen kao prevodilac, spoljno trgovinski referent i profesor engleskog i njemačkog jezika. Kasnije će raditi i kao sudski tumač za engleski i njemački jezik. Pred penziju radit će na poziciji direktora škole za strane jezike.
Pred agresiju na BiH učestvovao je u osnivanju i radu SDA. Tokom ratnog perioda radio je u dobrotvornom društvu „Muwafak“, koje je radilo na izdavanju islamske literature, obrazovanju mladih i drugim sličnim aktivnostima.
Oženio se 1964. godine Esmom rođ. Bakšić, sa kojom je stekao sina i kćerku. Živio je u Sarajevu.
Na Ahiret preselio Sinan Ramadanović
- Detalji
- Objavljeno srijeda, 29 Maj 2024 18:10
- Autor Sanadin
Sinan Ramadanović, član organizcije Mladi muslimani iz Mostara, preselio je na Ahiret u ponedjeljak 27. maja u 92 godini života. Svoje zadnje mjesece života prevo je u Centru za stare osobe u Podveležu koji djeluje u okviru Medžlisa Mostar.
On je rođen 2 oktobra 1932. godine u Mostaru. Mekteb i osnovnu školu završio je Mostaru, kao i mehaničarski zanat.
Član organizacije „Mladi muslimani“ postao je 1947. godine, kada ga je u rad Organizacije uključio Mustafa Hadžiosmanović. Pošto je Organizacija u tom periodu bila ilegalna, tako je i rad članova bio strogo konspirativan i zasnivao se na principu tri člana u jednoj grupi. Sinan Ramadanović bio je u grupi sa Džemalom Hadžiosmanovićem i Salihom Mišićem, a kasnije je bio vođa grupe koju je činio sa Ahmedom Rustempašićem i Mustafom Gušićem. Zadatak njegove grupe bio je organizacija podjele vjerskih brošura i širenje stavova i pogleda Organizacije među omladinom, odnosno omasovljenje Organizacije.
Uhapšen je u junu 1949. godine kao član organizacije „Mladi muslimani“ i prebačen u zatvor Ćelovina u Mostaru. Nakon jednomjesečne istrage bez optužnice i presude prebačen je u Travnik na izdržavanje kazne društveno-korisnog rada u trajanju od dvije godine, a zatim na imanje Rilić na Kupresu, gdje je nastavio izdržavanje kazne radeći u kamenolomu. Kaznu je izdržavao i radeći na izgradnji naselja Čengić Vila u Sarajevu, u Gračanici kod Tuzle te u okolici Zenice.
Poslije izlaska iz zatvora završio je započetu tehniču školu i zaposlio se u preduzeću „Remont“ kao automehaničar, pa onda u preduzeću Sokol iz Mostara.
Nije se ženio.
Početkom devedestih godina prošlog stoljeća i nakon demokratskih promjena u BiH zajedno sa članom Organizacije Smailom Velagićem, a na inicijativu Edaha Bećirbegovića, dao je doprinos u radu na obnovi i uspostavi mostarskog MDD „Merhamet“.
Njegova autobiografija je objavljenja u knjizi MM - sjećanja u izdanju mostarskog udruženja Toprak.
Na ahiret preselio Ejub Hadžić
- Detalji
- Objavljeno subota, 28 Oktobar 2023 11:17
- Autor Armin Džunuzović
Dana 26. 10. 2023. godine u 98. godini života na ahiret je preselio Ejub Hadžić, član prve generacije
pripadnika Mladih muslimana.
Ejub Hadžić rođen je 5. decembra 1925. godine u selu Gora kod Visokog.
Osnovnu školu i mekteb pohađao je u selu Obre kod Kaknja. Srednjoškolsko obrazovanje stekao je u
osmogodišnjoj Šerijatskoj gimnaziji u Sarajevu koju je završio 1944. godine. Po završetku gimnazije
upisao je studij na Višoj islamskoj šerijatsko-teološkoj školi (VIŠT) u Sarajevu. Nakon 1945. godine
kada je VIŠT ukinut, morao se preorijenitisati na drugi studij. Odabrao je studij agronomije koji u
Zagrebu upisao 1945. godine. Smještaj je pronašao u domu muslimanskog dobrotvornog društva
„Narodna Uzdanica“. Ispite je polagao redovno, a 24. maja 1949. godine uhapšen je i prebačen u
Sarajevo na suđenje kao pripadnik organizacije „Mladi muslimani“. Osuđen je na sedam godina zatvora
sa prinudnim radom, konfiskaciju imovine i oduzimanje građanskih prava na dvije godine. Optužen je
zbog pisanja vjerskih članaka za list „Mudžahid“ koji su izdavali „Mladi muslimani“. Članak koji je
Ejub napisao nosio je naslov „Zašto je alkohol zabranjen u islamu“. Kaznu je izdržavao u Stocu, Zenici
i Foči te u logorima rudnika Zenica i Kakanj.
Po izlasku iz zatvora 1956. godine nastavio je započeti studij i diplomira u maju 1957. godine.
Godine 1959. Ejub se oženio Munirom, rođenom Đođić iz Prnjavora sa kojom je dobio dva sina.
Prvo zaposlenje dobio je iste 1959. godine na Poljoprivrednom dobru „Vučijak“ u Prnjavoru. Zatim je
u periodu od 1961. do 1967. godine radio na brojnim projektima u Krajini od Bihaća, Cazina i Velike
Kladuše gdje se dokazao kao vrsni stručnjak. Tokom 1967. godine odobrava mu se odlazak u Maroko,
u svojstvu eksperta za primjenjenu nauku u praksi gdje je ostao raditi do 1972. godine, kada kao ekspert
FAO-a prelazi u Alžir gdje će ostati na radu narednih pet godina. Po novom konkursu FAO-a Ejub
dobija dužnost eksperta u tek osnovanom naučnom institutu u Sebhi u Libiji gdje je radio na ispitivanju
mogućnosti razvoja poljoprivrede u Sahari sve do 1983. godine. Ejub je po završetku rada u Libiji
imenovan od strane UN za direktora misije razvoja poljoprivrede u Mozambiku. Tokom odmora u
Sarajevu, dok je čekao da se riješe administrativne formalnosti prilikom preuzimanja nove misije, 21.
aprila 1983. godine Ejub je uhapšen. Osumnjičen je da je bio blizak Aliji Izetbegoviću i muslimanskim
intelektualcima uhapšenim i suđenim u Sarajevskom procesu. Tada je Ejubu oduzet pasoš, te nakon
brojnih informativnih razgovora u SUP-u umjesto direktora misije UN-a u Mozambiku ostaje bez posla.
Nije optužen ali nije ni amnestiran. Posao nije mogao dobiti sljedeće četiri godine, pa odlazi u
prijevremenu penziju. Pasoš mu je vraćen tek 1987. godine.
Početkom višestranačja u BiH Ejub Hadžić se uključuje u organizovanje stranke SDA u svojoj općini
Ilidža, gdje na Skupštini SDA Ilidža biva izabran za predsjednika SDA Ilidža. Početak agresije na BiH
zatiče ga u Hrasnici, gdje ostaje do 1992. godine kada iz zdravstvenih razloga uspjeva sa suprugom preći
u Francusku. Borbu na širenju istine o dešavanjima u BiH nastavio je u Francuskoj i drugim zemljama
Evrope služeći se dostupnim medijima. Također je pomagao i muhadžirima koji su dolazili u Francusku,
a teško se snalazili uglavnom zbog nepoznavanja jezika, istim onim trudom kako su to radili Mladi
muslimani tokom Drugog svjetskog rata u Sarajevu.
Objavio je brojne radove za domaće i strane naučne časopise o pitanjima iz oblasti agronomije.
Bio je aktivan član Islamske zajednice, a sa suprugom je vakif džamija u Zagrebu i Hrasnici.
Inna Lillahi wa inna ilayhi raji'un!
Na ahiret preselio Atif Delalić
- Detalji
- Objavljeno subota, 08 Januar 2022 00:00
- Autor Administrator
U petak 7. Januara 2022. godine na ahiret je preselio Atif Delalić, jedan od članova "Mladih muslimana" iz prve generacije. Da mu se Allah smiluje i oprosti grijehe!
*
IN MEMORIAM
Atif Delalić rođen je 1929. godine u selu Mjedenik kod Gacka.
Mekteb i osnovnu školu završio je u rodnom selu, a u Gacku građansku školu. Godine 1940. upisao je medresu u Mostaru, ali je zbog Drugog svjetskog rata morao prekinuti školovanje i vratiti se na selo. Zbog četničkih pokolja u Bileći i Gacku, sa porodicom je prebjegao u Hrasnicu kod Sarajeva.[1] Nakon tri ratne godine bez školovanja, u Hrasnici je upisao i završio zanat. Po završetku zanata zaposlio se u Vojno-remontnom zavodu u Sarajevu.
Priključio se organizaciji „Mladi muslimani“ 1947. godine. Uhapšen je kao član „Mladih muslimana“ u avgustu 1949. godine. Poslije dvanaest dana provedenih u UDB-i na saslušanju, prebačen je u vojni zatvor, jer je kao zaposleniku u Vojno-remontnom zavodu odlučeno da mu sudi vojni sud. Osuđen je na 12 godina zatvora za navodno kršenje poretka, naoružavanje i krađu oružja iz Vojno-remontnog zavoda[2] . Kaznu je izdržavao u Zenici, radeći u radionici. Nakon deset godina amnestiran je i pušten.[3]
Nakon izlaska iz zatvora, kao i većina mladomuslimana, nastavio je školovanje. Kao bivši politički zatvorenik nije mogao upisati Ekonomski fakultet. Upisao je Višu ekonomsku školu, a onda je pozvan na odsluženje vojnog roka u JNA. Nakon odsluženja vojnog roka u Kninu vratio se u Sarajevo. Oženio se, zaposlio i radio jedno vrijeme kao zanatlija, a onda i kao ekonomista. U penziju je otišao radeći kao ekonom na Medicinskom fakultetu.
Tokom Agresije na Bosnu i Hercegovinu službovao je u Civilnoj zaštiti na Dobrinji, a tokom 1995. i 1996. godine bio je načelnik Općine Novo Sarajevo.
[1] Bio je svjedok masovnih zločina uglavnom nad imućnijim Bošnjacima i političkim protivnicima u Sarajevu 1945. godine na lokalitetu Hrasnice.
[2] U optužnici je terećen za otuđivanje mina koje su teške po 18 kg i koje je nemoguće iznijeti pri svakodnevnim pregledima prilikom ulaska na posao i prilikom izlaska s posla što najbolje oslikava paradoks procesa
[3] Arhiva udruženja „Mladi muslimani“, C1-A633