Lik i djelo Alije Izetbegovća
U organizaciji Osnovnog odbor Jablanica Udruženja ''Mladi muslimani'', u petak, 14. oktobra u kino sali u Jablanici održana je tribina ''Lik i djelo Alije Izetbegovića''. Gost predavač bio je Hasan Čengić. U prvom dijelu svoga obraćanja Čengić je istakao značaj Jablanice i njegovih stanovnika u odbrani BiH u agresiji 1992.-1995. ''Jablanica je bila vrlo važno mjesto za odbranu BiH. Da je pala, pao bi i Konjic, a onda i Sarajevo. Također je bila mjesto koje je prihvatilo jako mnogo muhadžira''.Prilog o Aliji Izetbegoviću
Pad Berlinskog zida 9. novembra 1989. godine, na simboličkoj ali i na realpolitičkoj razini otvorio je procese koji su duboko preobrazili Europu i prevazišli njenu dotadašnju polariziranost na istočni i zapadni blok. Mnogi su i u bivšoj Jugoslaviji u tome događaju vidjeli veličanstven historijski trenutak koji se ne odigrava često i koji sa sobom mora nositi velike i značajne promjene. Te promjene, dakako, trebale su biti pozitivne, a najznačajnije bi se ogledale u dosezanju individualnih i kolektivnih sloboda, poštovanju ljudskih prava i jednoj općoj pravednosti i pravičnosti. Sretan ishod kraha komunizma – pad Berlinskog zida zapravo najizravnije svjedoči o propasti ovoga društveno – političkog sistema – najavljivali su, zapravo, svi. Od ondašnjih i budućih predsjednika država, diplomata i intelektualaca do estradnih umjetnika širom Starog kontinenta pričalo se i pjevušilo o vjetru promjena koji je zahvatio čitav svijet.
Jedna od osoba koja je sanjarila o promjenama, a u prvom redu krahu totalitarnog režima, bio je i Alija Izetbegović. "Svoje izlaganje sa zadovoljstvom počinjem vraćajući moje i vaše sjećanje na minulu 1989. godinu, u kojoj je na ogromnim prostorima i za mnoge milione ljudi svanula sloboda. U čitavom mileniju ima samo nekoliko datuma koji se mogu uporediti sa ovom slavnom godinom". Upravo ovako budući predsjednik započeo je svoj govor na osnivačkoj skupštini SDA 26. 5. 1990. godine i pokazao svoju oduševljenost tek odigranim historijskim eventualijama i nadu u nadolazeći period.
Jedan od osnovnih zahtjeva novih političkih snaga u Jugoslaviji postao je zahtjev za uvažavanjem posebnosti određenog etniciteta/kolektiviteta i, odnosno, republike/države. Bosna i Hercegovina je u ovakvoj situaciji i shodno unutarnjim odnosima bila u izrazito teškom, a Bošnjaci, vjerovatno, u najnezavidnijem položaju među jugoslavenskim narodima. Izetbegović se u ovakvim okolnostima odlučio za politiku ekvidistance, djelovanje koje su mu naknadno predbacivali kao politiku izbjegavanja suočavanja sa problemima. U načelu, politika ekvidistance podrazumijevala je da se prema hrvatskim i srpskim zahtjevima odnosi s istih političkih pozicija. Suštinski, ovom politikom se nastojala izgraditi bošnjačko – muslimanska politička platforma. Dva temeljna principa na kojima je trebala počivati ta politika bila su suverena BiH i samobitnost bošnjačko – muslimanskog naroda. Jedini pravi put, prema prevladavajućem mišljenju, ka ostvarenju ovih ciljeva/principa bila je politička akcija kojom bi se povratila poljuljana bosanskohercegovačka državnost.
Prilikom govora na predizbornom skupu u Velikoj Kladuši (15. 9. 1990.) pred oko 200 hiljada ljudi Izetbegović je sasvim jasno postavio stvari. "Naš ideal je građanska republika. (…) Za Bosnu smo zabrinuti, ali u pogledu Bosne postoje tri opcije: Bosna u Federativnoj Jugoslaviji – prihvatljiva opcija, Bosna u konfederativnoj Jugoslaviji – također prihvatljiva opcija, i konačno, nezavisna i slobodna Bosna. Moram reći ovdje otvoreno, ako se ostvare prijetnje da Hrvatska i Slovenija izađu iz Jugoslavije, Bosna neće ostati u Krnjoj Jugoslaviji. Drugim riječima, Bosna neće i ne pristaje da ostane u velikoj Srbiji i da bude njen dio. Ako do toga dođe, mi ćemo proglasiti nezavisnost Bosne i tada ćemo rješavati u kojoj novoj konstalaciji će se Bosna naći, kao suverena republika koja koristi svoj suverenitet".
Nezavisnost je, kako se Izetbegovićev govor mogao protumačiti, značila i slobodu, a ostajanje u Jugoslaviji predstavljalo je prihvatljivu opciju koju je nalagao politički pragmatizam. SDA s Izetbegovićem na čelu, politikom ekvidistance, tražila je, dakle, rješenje 'negdje između'. Tu, 'negdje između', kako se da vidjeti, kohabitirali su snovi o nezavisnoj Bosni i realiteti političkog stanja unutar BiH i Jugoslavije koji Bosni i Bošnjacima nisu bili naklonjeni.
Totalna konfrontacija pro i antibosanskih snaga dogodila se tokom diskusije o Memorandumu o suverenitetu BiH i Platformi Predsjedništva o položaju BiH u Skupštini BiH. Rano, 15. oktobra '91, dokumenti su usvojeni uz napuštanje skupštinske sale većine srpskih predstavnika (SDS, SPO) tokom glasanja. Tadašnji predsjednik SDS – a, a današnji haški optuženik, Radovan Karadžić, izrekao je veliku prijetnju Bosni i Hercegovini i Bošnjacima zbog političkog razmišljanja i djelovanja koji su u fokusu imali Bosnu i Hercegovinu i njenu nezavisnost i opstojnost riječima da nezavisna BiH znači pakao i mogući nestanak muslimana u njoj. Izetbegović je na ove prijetnje odgovorio na nivou istinskog državnika. "Riječi g. Karadžića možda na najbolji način pokazuju zašto mi možda nećemo da ostanemo u krnjoj Jugoslaviji. Takvu Jugoslaviju koju hoće g. Karadžić više niko neće. Takvu Jugoslaviju su ovakve prijetnje u očima jugoslavenskih naroda, Albanaca, Makedonaca, Slovenaca, Hrvata, Muslimana, jednostavno omrzli. I u očima Evrope, na način kako to Karadžić radi. Međutim, Karadžić je samo izraz jednog načina, jednog pristupa. Mi smo se sve nadali da će srpski narod doći do svoje demokratske tradicije, da će srpski narod obnoviti one svoje demokratske tradicije po kojima je bio poznat. Ovaj način istupanja, ove prijetnje, ne služe mu na čast. Muslimanski narod neće nestati"!
Političko – sigurnosna situacija u BiH nakon ovog skupštinskog zasjedanja postajala je sve bremenitija, a samo jedno pitanje odlučivalo je o neograničenom broju mogućih scenarija i raspleta u republici – Suverenitet! Dana 10. januara ’92, održana je sjednica Predsjedništva Bosne i Hercegovine sa samo jednom tačkom dnevnog reda – Aktualna situacija u Republici. Dan prije proglašena je RS BiH što je predstavljalo izravan udar na teritorijalni integritet i ustavnu poziciju BiH. Izetbegović je rekao da bi takav čin, proglašenje RS BiH, u uređenoj državi doveo do izlaska vojske i hapšenje organizatora jer se radi o protudržavnom udaru, no, u Bosni se na takav politički akt može samo odgovoriti političkim protuaktom. Tada je izrekao i riječi koje su jasno davale do znanja da je svjestan da nezavisnost sa sobom nosi rat ali i da je takav rasplet neizbježan. "Ponosan čovjek, sve može, ali pognuti glavu ne mogu (…) Poget glavu nećemo, makar ostali bez nje. Svakom je drag život. Ako treba da se tućemo, pa i to ćemo. Ako smo do toga došli ovdje. Mi smo mnoge stvari tolerisali, ali ima nekakva granica preko koje se ne može. Pokušavaju nam demontirati krov nad glavom, da bi imali veliku kuću. Da bi velika država bila. Mi treba da ostanemo potpuno bez države. Mi ne možemo imati ni malu državu. Jer drugi hoće da imaju veliku državu, da svaki Srbin bude u toj državi. Mi treba da platimo cijenom tom, da mi nemamo države više nikako".
Ovaj skromni prilog povodom godišnjice smrti predsjednika Izetbegovića napisan je iz razloga da se ne zaborave neke značajne pozitivne osobine koje političar, a posebno bošnjački, treba imati. Kod Izetbegovića su barem dvije bile jasno izražene. Kompromisno djelovanje, s jedne, i odlučnost da se ne ide ispod donje crte, s druge strane.
Pismo Izetbegovića Dodiku
Gospodine Dodik, u nedavnom intervjuu ruskom servisu Radija Slobodna Evropa ponovo ste na neprihvatljiv i uvredljiv način govorili o Bošnjacima i budućnosti Bosne i Hercegovine. Vaši stavovi, na kojima uporno insistirate, bazirani su na neosnovanim i proizvoljnim tvrdnjama i ne doprinose atmosferi pomirenja, međusobnog uvažavanja i razvoja demokratskih odnosa u Bosni i Hercegovini. Priče o referendumima, o neodrživosti BiH, nemogućnosti suživota, državi kao neuspjelom eksperimentu međunarodne zajednice kontinuisano truju javni prostor i unose zebnju među ljude u cijeloj zemlji. Posljednje uvredljive izjave, u kojima proizvoljno tvrdite da su se "Bošnjaci proglasili narodom 1993. godine" i da "ne mogu izgraditi vlastiti identitet ako ne unište identitet drugih konstitutivnih naroda", vrhunac su Vašeg neodgovornog javnog istupanja. Bošnjaci imaju svoju višestoljetnu historiju, imaju svoj bosanski jezik i svoju državu Bosnu i Hercegovinu, koju baštine sa Srbima i Hrvatima, kao konstitutivnim i ravnopravnim narodima i građanima. Bošnjaci, kao i Srbi i Hrvati, imaju pravo na svaku stopu Bosne i Hercegovine, a naročito u onim mjestima i dijelovima gdje su bili žrtve progona, nasilja i genocida. To pravo daje im njihova historijska ukorijenjenost i garantuje Ustav BiH, a ne volja i hirovi prolaznih političkih lidera. Vaša retorika nije štetna samo za Bošnjake. Umjesto da pomognete proces povratka prognanih Hrvata u RS, Vi ih svojim dnevnopolitički motivisanim dvosmislenim paternalizmom gurate u nepotrebnu i neostvarivu avanturu stvaranja trećeg entiteta. Na koncu, pokušaj okretanja cijelog naroda protiv svojih sugrađana i zemlje u kojoj su rođeni, nanijet će najviše štete upravo bosanskohercegovačkim Srbima, u čije ime istupate. Rezultat istraživanja, na koje se pozivate, prema kojemu navodno 88 posto Srba ne želi da RS ostane u BiH na jednostran način može biti doveden i do 99 posto. Ali, to svima mora biti jasno, bilo kakav pokušaj ugrožavanja cjelovitosti zemlje naići će na otpor sto posto patriota koji su u svakom trenutku spremni braniti Bosnu i Hercegovinu. Nijedan narod, pa ni Srbi, nema pravo odlučivati o vlastitoj sudbini ignorišući prava drugih naroda. Nikada Srebrenica, Bratunac, Kozarac, Brčko, Višegrad, Foča, Trebinje i sva ostala mjesta stradanja Bošnjaka neće biti van teritorije Bosne i Hercegovine. Vaša isključiva politika dovela je Bosnu i Hercegovinu u jednu od najdubljih kriza od Daytona do danas. Reformski procesi su blokirani, zemlja zaostaje na evropskom putu za cijelom regijom, dizanjem međunacionalnih tenzija zaustavlja se proces pomirenja. Ekonomsko-socijalne posljedice su također vidljive: obeshrabruju se i odbijaju strani investitori, gube se poslovi, nema novih radnih mjesta, siromaštvo je sve veće. Rezultat je rastuća apatija i osjećaj besperspektivnosti. Zbog svega navedenog, pozivam Vas da prestanete sa retorikom koja produžava agoniju cijele zemlje i koja može dovesti do novih sukoba sa nesagledivim posljedicama. Upravo Vi, gospodine Dodik, snosit ćete historijsku i svaku drugu odgovornost ukoliko dođe do konflikata koje svojim javnim istupima provocirate. Pozivam Vas da svoju energiju na vrijeme usmjerite u konstruktivnom pravcu. Narodi koji stotinama godina žive zajedno u Bosni i Hercegovini sigurno mogu izgraditi uspješno društvo i državu. BiH je bogata zemlja, sa dovoljnim resursima za dostojanstven život i blagostanje četiri miliona njenih stanovnika. U postdejtonskom vremenu napravljen je ogroman napredak u procesu pomirenja, obnove i izgradnje zemlje i institucija. Uz mali napor političkih lidera Bosna i Hercegovina može ići naprijed, sustići susjede i uskoro postati ravnopravna, prosperitetna i kredibilna članica Evropske unije. Budite motor, a ne kočničar procesa koji nemaju alternativu, poručio je član Predsjedništva BiH Bakir Izetbegović.