Stoj čvrsto kao Igman planina!

Autor pjesme živi i radi u Holandiji, a pjesmu je napisao prilikom svog boravka u Bosni (proljeće 2006.)

 

Pogledaj Andaluziju, razorenu!

Već pet stoljeća pišu se elegije u njeno ime

Suzama iskapanim za njom pune se rijeke

Na šehidskoj krvi crkve su podignute

Molim te, Bosno, stoj čvrsto kao Igman planina!

Nemoj se rasplakati, Bosno moja,

Nemoj se rasplakati Andaluzijo!

Dovoljna mi je ta bol,

Dođi sebi, spoznaj vrijednost svojih šehida

Tvoje munare su kao sablje šehida.

To je tvoje obilježje, nek se zna,

Molim te, Bosno, stoj čvrsto kao Igman planina!

Andaluzija je moj grad u nevjerničkoj zemlji

Bosno moja, ti si moj jetim okružen nevjernicima

Ne povijaj svoj stas, o islamski jetimu

Moje srce ne može trpjeti tvoje suze

Molim te, Bosno moja, stoj čvrsto kao Igman planina!

O lijepa rijeko, ne nosi moje šehide!

Autor pjesme živi i radi u Holandiji, pjesmu je napisao prilikom svog boravka u Bosni (u proljeće 2006.)

 

O lijepa rijeko, zašto si promijenila boju?

Voljenom si odnijela moje ruže i postala crvena

Ne nosi pod plavim nebeskim svodom one koje volim

Molim te ne budi na strani Srba.

Ne nosi moje šehide u daljine

Želim ih izljubiti

Želim mirisati miris crvene ruže

Silno želim izljubiti čelo koje svakog dana pada na sedždu.

O lijepa rijeko, ne nosi moje šehide u daljinu!

Moj šehid je rastao na ovim prostorima

Još u devetoj godini plivao je u tebi

Tek oženjen ustao je u odbranu svoje zemlje

Bosanski zambaci stasali su na zemlji natopljenoj krvlju.

O lijepa rijeko, ne nosi moje šehide!

Bosna će biti pojam za twoje ime

Napisana prilikom boravka u Bosni i Hercegovini u toku posjete našem Udruženju; autor je član holandske islamske federacije i državljanin Holandije


Ja wolim te, ja wolim te,

Draga moja ya Resulallah

Bosno wolim te, wolim twoje ime

Ti si moj dan, ti si moja noć

Ti si moj dobar wodič.

Bol u mom sirtzu,

Bosna, ah Bosna,

Bol u našim sirtzima

Dwijesto godina plačem

Kad ćeš se meni nasmijati?

Ako bude neko ko Alija i Omer

Ako bude ko Sumayya i Hilal i Medina

koje se bore

Bosna će biti pojam za twoje ime.

Dok smo živi kao sirvina ruža

Nikad nećemo zaboravit Bosnu

Ja sam Bahaeddin svjedok

Bosna će biti pojam za twoje ime ya Resulallah!

Ima čaršija!

Ima čaršija,

meni srcu prirasla,

kadkad vesela i puna svijeta,

kadkad pusta,

tužna,

tmurna i prazna.

Ima čaršija rijeku,

nekoć se u njoj djeca kupala

a danas rijeka zaprljanja,

djeca se u njoj ne kupaju više.

Ima čaršija dućane,

trgove,

hamame,

bezistane,

šadrvane,

džamije,

crkve.

Ima čaršija zgrada velikih i malih,

lijepih i onih manje lijepih,

mladih i starih.

Ima čaršija i svijeta svakojaka,

lijepa i manje lijepa,

visoka i niska,

mlada i stara,

domaćijeh i stranjskih,

ženskinja i muškinja.

Izmili svijet na čaršiju,

hoda i šeta,

kupuje i prodaje,

sjedi i razgleda,

a čaršija tad blista i sjaji,

puna i ponosita.

Ima čaršija život,

budi se kˇo insan,

umiva se,

proteže,

sređuje se i glanjca,

i hrani se čaršija,

i kahve ispija.

Pa kad vidiš insana sama kako pije kahvu na čaršiji, ne smetaj ga i ne čudi mu se,

to on kahvu sa čaršijom ispija.

Ima čaršija i svoje priče,

svoje pjesme i snove svoje.

Ima čaršija i svoje belaje i sijede vlasi svoje,

ima,

čaršija moja.

Belaji njeni su belaji svijeta njenog,

tuga njena je tuga onog što kahvu sa njom ispija,

sijede vlasi su i ljudi i zgrade njene.

Ima čaršija svoje adete.

Adet čaršijin je da se hrane golubovi njeni,

adet njen je da se pije voda sa šadrvana i česmi njenih.

Ima čaršija suze svoje.

Ima čaršija bol svoj.

Ima čaršija i cvijeće svoje.

Ima čaršija svega, pa i pjesnike svoje da o njoj pišu.

Živa bila čaršija koja ima!

Kratak bio bol njen!

Suze joj radosnice tekle!

Rijekom njenom kupala se djeca!

Golubovi gnijezda vili u krovovima njenim!

Česme njene vijekovima tekle!

I zdravo bio svijet njen!

Sarajevu!