BOŠNJAČKI ILI BOSANSKI SABOR?

  • Štampa
Detalji
Objavljeno nedjelja, 29 Mart 2009 19:25
Autor Mr. sci. Admir Mulaosmanović

U posljednjih nekoliko mjeseci ponovo je aktualizirana ideja o svrhovitosti održavanja svebošnjačkog skupa. Prije godinu-dvije to je, onako, nesigurno i smušeno prometnuto u javnost bez kakvih kvalitetnijih obrazloženja, a sa stavom da je novi Bošnjački sabor nužnost i izrazita potreba. Kako prometnuto – tako rasplinuto. S druge strane, nakon ovih posljednjih istupa nekolicine bošnjačkih intelektualaca, novinara i javnih radnika pojavili su se i različiti stavovi koji su govorili pro et contra održavanju spomenute manifestacije i načina na koji će biti koncipirana. Čini se da se, ipak, ozbiljnije promišljalo o toj ideji i da su mnogi zainteresirani za bošnjački sastanak kojim bi se problematizirale sadašnjost i budućnost Bosne i Bošnjaka, skupa koji bi skrenuo pažnju na njihov stav o najvažnijim pitanjima vezanim za funkcioniranje države i društva. Ipak, dvije dileme, koje su blizu toga da postanu kamen spoticanja, su naglašene i potrebno ih je razriješiti ukoliko se želi ozbiljnije pristupiti organiziranju i održavanju spomenutog okupljanja. To su forma, bošnjačka ili bosanska i pitanje organizatora.

Na vrhuncu priče o novom Bošnjačkom saboru iskrslo je pitanje: "Treba li nam Bošnjački ili Bosanski sabor"? Oni koji su smatrali da je okupljane svrsishodno i neophodno podijelili su se na dva tabora, a da do konkretnih koraka koji bi vodili realizaciji ideje nije niti došlo. Ipak, dobra stvar je suglasje bošnjačke intelektualne i političke elite o potrebi definiranja budućeg pravca kretanja naše države i našega naroda, pa bilo koja forma da se uzme. Još značajnije je shvaćanje da se ova krupna pitanja, prvenstveno važna za naše nasljednike, ne mogu prepustiti političarima i strankama koje sada dobivaju podršku bošnjačkog biračkog tijela, ali niti onima koji će doći na scenu u budućnosti. Mora postojati institucija, stav je intelektualaca, koja će svima dati okvir iz kojega se ne može izlaziti! Svakako da se ovaj stav  podudara sa onim što bošnjački narod već odavno želi da vidi na političkoj sceni BiH i kod bošnjačkih političara. Ko god prati ankete, sluša razgovore u javnom prijevozu ili razgovara sa ljudima zna da je tome tako.
O formi, koja svakako nije samo to već značajnije daje karakter zamišljenom i, ako Bog da, održanom događaju treba reći nekoliko stvari i pokušati otkloniti neke nedoumice. Prvo, bošnjački jeste i bosanski, nisu suprotni jedan drugom, međusobno se osnažuju jer bosanstvo sadrži esenciju bošnjačkog nacionalnog interesa kao što bošnjaštvo baštini historijsku vertikalu bosanskog identiteta. Takav skup ne bi ništa od bosanstva izgubio ako bi ga održali samo Bošnjaci te se stoga ovakve postavke trebaju apriori odbaciti. Posebno iz razloga što se zamišljenim bosanskim saborom ne bi rješavalo bošnjačko nacionalno pitanje koje mora biti riješeno. Ukoliko, pak, neko misli da bošnjačko nacionalno pitanje ne postoji neka samo osluhne kako se pojedinci iz utjecajnih medija odnose prema najznačajnijoj bošnjačkoj ustanovi, Islamskoj zajednici i instituciji reis-ul-uleme pa neka onda izvede zaključak. Bošnjaci, dakle, trebaju napraviti korak kojim će odrediti put i prioritete, tek onda mogu zajednički sa ostalima stupiti u rješavanje bosanske priče. Neko bi rekao, prvo treba prohodati, pa tek onda trčati, a Bošnjaci, doista, trebaju prohodati sigurnim i čvrstim korakom.
Ova dilema je problematizira bosanski i svjetski politički kontekst i naglašavalo se da bi svebošnjačko okupljanje imalo negativne konotacije. Također, i ovakve stavove treba izbrisati i na njih se ne obazirati jer svojim osnovnim postavkama samo negativno utječu na nasušnu potrebu profiliranje bošnjačke nacionalne politike. Navodno bi bosanskim okvirom bili prihvatljivi Europi, dok bošnjačkim možemo samo navući na sebe nepotrebnu stigmu. Jednom riječju, zagovornici ove ideju smatraju da se Bošnjaci trebaju uklopiti na bezbojan i bezbolan način u bosanske, europske i svjetske tokove. Spomenuti negativni utjecaji prvenstveno se odnose na fatalne nusprodukte koji iz ovakvog stava nužno proizlaze; drugi nas doživljavaju nejasnim i neodređenim; počesto istinska borba za bošnjački interes djeluje neprincipijelno i zavjerenički zbog iskakanja iz nečijeg definiranog okvira; stereotip o Bošnjacima kao prelivodama se pothranjuje određenim političkim akcijama bošnjačkih vođa i tako dalje.
Druga dilema iznesena u medijima bila je vezana za potencijalnog organizatora takvog skupa. Ko i kako bi to organizirao? Prijedlozi su najčešće išli do Rijaseta, i kako su neki govorili Velike ahmedije, ali su i najčešće odbijani i navođeni kao pogrešan koncept. Obzirom na trenutnu situaciju u kojoj se nalazi Rijaset i IZ, ali i ukupni bosanskohercegovački društveni kontekst, irealno je i nepotrebno očekivati da reis Cerić takoreći podjeli pozivnice. Čak bi bilo i kontraproduktivno. Oni koji su najpozvaniji su BZK Preporod i Vijeće kongresa bošnjačkih intelektualaca kao dvije krovne institucije koje baštine i njeguju bošnjačku kulturu i misao. Problem kod njih je to što su do te mjere marginalizirani i bezlični da niti imaju snage niti kredibilitet među Bošnjacima. Preporod, kojeg prepoznajemo i kao društvo jednog lica, i VKBI, koga vode farmaceuti (čast profesiji) i dosta intelektualno upitne ličnosti se moraju mijenjati zarad vlastitog opstanka i misije koju su na sebe preuzeli. No, snagu mogu povratiti ukoliko u narednom periodu, i to veoma brzo, učine neke poteze koji će te institucije dovesti u središte društvenih procesa i intelektualnog dijaloga. Kao takvi mogli bi se smatrati izvanrednim suorganizatorima Bošnjačkog sabora koji toliko očekujemo.
Na kraju, neka nam pouka bude održana svebosanska konferencija (31. Januar 2009) koja nije ništa novoga donijela niti ponudila. Takozvane BH Patriote su prikupile potpise intelektualaca i univerzitetskih profesora koji se nisu udostojili doći na konferenciju i dati svoj doprinos u njenom radu. Ovakvi skupovi su, prije svega, nepotrebni, njima se izražava nemoć, i ništa više. Bošnjački sabor koji će biti dobro pripremljen dat će rezultate i, ako Bog da, utabati put bošnjačkoj politici.
Zbog toga je potrebno sasvim jasno i dovoljno glasno iznijeti stavove bošnjačkih intelektualaca o principima koje Bošnjaci zagovaraju i do kojih drže. Ne ostavljati prostor političkim mešetarima da pod krinkom nacionalnih interesa ostvaruju lični probitak i dobitak. Takvih je danas, nažalost, puno jer se mogu pozivati na nacionalni interes koji nije definiran i za koji niko ne zna šta je. U takvoj maglovitoj zbilji odgovornost intelektualne elite je najveća. Nadat se da su bošnjački intelektualci dosegnuli stepen razumijevanja svoje vlastite uloge i da će nešto konkretnije uraditi sada kada su konkretni koraci najpotrebniji.