Udruženje Mladi Muslimani

Irfan Sijerčić nije nikad bio član udruženja „Mladi muslimani“

Detalji

Objavljeno subota, 30 Mart 2019 07:12

Autor Administrator

Povodom teksta objavljenog davne 1961. godine u časopisu „Bosanski pogledi“, a koji se ponovo objavljivao  u zadnje vrijeme, na nekim internet portalima i u nekim sedmičnim časopisima, Udruženje „Mladi muslimani“ obavještava javnost da potpisani autor teksta Akcije „Mladih Muslimana“ nikad nije bio član ove organizacije, što potvrđuje naša zvanična evidencija, kao i memoristika i svjedočenje barem 50 članova ove organizacije koji istog uopće ne poznaju niti spominju kao svog organizacijskog ili bilo kakvog drugog saradnika, prijatelja, druga, ahbaba, ...

Opširnije...

MLADI MUSLIMANI NISU PODRŽAVALI NI FAŠISTE NI KOMUNISTE, SLIJEDILI SU IDEJE HUMANIZMA I ISLAMA (I DIO)

Detalji

Objavljeno utorak, 19 Mart 2019 00:00

Autor Administrator

Nekad pokret, a danas Udruženje “Mladi muslimani” ove godine obilježava dvije značajne godišnjice: 80 godina od formiranja 1939. godine i 70 godina od velikog komunističkog procesa protiv pripadnika pokreta iz 1949. godine. U narednih nekoliko brojeva Stava govorit ćemo o historijatu Udruženja “Mladi muslimani”, o mladomuslimanskoj ideologiji, značaju i doprinosu “Mladih muslimana” u savremenim političkim i društvenim tokovima u Bosni i Hercegovini, značaju za fizički opstanak i nacionalnu svijest Bošnjaka.

Pokret “Mladi muslimani” nastao je 1939. godine kao odgovor mlade bošnjačke, muslimanske inteligencije na događaje koji su obilježili to vrijeme, kako u tadašnjoj Bosni, koja je pripadala Kraljevini Jugoslaviji, tako i šire u svijetu. Izazova je bilo više: nepriznavanje nacionalnih prava Bošnjaka, potom priprema podjele Bosne kroz srpsko‑hrvatski sporazum na nivou vladajuće strukture Kraljevine, poznati sporazum Cvetković-Maček, slabe političke i nacionalne institucije i organizacije u bošnjačkom korpusu, nemoćne da se izbore s izazovima vremena, jačanje dviju za muslimane neprihvatljive ideologije u svijetu, s refleksijom i na Kraljevinu Jugoslaviju i Bosnu u njoj, a to su fašizam i komunizam; očigledno izbijanje velikog rata u kome su Bošnjaci vojno nezaštićeni, a desničarske četničke i ustaške ideologije uveliko su jačale i oštrile kame.

OTPOR U ODNOSU KRALJEVINE JUGOSLAVIJE PREMA BOŠNJACIMA

Dakle, jedan od motiva i razloga za formiranje pokreta “Mladi muslimani” leži u činjenici da Bošnjaci nisu imali nacionalna prava u Kraljevini Jugoslaviji. Potcjenjivački odnos, potpuno minimiziranje uloge, značaja, pa i postojanja Bošnjaka u Bosni bilo je posebno izraženo u društvenom i političkom životu Kraljevine Jugoslavije, bez obzira na činjenicu da je postojala Jugoslavenska muslimanska organizacija (JMO) i da je njen predsjednik dr. Mehmed Spaho bio ministar u Vladi Kraljevine. Ismet Serdarević, pripadnik pokreta “Mladi muslimani”, u knjizi Seada Trhulja Mladi muslimani o poziciji Bošnjaka u Kraljevini Jugoslaviji i pred formiranje pokreta kaže: “Moj stariji brat Asaf je spadao u grupu đaka Prve gimnazije koja je maturirala 1939. godine... Oni su se još kao gimnazijalci sastajali u grupama koje su više imale debatni karakter, ali koje su bile ideološki različito usmjerene. Nisu bili zadovoljni statusom Muslimana kakav je bio predstavljen ondašnjoj javnosti. Znam kako se o nama onda mislilo, ko smo i šta smo: ništa lijepo, ništa značajno, a često ponižavajuće. Oni su na tim sastancima pretresali teme o islamu, o Muslimanima u BiH i Jugoslaviji, a kroz to se nije moglo ne govoriti o Muslimanima kao o nekom autohtonom narodu, naciji. Bili su to izuzetno inteligentni mladići, postizali su vanredne rezultate u školi. Tada se, kako sam kasnije informisan, i rodila ideja o osnivanju organizacije koja bi bila službeno registrovana.” Bošnjaci su u vremenu Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca (Kasnije Kraljevine Jugoslavije) pretrpjeli veliko i masovno osiromašivanje kroz agrarne reforme iz 1919. i 1924. godine. Ona je u potpunosti zaustavila ekonomski napredak Bošnjaka, ali i mogućnost obrazovanja i individualnog, porodičnog napretka, kao i napretka bošnjačke zajednice. Takav odnos srpske i hrvatske politike prema Bošnjacima kulminirao je upravo 1939. godine. Predsjednik Vlade Kraljevine Jugoslavije, Srbin Dragiša Cvetković, i vođa Hrvatske seljačke stranke, Hrvat dr. Vlatko Maček, potpuno negirajući interes Bošnjaka, 26. augusta 1939. godine potpisali su sporazum kojim je Bosna praktično podijeljena između Srba i Hrvata. Kako se gledalo na Bošnjake, svjedoči odgovor Cvetkovića na Mačekovo pitanje “šta ćemo s muslimanima”, kada je rekao: “Računajmo kao da ih nema.” Iste godine, baš u vrijeme kada se vode pregovori na relaciji Cvetković-Maček, u hotelskoj sobi u Beogradu iznenada umire predsjednik Jugoslavenske muslimanske organizacije (JMO) i ministar u Vladi dr. Mehmed Spaho. Po mnogima, Spaho je ubijen jer je predstavljao Bošnjake i zato što ne bi lahko prihvatio sporazum kojim se uništava Bosna, čija je cjelovitost bila njegov politički koncept i prioritet. 

SMRT SPAHE I POLITIČKO SLABLJENJE BOŠNJAKA

Mladi bošnjački intelektualci koji će formirati pokret “Mladi muslimani” uglavnom su podržavali JMO, tako da su smrt Spahe, te političke okolnosti koje su tada vladale bili, također, jedan od razloga nastanka “Mladih muslimana”. Munir Gavrankapetanović, jedan od značajnijih pripadnika “Mladih muslimana”, pisao je o stavovima pokreta prema JMO: “JMO, koja je osnovana u prvim godinama postojanja Kraljevine Jugoslavije, uspjela je da u svoje redove okupi ogroman broj muslimana. Ona je za sve vrijeme svog postojanja uspjela da sačuva biće muslimanskog naroda. To je njena velika povijesna zasluga. JMO je nastojala da se izbori za autonomiju BiH u njenim povijesnim granicama, a u okviru tadašnje Jugoslavije. Ona je također nastojala da se nadoknadi materijalna šteta muslimanima pojedincima kojima su ogromni kompleksi zemlje oduzeti tzv. agrarnom reformom provedenom 1919. godine. To su bila uporna nastojanja koja su rezultirala nepotpunim uspjehom. JMO borila se, dalje, da se materijalno osiguraju siromašni slojevi muslimanskog naroda putem zapošljavanja u državnu službu. Zalaganjem njenih narodnih poslanika podignute su po selima mnoge osnovne škole, izgrađeni lokalni putevi i vodovodi. Njihovim zalaganjem izgrađena je željeznička pruga Ustiprača – Foča, koja je mnogo značila za Podrinje i razvoj tog kraja nastanjenog pretežno muslimanskim življem. JMO je stvarno bila stranka muslimanskog naroda, koja je ne samo uspjela da sačuva Muslimane na okupu nego je uspjela da olakša i poboljša život muslimanskog naroda.” Pored Munira Gavrankapetanovića, i drugi članovi “Mladih muslimana” ističu važnost JMO, poput dr. Nedžiba Šaćirbegovića: “Osnivanjem JMO, političke stranke muslimana BiH, 1919. godine, mi smo poslali tri poruke svijetu. Prva je da mi želimo biti politički faktor u (tada novoj) državi, Kraljevini Srba, Hrvata i Slovenaca. Druga je da mi ističemo svoju pripadnost ovim prostorima koje su naselili južnoslavenski narodi, i da smo kao takvi prihvatili zajedničku državu Južnih Slavena. Treća poruka, ništa manje važna od prve ili druge, jeste isticanje da se radi o političkom organiziranju muslimana, znači, o političkom okupljanju onih koji imaju identične interese, nade i brige, probleme i rješenja koja traže i nude.” Međutim, razmišljanja članova pokreta nisu u svim segmentima bili podrška JMO. “Međutim, njena (JMO) velika mahana (bar po mojoj skromnoj ocjeni) je to što je ona u svojoj biti bila građanska, a ne ideološka stranka”, pisao je Munir Gavrankapetanović. “Mladi muslimani” zamjerali su JMO i što nije uspjela nacionalno pitanje Bošnjaka podići na viši nivo. “Pod pritiskom da se opredjeljuju kao Srbi ili Hrvati, tadašnji vodeći bošnjački političari su izabrali u nacionalnom pogledu neutralno, ali legitimno, ime (jugoslavenska) kao oznaku svoje stranke. To je u tadašnjim prilikama bio vjerovatno jedini način da se istakne posebni muslimanski, odnosno bošnjački narodni identitet. Ali, iako je uživalo povjerenje širokih slojeva bošnjačkog stanovništva, vodstvo JMO nije uspjelo dati program akcije kojim bi se postiglo temeljno poboljšanje socijalnih i kulturnih prilika Bošnjaka-muslimana”, stav je “Mladih muslimana” iznesen u predgovoru knjige “Mladi muslimani” 1939–2005.

IZVJESNOST VELIKOG RATA I NEZAŠTIĆENOST BOŠNJAKA

Na globalnoj političkoj sceni vidljivo je bilo da Njemačka sa svojim saveznicima kreće u veliki rat. Svako ko je bio iole politički obrazovan mogao je predvidjeti Hitlerove aspiracije i prema Kraljevini Jugoslaviji kada za to dođe pogodno vrijeme. U takvoj situaciji samo su Bošnjaci u Kraljevini ostajali potpuno nezaštićeni, a s lošim ranijim ratnim iskustvom od komšija, posebno s istoka. Bošnjaci su, za razliku od Srba ili Hrvata, bili nenaoružani, nisu imali utjecaja u Vojsci Kraljevine Jugoslavije, pa time ni svoje naoružane ljude. I ove činjenice itekako su bili svjesni osnivači “Mladih muslimana” kada su se odlučili organizirati. Jedan od razloga i motiva formiranja leži u činjenici da su nacionalne institucije i organizacije kulture, vjerska zajednica, humanitarne organizacije bile slabe ili s prosrpskom ili prohrvatskom orijentacijom. Koliko je bila slaba, nezrela, dezorijentirana Islamska vjerska zajednica, s uplašenim i iskompleksiranim predvodnicima, svjedoči i događaj iz 1935. godine, o kome piše Munir Gavrankapetanović, kada je “liječnik dr. Asim Metiljević objavio brošuru Islam u svjetlu istine, u kojoj između ostalog ističe da islam nije samo religija nego čitav pogled na svijet koji rješava sve probleme čovjekovog života. On je istakao i zaboravljenu istinu da u islamu nema svećenstva. To su za ono doba bile revolucionarne ideje koje su potresle tadašnja shvatanja o islamu. Stanje u Islamskoj vjerskoj zajednici u tom dobu najbolje ilustruje činjenica da su upravo njeni organi zahtijevali od policijskih vlasti da se ta brošura odmah zabrani”. Kulturno-prosvjetna društva bila su prosrpska, kakav je bio “Gajret”, ili prohrvatska, kakva je bila “Narodna uzdanica”. “Oni sa svojom prosrpskom i prohrvatskom orijentacijom nisu nudili odgovore na ključna pitanja BiH i Bošnjaka. To je, također, jedan od podsticaja nastanka organizacije ‘Mladi muslimani’, koja je u idejnom smislu bila opredijeljena za stvarni duhovni, kulturni, politički i ekonomski preporod Bošnjaka-muslimana”, stoji u predgovoru knjige “Mladi muslimani” 1939–2005.

JAČANJE RETROGRADNIH IDEJA FAŠIZMA I KOMUNIZMA

Pred Drugi svjetski rat u Evropi su jačale dvije retrogradne i opasne ideje koje su se itekako prenosile na Kraljevinu Jugoslaviju i na Bosnu i Hercegovinu. Riječ je o fašističkoj i komunističkoj ideji. Fašistička ideja bila je prihvaćena kod nacionalističkih i velikodržavničkih ideologija Srba i Hrvata. Jačale su četničke i ustaške ideje. Sve je jača bila i komunistička ideologija, koja je predstavljana kao “alternativa” nacionalističkim i fašističkim ideologijama. “Koncem tridesetih godina u političkom životu Jugoslavije javljaju se ideološki pokreti, i to ilegalni jer drugačije nisu mogli postojati. To su bili Komunistička partija, Hrvatski ustaški pokret i Ljotićev ‘Zbor’ kod Srba. Ovi pokreti su bili potpomognuti izvana: komunisti od Sovjetskog Saveza, a ustaše od fašističke Italije i nacionalsocijalističke Njemačke, a ‘Zbor’ iz Srbije. Svi ovi spomenuti pokreti nastojali su da prošire svoj utjecaj naročito među omladinom, školskom i radničkom. Upotrebljavaju jaka propagandna sredstva i vrše snažnu agitaciju. Oni daju omladini svoje poglede na svijet, svoje ciljeve, svoje ideale... Zato određeni broj muslimanskih mladića i djevojaka postaje plijen komunističkih, ustaških i ljotićevskih agitatora”, piše Munir Gavrankapetanović. Mladići i djevojke koji su nosili mladomuslimansku ideju bili su protivnici i fašizma i komunizma i nisu pripadali ni jednoj od spomenutih organizacija. Mladomuslimanska organizacija, kao autohtona i originalna, nije imala idejnih sličnosti ni s jednom od prethodno spomenutih ideologija i struja. Ni s modernistima, ni s tradicionalistima, a pogotovu ne s onima koji su propagirali totalitarne ideje fašističkog i komunističkog tipa. Mladomuslimanska organizacija je idejnu osnovu našla u načelima islama i humanizma. Svoju ideju su bazirali na shvatanju islama kao sistema, tako da se nisu približavali ni ljevičarskim ni desničarskim idejama. Jednostavno, bili su antifašisti i antikomunisti. Plastičan primjer ovakvih mladomuslimanskih stavova leži u sudbini Ćamila Hodžića, pripadnika pokreta iz Konjica koji je tokom Drugog svjetskog rata uhapšen od Nijemaca i odveden kao antifašista u logor u Njemačku, gdje je proveo više od dvije godine, da bi nakon Drugog svjetskog rata i pobjede komunista bio uhapšen od komunističke jugoslavenske vlasti 1949. godine kao pripadnik pokreta “Mladi muslimani”. Dakle, bio je mladomusliman (i još je, iako ima 96 godina, vrlo vitalan i komunikativan, živi u Sarajevu i posjećuje prostorije Udruženja, op. a.), a žrtva i fašizma i komunizma. Mladomuslimanski otklon od fašizma i komunizma vidi se i kroz istupe Mustafe Busuladžića, na određeni način idejnog predvodnika mladomuslimanskog pokreta. U studiji Islam i socijalizam, objavljenoj 1938. godine u Glasniku VIS-a IVZ-e, Busuladžić govori da Bošnjaci ne mogu tražiti svoju budućnost u “Italiji, koja teži da se islamski narodi orijentiraju prema fašizmu”, ali “niti u komunističko-marksističkoj propagandi Treće internacionale”.

SPAS JE U ISLAMSKIM VRIJEDNOSTIMA

Dakle, u ovakvom političkom i društvenom kontekstu u kakvom su se našli Bošnjaci dolazi do formiranja “Mladih muslimana” kao svojevrsnog odgovora na sva ova dešavanja. Mladi ljudi, intelektualci, spontano su osjetili potrebu da intelektualno i idejno osmisle životne potrebe i ciljeve svog naroda, da doprinesu njegovoj nacionalnoj, duhovnoj, političkoj, kulturnoj orijentaciji i prosperitetu. Naravno, oni su bili nemoćni da učine nešto ozbiljno u fizičkoj zaštiti Bošnjaka u vremenu koje je dolazilo, nisu mogli pomoći puno ni politički u tom trenutku, ali jesu na vjerskom, idejnom, moralnom, kulturnom, odgojnom i obrazovnom polju, a kasnije tokom rata dodatno i na humanitarnom polju. Spas za Bošnjake u vremenu koje je slijedilo nakon 1939. godine “Mladi muslimani” vidjeli su u vraćanju temeljnim islamskim vrijednostima.

___________________________

Za STAV piše: Anes Džunuzović

Mladi muslimani i ove godine obilježili DAN GENOCIDA NAD BOŠNJACIMA

Detalji

Objavljeno četvrtak, 10 Januar 2019 00:00

Autor Administrator

Udruženje ''Mladi muslimani'' 2012. godine donijelo je odluku da se 9. januar obilježava kao Dan genocida nad Bošnjacima. Kao što je historija zabilježila poznato tog dana 1992. godine samozvana „skupština srpskog naroda u Bosni i Hercegovini“ proglasila je tzv. „srpsku republiku Bosnu i Hercegovinu“. U tom trenutku ovo je bio udar na Ustavni poredak tadašnje BiH i Jugoslavije, ali je u isto vrijeme bilo otkrivanje namjera srpske politike u BiH, a to je pokretanje rata, ubijanje, silovanje, protjerivanje nesrpskog življa, odnosno jednom riječju  – GENOCID. Upravo zbog toga, Udruženje ''Mladi muslimani'' smatra ovaj datum adekvatnim za obilježavanje KAO DAN GENOCIDA NAD BOŠNJACIMA. Ova ideja je značajno prihvaćena od strane mnogih organizacija, udruženja, fondacija u BiH ali i bošnjačkoj dijaspori, te se svaki 9. januara obilježi održavanjem na desetine manifestacija posvećenih Danu genocida.

Udruženje „Mladi muslimani“ kao pokretač ove inicijative svake godine obilježi ovaj datum prigodnom manifestacijom na prostoru više gradova Bosne i Hercegovine. 

Ove godine Dan genocida nad Bošnjacima, u organizaciji Udruženja, obilježen u Sarajevu u prostorijama Udruženja. A uvodničari na ovogodišnjoj tribini bili su Dževa Avdić, autorica knjige: ''Moj osmijeh je moja osveta'' i Emir Bektić, autor knjige: ''Kad osvaneš sam''.

Uvodničari su kroz prizmu svojih knjiga - sjećanja, svojih utisaka kao savremenika u najtežem perioda za Bošnjake ali i kroz kontekst aktuelne situacije i dešavanja  skrenuli pažnju na značaj ovoga datuma. Na značaj svjedočenja o istini koja se konstantno potencira ovakvim i sličnim tribinama. Odnosno naglašavajući važnost promoviranja kulture sjećanja o ovome periodu mlađim generacijama. Generacijama koje se nisu živjele ovo vrijeme, ali i koje nemaju priliku da kroz obrazovni sistem ili neki drugi vid ciljano budu upoznate sa istinom o ovim događajima.

Upravo je zbog toga najvažnije, složili su se uvodničari, da se ovakve priče kojih je bezbroj a kakve su oni ispričali između korica svojih knjiga, napokon dobiju svoje mjesto u domovima Bošnjaka. Mjesto koje će čuvati istinu o ovim događajima, ali i stalno podsjećati da se genocid Bošnjacima nikada više ne smije ponoviti.

Moderator ovogišnje tribine bio je Anes Džunuzović, sekretar Udruženja, novinar i publicista koji je na kraju ispred Udruženja ali u  ime dokazivanja istine o ovim događajima pozvao sve koji su na bilo koji način učestovali u suprostavljanju agresiji ili osjetili njene posljedice a zbog narednih generacija, da ostave svoje svjedočenje kao uspomenu i opomenu na dešavanja i istinu o ovim događajima. Jer, kazao je, samo ono što je zapisano ostaje a ostalo se lako zaboravlja.

Udruženje "Mladi muslimani" će u narednom periodu nastaviti sa sličnim aktivnostima u cilju promoviranja istine i čuvanja kulture sjećanja na događaje iz agresije na Bosnu i Hercegovinu 1992 - 1995. godine. A sve u cilju čuvanja od zaborava, jer kako je kazao jednom jedan autor "sjećanje je trajanje, ono je život. Zaborav je nestanak on je smrt!"

Održan naučni simpozij "Arhitektura grada Sarajeva"

Detalji

Objavljeno ponedjeljak, 24 Decembar 2018 00:00

Autor Administrator

U subotu, 22. decembra u srednjoj sali Gazi Husrev-begove biblioteke u organizaciji Udruženja "Mladi muslimani" te uz podršku Grada Sarajeva organizovan je naučni simpozij "Arhitektura grada Sarajeva". 

Simpozij se odvijao kroz tri panela. A panelisti i predavači su bili akademski radnici i poznavaoci problematike pitanja arhitekture grada Sarajeva kroz njegova tri historijska perioda osmanski, austrougarski i moderni period.

Doc. dr. Haris Dervišević, sa temom "Osmanska arhitektura u Sarajevu" predstavio je osmanski period grada Sarajeva. U svome izlaganju doc. Dervišević naglasio je značaj i važnost očuvanja arhitekture i tradicije kao nasljeđa koje Grad baštini. Govorio je o Baščaršiji kao jezgri grada, njenim džamijama, izgledu, te vrijednosti koju one u svom arhitektonskom i historijskom značaju posjeduju. Prof. dr. Amila Kasumović, sa temom "Fizionomija i identitet grada: Vijećnica kao simbol Sarajeva" govorila je o arhitekturi u austrougarskom razdoblju Grada. Navodeći evidentne razlike koji su se u arhitekturi desile prelaskom iz osmanskog u austrougarski historijski okvir. Profesorica je na primjeru Vijećnice, kao "gradske kuće" kako su je nazivali, objasnila zapadnjački utjecaj koji je u BiH i Sarajevo stigao dolaskom Monarhije.  Arh. Suad Šoljanin obradio je moderno vrijeme i razvoj arhitekture kroz temu "Moderna arhitektura grada Sarajeva". On je kroz četiri perioda razvoja grada (Prvi period od 1918 do 1941, drugi period 1941 -1945, treći period od 1945 - 1992, te četvrti period nakon 1995. godine i agresije na BiH) težio pokazati smjenu historijskog i arhitektonskog stila. Govorio je o tome da svako vrijeme sa svojim utjecajima donosi svoj stil, te da se to najbolje može pratiti  kroz arhitekturu. Kazao je da je Sarajevo kao historijski centar brojnih zbivanja odličan primjer gdje se to i evidentno može uočiti.

Uspješnost simpozija mogla se najbolje pratiti kroz zainteresovanost publike za teme ili detalje koje su panelisti iznosili, gdje je pažnja svih prisutnih bila konstantna.

Kao rezultat simpozija, u prvim mjesecima iduće godine, izaći će i zbornik radova koji će uz ove ali i još nekoliko radova definitivno dati ogroman doprinos razumijevanju i popularizaciji ove teme.