NOVA KNJIGA BIBLIOTEKE MM
- Detalji
- Objavljeno srijeda, 03 Decembar 2008 13:24
- Autor Administrator
Drugo, dopunjeno izdanje knjige „Islamski odgovori“ Saliha Behmena
Udruženje „Mladi Muslimani“ je objavilo drugo, dopunjeno izdanje knjige „Islamski odgovori“ autora Saliha Behmena, jednog od osnivača i istaknutih članova Udruženja. Knjiga je tehnički urađena izuzetno kvalitetno, ali ono što je značajnije jeste da se radi o djelu čiji su tekstovi aktuelni i u današnjem trenutku i predstavljaju svojevrsnu uputu na koji način islamski djelovati, što je jedna od osnovnih ideja vodilja Pokreta i Udruženja „Mladi Muslimani“. Knjigu po cijeni od 15 KM možete pronaći u prostoru biblioteke MM u ulici Sarači 77 (Morića han) na spratu. Obogatite svoju biblioteku, ali i svoje znanje ovim značajnim djelom.
„Islamski odgovori“ je naslov zbirke sabranih tekstova koje je Salih Behmen objavljivao u različitim vremenskim periodima u Takvimu, Glasniku, Preporodu i dr., gdje analizira aktuelna stvarna događanja i pojave u muslimanskom društvu. O nastanku knjige sam autor je rekao: „Moj brat je insistirao da prikupim svoj objavljeni materijal i u cjelini objavim u jednoj knjizi. Time bi na svjetlo došla njegova puna vrijednost. Materijal je bio jednoobrazan u stvaranju jedne islamske težnje. Inače ovako razasut i zatrpan u mnoštvu drugog materijala ostaje dobrim dijelom neprimjećen. Napravio sam spisak tih članaka...(...) Moj brat i Hasan Čengić bili su neumoljivo uporni i zbilja su se zdušno založili za ovu knjigu. Za to su iznosili prilično uvjerljive razloge. Napokon sam ih prihvatio bez velikog oduševljenja. Od malih nogu su me učili da činim dobro, ali da izbjegavam da na taj način dolazim u središte pažnje javnosti, s tom mišlju sam odrastao i prilično se saživio.“
Predgovor ovom drugom izdanju je napisao mr. Samir Beglerović, asistent na Fakultetu islamskih nauka, u kome između ostalog kaže:
„...U esejima sabranim u knjizi „Islamski odgovori“ autor oslovljava mnoge aktualne teme, tretirajući ih na jedan krajnje angažiran način. Tako diskutira pokretanje islamske informativne novine „Preporod“, izgradnju i dekoraciju džamija, palestinsko pitanje ali i sasvim konkretne lokalne društvene pojave poput bespotrebnoga zaklinjanja, hvalisanja,proklinjanja, nepoštivanja roditelja pa čak, veoma romantičarski ali kontekstualno rekli bismo opravdano, i pitanje izražavanja zahvalnosti ljudima...“
„...Ono što sa sigurnošću možemo reći jeste da je u svojim razmišljanjima i pisanjima autor prije svega bio originalan i samostalan. Tako veoma mudro, govoreći o modernome čovjeku i njegovoj zaslijepljenosti znanošću, uvodi kategoriju privikavanja, koja podrazumijeva dvije stvari. Prvu, pitanje upute je nešto o čemu odlučuje samo uzvišeni Gospodar. Stoga ne može biti ničiji zadatak upućivanje drugoga. I obaveza poslanika Muhammeda, alejhisselam, bila je dostavljanje Objave (teblîg), a ne upućivanje ljudi. Iz ovoga proistječe druga karakteristika pojma privikavanje a to je da u svakome vremenu vjernik koji poziva, koji podsjeća, ljude na uzvišenoga Allaha (dâ’î) mora determinirati koji je to osnovni problem što u njegovome dobu zaokuplja ljude od sjećanja na Gospodara (zikrullâh). Po mišljenju imama Gazalija, uzmimo za primjer, za ljude njegovoga doba ta osnovna prepreka bilo je davanje prednosti ovome u odnosu na drugi svijet; po mišljenju Hasana Kafije Pruščaka za Osmanlijsku državu u njegovo vrijeme osnovna prepreka bili su materijalizam i pretjerana sklonost ljudi na položajima ka ženama; rahmetli hadži reis Džemaludin efendija Čaušević osnovnu prepreku svoga vremena prepoznao je u neprilagođenosti muslimana novonastalim, prije svega, obrazovnim prilikama. Za rahmetli Saliha Behmena osnovna prepreka spoznaje dragoga Boga za većinu ljudi njegovoga doba bila je naviknutost da se kao dostatna i potpuna razriješenja dilema prihvataju odgovori koji otkrivaju kakvoću nekoga događanja a ne njihov uzrok. Kako sâm kaže: „Vi mu pričate o okolnostima pod kojima se sve to zbiva, o načinu kako se to događa, a o pravom uzroku vi mu ne govorite, a i ne znate.“ Čovjek je priviknut, znanstveno i iskustveno uvjeren, da uslijed djelovanja sunčevih zraka bilje cvjeta, ali mu pažnji izmiče uzrok tog događanja, zapitanost „Zašto je to baš tako; zašto, u konkretnome slučaju, Sunce ne šteti bilju već mu koristi“. Tako je moderni čovjek priviknut razmišljati u kategorijama kakvoće i tek prirodnih, ne i metafizičkih, uzročno-posljedičnih odnosa uslijed čega bîva lišen kvaliteta razumijevanja...“
Salih Behmen je rođen 12. februara 1922. godine u Mostaru od oca Mustafe i majke Džemile, rođ. Voljevica, gdje je završio osnovnu školu i poznatu Mostarsku gimnaziju. Potječe iz imućne i pobožne porodice gdje je vjersko obrazovanje u kući teklo paralelno sa njegovim obrazovanjem u školi.
Krajem tridesetih godina stupa u kontakt s maladomuslimanima i postaje članom Organizacije Mladi Muslimani. Zbog svog angažmana na području Hercegovine gdje je zajedno sa ostalim članovima Pokreta izgradio brojnu i jaku organizaciju, u velikom procesu 1949. godine, osuđen je u Mostaru na 12 godina robije. Izdržao je osam i po godina u zloglasnoj zeničkoj kaznioni.
Nakon robije, Salih Behmen je završio studij matematike i fizike na Višoj pedagoškoj školi u Sarajevu.
Na montiranom Sarajevskom procesu tzv. “mladomuslimanskim nacionalistima” i “islamskim fundamentalistima” 1983. godine osuđen je na 5 godina, izdržavši tri i po godine u fočanskom zatvoru.
Poslije toga je radio kao skladišter u Mostarskoj bolnici, zatim kao službenik na željeznici, pa se tek onda vratio svojoj struci, nastavi matematike i fizike. Salih Behmen je većinu svojih članaka objavio pod različitim pseudonimima. Najčešće su to bili pseudonimi: Hamza Abaz, Ekrem Hajrić, Ibrahim Sturba, Amir Šehić i drugi kojima se izgubio trag i u sjećanju samog autora. Radove je objavljivao u periodici Islamske zajednice, Preporodu, Glasniku, Takvimu te u bečkom časopisu islam und der Westen.
Preselio je na ahiret u Sarajevu 27. oktobra 1990. godine, a dženaza mu je klanjana u Mostaru, u Šarića haremu.