Izraelsko nasilje u gazi – začarani krug

  • Štampa
Detalji
Objavljeno srijeda, 21 Januar 2009 07:30
Autor Redakcija

Za nas koji smo Bliski istok uvijek zamišljali kao mjesto ubijanja i krvoprolica, nije odvec teško zamisliti ni sliku današnje tragedije u Gazi, makar i ne bili u stanju iscrtati sve njezine aspkete. Svih ovih godina mi smo mislili samo na jednu stvar: da nam se slucajno Izraelcani ne naljute! Broj žrtava u Gazi još nije poznat, ali reakcija Bijele kuce u vezi s tim potvrduje vjerovanje na kojem su Arapi insistirali svih ovih decenija: „Koliko god da raste broj argumenata za osudu Izraela, Zapad ce opet biti na njegovoj strani.“ I ovoga puta, kao i uvijek, odgovrnost za pokretanje potoka krvi, kaci se o vrat Arapa.
Od 1948. godine do danas, uvijek smo od Izraelaca slušali laži. I uvijek su Buš otac ili sin, Klinton, Bler ili Braun, pozivali „dvije strane na suzdržanost“. Zar Hamas i Izrael raspolažu istom kolicinom vojne opreme i naoružanja, pa da ih se u jednakoj mjeri poziva na suzdržanost i strpljenje!? Rucno izradene rakete koje je Hamas ispaljivao na Izrael posljednjih osam godina, ubile su slovom i brojem 20 osoba. A, za jedan dan bombardiranja Gaze poginulo je 300 Palestinaca.

Naravno, ova su krvoprolica postala rutinska i redovita. Možda Hamas ispaljivanjem raketa na Izrael i izaziva srdžbu stanovnika Tel Aviva, ali i sam je Hamas mnogo puta poduzimao militantne akcije kao rezultat  izraelskih provokacija. Kao da ce ovaj zacarani krug vjecno trajati. Tako jednostavno! Hamas ispaljuje rakete na Izrael, a ovi bombradiraju položaje Hamasa, pa opet, pa opet, ponovo, i koliko puta ponovo! Mi, zapadne zemlje, ovih dana razmišljamo o sigurnosti Izraelaca zatvarajuci oci pred svim njihovim zlocinima. Zanimljivo je kako je svojedobno i americka državna sekretarka Meldlin Olbrajt kazala kako se Izrael nalazi u okruženju! Covjhek bi rekao kako su do sada palestinski tenkovi preorali tel Aviv!
Evo malo i statistike o ucincima dvije supšrotstvaljene strane: do sada je na jednog Izraelca ginulo slovom i brojem 296 Palestinaca. Ovaj je razmjer dobrano poremecen u ratu u Libanu 2006. godine kada je na svakog poginulog Izraelca ginulo samo deset Libanonaca. Bliski istok ovih dana, porlazi kroz najgore dane svoje povijesti, ali je li to prvi put? Zar se nije desio rat 1973.? A onaj šestodnevni rat 1967.? A Suecki rat, 1956.? A šta je sa 1948-om? Ovo je jedna prljava igra u koju vjeruju izraelski zvanicnici. Ali, do kada ce trajati ta bliskoistocna igra? Prije nekoliko dana je izraelski ministar odbrane, Ehud Barak, u razgovoru za FoxNews izjavio: „Naša namjera je da potpuno promijenimo pravila igre.“ Znaci i sami su spoznali da su posegnuli za opasnom igrom. Medutim, pravila ove igre nikad se ne mijenjaju. Samo nacin i oblik igre bivaju sve opasnijim. Ovih dana odnosi izmedu Arapa i Izraela padaju brže nego Wall Street, što ne raduje Ameriku koja je sve potencijale stavila na raspolaganje Tel Avivu.
Poseljdnjih dana uporno se nastojalo prikazati kako su žrtve zracnih napada izraela na Gazu samo snage Hamasa. No, može li to, zaista, opravdati, ofanzivu na Gazu? Je li to Izraael misli da se Hamas boji zvuka njegovih raketa?  Izrael se nada da ce uplašeni hamas povjerovati kako zaista mora priznati Izrael da bi izbjegao munjevitu oštricu izraelskih napada, te da ce prihvatiti uvjete palestinske samouprave, položiti oružje i predati se?  Hoce li možda ovi napadi odobrovoljiti Hamas da prihavti mirovni plan za Bliski istok iza kojeg stoje Amerikanci? Je li, stvarno, Izrael, Amerika i ostali lideri zapadnih zemalja misle kako ce poluciti jedno takvo ostvarenje?!
Ovih dana se svojim naporima na planu uspostave mira i sigurnosti na Bliskom istoku hvastaju ljudi koji u svom životu nijednom nisu bili u Gazi. Toni Bler je upravo jedan od onih koji se pokazuju zabrinutim za stanje na Bliskom istoku, bez da je i koliko trun percipirao tragediju u Gazi.
Izrael je uvijek zabrinuto nastojao osigurati vlastitu bezbjednost, ali pokretanje potoka krvi ne može biti cinitelj bezbjednosti. Kao što ni od 1948. do danas izraelski zracni napadi nikada nisu donosili sigurnost Izraelu. Od 1978. do danas Izrael je na tisuce puta bombardirao Libanon, ali nikada nije ostavrio svoje nakane. A hoce li ovoga puta? Izrael ce sigurno intenzivirati i proširiti svoje napade, a Hamas ce zauzvrat povecati broj raketa koje upucuje ka izraelskoj granici. A politicari Istoka i Zapada opet ce igrati svoju staru, pasivnu ulogu, medijatora izmedu dva tabora. Kao da ce ovaj zacarani krug izraelsko-palestinskog konflikta vjecno trajati!   

Robert Fisk