Danak demokratiji
Postaje sve jasnije da palestinski narod u Gazi plaća danak demokratiji i vlastitom demokratskome izboru, glasu kojeg je dao opciji otpora. Analiza aktualnih zbivanja u ovom regionu vraća nas na ponovno sagledavanje procesa razvoja i jačanja Hamasa i njegova dolaska na palestinsku političku scenu na velika vrata. Naravno, ovdje ne treba zanemariti ni činjenicu da Izreael ovim ratom nastoji povratiti samopouzdanje vlastite vojne sile, dobrano poljuljano i izgubljeno u libanonskome ratu, ljeta 2006. godine. Analiza uzroka i razloga kolektivnog kažnjavanja palestinskog naroda u Gazi pokazuje da su aktualna zbivanja posljedica dva strateški značajna regionalna događaja, a oba su praktično značila neuspjeh i poraz osovine Tel Aviv-Vašington. Naravno, na aktuelna dešavanja utjecali su i neki drugi činitelji. Sankcije, blokada, izolacija, i ranije su korišteni u svrhu vršenja pritiska na palestinski narod, ali ovoga puta je riječ o sasvim drugačijim razlozima i učincima.
Izraelsko nasilje u gazi – začarani krug
Za nas koji smo Bliski istok uvijek zamišljali kao mjesto ubijanja i krvoprolica, nije odvec teško zamisliti ni sliku današnje tragedije u Gazi, makar i ne bili u stanju iscrtati sve njezine aspkete. Svih ovih godina mi smo mislili samo na jednu stvar: da nam se slucajno Izraelcani ne naljute! Broj žrtava u Gazi još nije poznat, ali reakcija Bijele kuce u vezi s tim potvrduje vjerovanje na kojem su Arapi insistirali svih ovih decenija: „Koliko god da raste broj argumenata za osudu Izraela, Zapad ce opet biti na njegovoj strani.“ I ovoga puta, kao i uvijek, odgovrnost za pokretanje potoka krvi, kaci se o vrat Arapa.
Od 1948. godine do danas, uvijek smo od Izraelaca slušali laži. I uvijek su Buš otac ili sin, Klinton, Bler ili Braun, pozivali „dvije strane na suzdržanost“. Zar Hamas i Izrael raspolažu istom kolicinom vojne opreme i naoružanja, pa da ih se u jednakoj mjeri poziva na suzdržanost i strpljenje!? Rucno izradene rakete koje je Hamas ispaljivao na Izrael posljednjih osam godina, ubile su slovom i brojem 20 osoba. A, za jedan dan bombardiranja Gaze poginulo je 300 Palestinaca.
BOŠNJAČKI ILI BOSANSKI SABOR?
U posljednjih nekoliko mjeseci ponovo je aktualizirana ideja o svrhovitosti održavanja svebošnjačkog skupa. Prije godinu-dvije to je, onako, nesigurno i smušeno prometnuto u javnost bez kakvih kvalitetnijih obrazloženja, a sa stavom da je novi Bošnjački sabor nužnost i izrazita potreba. Kako prometnuto – tako rasplinuto. S druge strane, nakon ovih posljednjih istupa nekolicine bošnjačkih intelektualaca, novinara i javnih radnika pojavili su se i različiti stavovi koji su govorili pro et contra održavanju spomenute manifestacije i načina na koji će biti koncipirana. Čini se da se, ipak, ozbiljnije promišljalo o toj ideji i da su mnogi zainteresirani za bošnjački sastanak kojim bi se problematizirale sadašnjost i budućnost Bosne i Bošnjaka, skupa koji bi skrenuo pažnju na njihov stav o najvažnijim pitanjima vezanim za funkcioniranje države i društva. Ipak, dvije dileme, koje su blizu toga da postanu kamen spoticanja, su naglašene i potrebno ih je razriješiti ukoliko se želi ozbiljnije pristupiti organiziranju i održavanju spomenutog okupljanja. To su forma, bošnjačka ili bosanska i pitanje organizatora.
Podkategorije
- Osvrti
-
Lični stavovi
Česta iskustva i svakidašnji život znaju čovjeka opredijeliti i uticati na njegovo buduće svrstavanje.
Tako oni koji su govorili što misle i koji su se porječili, najbolje su osjetili šta to znači.
Težnju za ispoljavanjem lične moći, ćibura i eksponiranja znaju biti kod mnogih presudni bez obzira na naslijeđe, pravac i osjećaje drugih. Moć i uticaj koje daje vlast, budi i razvija nasilje, bezobzirnost prema tuđim osjećajima i potrebama, cinizam i ravnodušnost na potrebe, nevolje i prava drugih. A pogotovo se to vidi u sistemima jednoumlja, kad nema odgovornosti, te kritike i protivljenja sa druge strane od straha od kazne. Iskren i pošten čovjek tu nema šanse i on je ne samo odgurnut u stranu, nego mu se traži i nameće odgovornost, jer se ne uklapa u "aminovanje" i poltronstvo.
Ulizice, ližisahani, poltroni se samoinicijativno okupljaju, slave i veličaju "velike", "genijalne", "nepogrešive" vođe i "spasioce". Da bi ih moćnici uočili i dali im tantijeme!
I često obični, pošteni kruhoborci iz naroda više ispate od ovih skutonoša nego direktno od "moćnika sa vrhuške" koji znaju nekad biti "milostivi" i osluhnuti za one naniže, da pokažu svoju "humanost i veličinu."
Često kad moćnik padne, mnogi se začude, pa kome za Boga, kome smo se toliko divili, slavili ga i aplaudirali mu.?!
Svakako, za analitičare je pitanje je li ova silovitost koja proizilazi iz vlasti već postojala u čovjeku kao sjeme i sada je samo pothranjena ili je ubačena, kao zaraza.
Uostalom, ne kaže se džaba: "Ako hoćeš da vidiš kakav je neko, podaj mu vlast!"
Salih Behmen