Milli Gazete - o Mladim muslimanima
- Detalji
- Objavljeno četvrtak, 03 Decembar 2009 00:00
- Autor Edhem Baksic
Gospodin Ayhan Demir, novinar iz Republike Turske, za dnevne novine višemilionskog tiraža Milli Gazete, napravio je intervju sa sadašnjim predsjenikom Udruženja Mladi muslimani, Edhemom Bakšićem. Intervju je objavljen 24.11.2009., uoči Kurban bajrama. Prenosimo intervju u cijelosti.
Za početak, recite nam kako je osnovana, i koji je bio cilj organizacije Mladi muslimani?
Organizacija „Mladi muslimani“ je osnovana 1939. godine kao izraz težnje jedne grupe mladića i djevojaka za moralnim i kulturnim preporodom Bošnjaka. Vrijeme nastanka organizacije je doba kada je u Evropi a i na Balkanu bio izražen uticaj fašističkih i komunističkih ideja. Među Srbima i Hrvatima jačali su nacionalistički pokreti koji su imali za cilj uništenje i protjerivanje pripadnika drugih naroda. Mladi muslimani su shvatali da Bošnjaci ne mogu opstati ukoliko se priklone bilo kojoj ideji, niti zločinačkoj fašističkoj ideologiji niti agresivnom komunističkom ateizmu pa su stoga zagovarali stav da su univerzalni principi islama jedini garant moralnog, kulturnog i materijalnog prosperiteta bošnjačkog naroda. Mladi muslimani su insistirali na obrazovanju i islamskom ahlaku i postavili su sebi za cilj izgradnju pojedinca kao uzorite ličnosti, muslimana koji će biti uvijek od pomoći i koristi za svoju zajednicu.
Koje su trenutne aktivnosti Mladih muslimana?
Na idejama koje su tada postavljene za cilj bazira se i današnji rad organizacije, naravno pomoću drugih metoda, prikladnijih ovom dobu u kojem danas živimo. Naše aktivnosti su usmjerene na rad sa omladinom putem seminara, tribina, kurseva, publikacija, biblioteka te brojnih akcija i projekata koji su obrazovnog, vjerskog i humanitarnog karaktera. Među našim aktivnostima želim nabrojati one najznačajnije koje imaju svoj kontinuitet jer ih obavljamo svake godine (od završetka agresije na BiH tj. od 1996. godine pa do danas) a to su rad na prezentovanju historijskih činjenica o stradanju Mladih muslimana od strane komunističkog režima u Jugoslaviji, izdavačka djelatnost publikacija i knjiga koje su u neposrednoj vezi sa organizacijom ili njenim pripadnicima, tribine na aktuelne društvene teme, podsjećanja na stradanja muslimana u raznim krajevima svijeta, a posebno u Palestini, organizacija iftara za naše članove i studente, podjela ramazanskih paketa i kurbana, pomoć povratnicima u mjestima iz koji su protjerani u toku agresije na BIH itd.
Poslije rahmetli Omera Behmena Vi ste preuzeli dužnost predsjednika Mladih muslimana. Kakvi su Vaši planovi za budućnost i aktivnost Mladih muslimana?
To je veliki amanet i ja sam svjestan toga. Mišljenja sam da će Alah svakom savjesnom muslimanu dati pomoć i rješenje za svaki posao koji se prihvati obavljati u ime Njega. Trudiću se da udruženje napreduje u svom radu, u svakoj pojedinoj aktivnosti, da sa svojim stavovima bude više zastupljeno u javnom životu Bosne i Hercegovine, da okupi veći broj članova, pomagača i simpatizera, da ostvari bolje relacije i sa muslimanima van BiH, da pronađe savremenije metode rada itd.
Mnoga imena poput Alije Izetbegovića, Omera Behmena, Džemaludina Latića, Edhema Bičakčića, dala su značajan doprinos u politici, umjetnosti i kulturi Bosne i Hercegovine a stasali su iz strukture Mladih muslimana. Da li će Mladi muslimani nastaviti tim putem?
Naravno. Udruženje i sada u svom članstvu ima brojne intelektualce, doktore i magistre nauka, imame i muallime koji mogu nastaviti putem te misije. I dr Džemaludin Latić i gospodin Edhem Bičakčić su na određen način uključeni u naše sadašnje aktivnosti.
Kada su osnovani Mladi muslimani otprilike 150 ljudi je položilo zakletvu. Postoji li kontakt sa nekima od njih tj. onima koji su živi i da li su još u kontaktu sa udruženjem Mladi muslimani?
Mi smo u redovnom kontaktu sa tim ljudima. Većina ih je preselila na Ahiret, ali oni koji su živi su, prema našem statutu, zaslužni članovi koje obilazimo, pomažemo u slučaju potrebe, te nastojimo da ih novim generacijama prikažemo kao uzore u moralnom i svakom drugom pogledu.
Islamski svijet zove rahmetli Aliju kraljem mudrosti. Međutim stranka SDA u BiH nikad nije dobila više od 40% glasova? Zar nije trebalo promjeniti ime ulice Maršala Tita i sarajevskog aerodroma u ime rahmetli Alije Izetbegovića? Da li su Bošnjaci razumjeli ideju i zamisao rahmetli Alije Izetbegovića?
Bošnjaci su u velikoj mjeri razumjeli ideju rahmetli Alije i to su pokazali time što su bili u znatnoj većini za njega 1990-tih godina kao i onda kada je bio aktivan kao predsjednik. Što se tiče naziva ulice i aerodroma, trebate imati u vidu da se čak i odluke takve vrste u velikom broju donose prema diktatu međunarodne zajednice koja tako nastoji da udovolji pritiscima srpskih i hrvatskih lobija.
Da li postoje kontakti između Mladih muslimana i stranke SDA?
Kontakti postoje, ali SDA je politička partija koja se razvija i djeluje na jedan drugi način u odnosu na Mlade muslimane. Mladi muslimani su nevladina, nestranačka organizacija koja nastoji svoje djelovanje u društvu organizirati u skladu sa principima djelovanja nevladinih i nestranačkih organizacija u Evropi i svijetu.
Kakvo je Vaše mišljenje tj. može li se reći da stranka SDA i danas prati zamisli rahmetli Alije Izetbegovića?
SDA se i danas zalaže za osnovne zamisli koje je imala i dok je rahmetli Alija bio predsjednik a to su cjelovitost Bosne i Hercegovine, ravnopravnost svih naroda u BIH, demokratsko društvo sa poštivanjem svih ljudskih prava kao i prava nacionalnih manjina, put ka Evropskoj Uniji, itd. Međutim, mislim da je SDA zapostavila neke odrednice u političkom djelovanju koje je imala dok je rahmetli predsjednik bio živ npr. nastojanje da Bošnjaci budu dovoljno politički i ekonomski snažni i uticajni te da tako budu osnovni faktor očuvanja integriteta Bosne i Hercegovine.
Da li BiH osjeća neki nedostatak zbog toga što više nema rahmetli Alije Izetbegovića?
BiH je mnogo izgubila sa odlaskom predsjednika Alije na Ahiret. Toga su nažalost više svjesni ljudi van BiH nego oni u BiH.
Nakon rata u Bosni i Hercegovini prošlo je tačno 14 godına, šta se tokom tih godina promijenilo u životu Bošnjaka?
Određene negativne tendencije su imale uticaj tokom ovih 14 godina.
Ekonomski oporavak koji je trebao uslijediti poslije rata nije ostvaren i to je uticalo na povećanje siromaštva većine građana BiH i povećanje ekonomske ovisnosti od drugih zemalja. Mali broj ljudi se za ovih 14 godina vratio svojim kućama i započeo ponovo život u mjestu odakle je protjeran. To je glavi problem BiH jer i u miru potvrđuje rezultate genocida i zločina iz rata.
Nastojanje da se Bošnjaci prikažu kao radikalni muslimani, oni koji imaju eze sa Al Kaidom, opća islamofobija poslije 11. 9. 2001. su proizvod djelovanja neprijatelja BiH koji je nažalost pokazao određene rezultate.
Nakon Dejtonskog sporazuma prošlo je 14 godina; da li je moguće reći da se prevazišao dejtonski “prekid vatre” i postigao “sporazum o miru”?
Prevaziđen je „prekid vatre“ kako vi kažete i postignut je „sporazum o miru“ ali to samo po sebi ništa ne znači. BiH sada treba novu fazu, promjenu Dejtona tj. njegovih ustavnih rješenja. Postoji bojazan da se donesu rješenja koja će biti i gora od Dejtona. Ipak nadamo se da će naši predstavnici imati znanja, snage i mudrosti da doprinesu odlukama koje su u korist bolje budućnosti BiH.
Iako je u Laheju donesena odluka da je u Srebrenici izvršen genocid nad Bošnjacima, Srbi ne žele priznati da su to učinili. Da li je moguće govoriti o genocidu kojem je počinitelj nepoznat?
Cijeli svijet zna ko je počinio genocid u Srebrenici. Iako je Međunarodni sud pravde u Hagu osudio neke pojedince za učestvovanje u planiranju i izvršenju genocida, odbačena je tužba protiv Srbije za umiješanost u genocid i pored brojnih dokaza koji potvrđuju aktivnu ulogu Beograda u pripremi i izvršenju zločina. S druge strane neke evropske zemlje nastoje pronaći dokaze za navodni genocid Turske protiv Ermenije od prije jednog stoljeća. To samo pokazuje dvostruke aršine i nepostojanje pravednog pristupa nepobitnim činjenicama.
Milošević je preminuo ne odgovarajući za ono što je učinio. Mladić je i dalje u bijegu, a Karadžić, baš kao što je i Milošević prije smrti radio, krivi Zapadne zemlje i Ameriku. Da li nam to može pokazati ko su pravi krivci za genocid?
Znači pravi krivci nisu samo Milošević, Karadžić i Mladić već i oni koji ih podržavaju, sakrivaju, ometaju potpuno razotkrivanje istine i u slučajevima kad ipak budu uhvaćeni i dovedeni na sud.
Šta mislite o sudskom procesu protiv Karadžıća koji je prema izvještaju CIA-e jedna od tri osobe pod čijom je naredbom izvršeno 99% genocida u BiH?
Karadžić na ovom svijetu nikad neće moći biti pravedno kažnjen za ono što je učinio. Kao musliman, vjerujem da će potpuna pravda za njega doći tek na Ahiretu, kod Vrhovnog Sudije. Da je kojim slučajem neki musliman učinio samo dio zločina kao Karadžić, bio bi daleko brže priveden Sudu i strožije osuđen nego u njegovom slučaju.
Richard Holbrooke, “graditelj” Dejtonskog sporazuma je nakon 10 godina od samoga sporazuma izjavio da Dejtonski dogovor nije dobar i da ga treba proširiti. Da li je došlo vrijeme da se pregleda i poboljša Dejtonski sporazum za kojeg i sam Richard Holbrooke kaže da se treba promijeniti?
Dejtonski sporazum treba promijeniti na način na sadašnji entiteti izgube svoje ovlasti i nadležnosti u korist države BiH. Time će se umanjiti separatističke težnje koje je zagovarao i sam Karadžić, a koje zagovaraju i njihovi sadašnji predstavnici i doprinjeti pravičnijem rješenju jer su pripadnici drugih naroda u Republici Srpskoj u većini protjerani iz tog entiteta i onemogućeni u povratku i normalnom životu.
Omladina u BiH u osnovnim školama obrazuje se na taj način da ne zna ništa o tome šta se desilo izmedju 1992-1995, niti o ratnim strahotama? Šta je potrebno učiniti da se ne zaboravi prošlost, a da se pri tome ne budi mržnja i neprijateljstvo?
Nastavni planovi u školama moraju djelimično biti korigirani da bi bili prihvaćeni kao univerzalni nastavni planovi za sve škole u BiH. Mislim da Mladi muslimani i druge institucije slične nama trebaju ponijeti jedan dio odgovornosti i obaveze u pogledu obrazovanja novih generacija o našoj skoroj prošlosti. Postoje dakle i vanškolski načini obrazovanja koje treba primjenjivati.
U ratnom razdoblju od 1992-1995 god. dolazili su strani mudžahidi u BiH da se bore. Poslije su oni ostali i osnovali porodice poput Ebu Hamze. Postoji informacija da je vlada BiH oduzela svima državljanstva i da ih je istjerala iz države. Sta je Vaše mišljenje o tome?
Vlada BiH nastoji provjeriti ko su ti ljudi, da li među njima ima eventualno međunarodnih terorista koji se sakrivaju u BiH i sl. Međutim, mi ne možemo biti zadovoljni postupanjem prema tim ljudima, očito je da se nastoji izmisliti njihova krivica i u slučajevima gdje je nema nikako. Ministar sigurnosti BiH gosp. Tarik Sadović je smijenjen, između ostalog i sa optužbom da je „štitio te ljude“ iako je čovjek insistirao samo na pravednosti i dosljednosti u tim procesima. To je veliki propust SDA koji se ne bi mogao desiti da je rahmetli predsjednik Alija živ.
Neke humanitarne organizacije dolaze u vrijeme Kurban Bajrama i Ramazanskog Bajrama da pomognu muslimanima u BiH. Smatrate li da je to dovoljno? Šta smatrate potrebnim da bi se taj kontakt poboljšao?
Vrlo je dobro i korisno što su one tu, ali to nije dovoljno, njihovo veće prisustvo je nesumnjivo potrebno. Potrebno je da one ostvare bolju saradnju sa domaćim institucijama i organizacijama poput Islamske zajednice, Merhameta, Mladim muslimanima i drugim.
Koja je Vaša poruka za kraj, turskom narodu i njegovoj državi?
Turska i njen narod moraju uvijek budno pratiti šta se dešava na Balkanu a posebno u Bosni i Hercegovini te nastojati da i u buduće imaju značajan uticaj kao nekad. Ne samo vlada već i vaši privrednici, pojedinci i firme, humanitarne i kulturne organizacije trebaju naći način da dođu i djeluju u BIH.