Nepoznati Iran
Preko sto istraživača, filozofa, društvenih analitičara, novinara i antiglobalista iz 62 zemlje učestvovalo je u Teheranu na Međunarodnoj konferenciji ''Globalna alijansa protiv terorizma i za pravedan mir'', analizirajući uzroke i vidove aktuelnog terorizma i organizirajući se u pokret koji traži pravedan mir u savremenom svijetu u kome je zapadna antiteroristička koalicija, u višegodišnjoj borbi protiv međunarodnog terorizma, ubila preko milion nedužnih ljudi. Na Konferenciji je učestvovao i prof. dr. Džemaludin Latić čiji osvrt na Konferenciju, objavljen u junskom broju lista studenata FIN-a ''Mlađak'', prenosimo u nastavku.
Osvrt na ovu konferenciju možda je najbolje započeti riječima Victorije Brittain, osnivača engleskog Komiteta za solidarnost sa palestinskim narodom, koja je u jednoj panel diskusiji kazala da njezina nacija danas bolje poznaje drevnu Perziju nego Islamsku Republiku Iran. ''Više znamo o Omeru Hajjamu i njegovim Rubaijama iz XI stoljeća nego o ajatullahu Homeiniju i njegovoj Velajat-i feqih, na temelju koje je uspostavljena Islamska Republika i politika koja proizilazi iz islamske religije, s kraja XX stoljeća'', rekla je ova ova poznata kolumnistica londonskog Guardijana. O savremenom Iranu danas se na Zapadu mogu čuti uglavnom predrasude i politički, medijski i diplomatski falsifikati. Za iranske teoretičare, najteži od tih falsifikata jeste Bušova stigmatizacija Islamske Republike kao ''osovine zla'' (uz S. Koreju i Saddamov Irak), na temelju čega je nekoliko učesnika sa Zapada, uz islamofobiju, dodalo i iranofobiju kao dominantni sadržaj recentnih prozapadnih medija. Te dvije fobije, ali i zalaganje Islamske Republike za pravedan mir u svijetu bili su glavni motivi za sazivanje ove konferencije. (Organizator je bila NVO Islamski svjetski mirovni forum sa Fakulteta za međunarodne odnose u Teheranu). Iako su na njoj bili prisuni naučnici i aktivisti iz zemalja u kojima još traje ''arapsko buđenje'', nismo stekli utisak da je konferencija sazvana radi unutarnjih razloga budući da je Iran u ovome mjesecu pokazao unutarnju stabilnost i da trenutno nema naznaka dublje političke krize. Konferencija je bila odraz onog nepoznatog Irana čija je islamska revolucija iz 1979. godine najavila internacionalni otpor dominaciji svjetskih sila i njegovom terorizmu. Danas je svijet, nakon kolapsa Sovjetskog Saveza, prestao biti bipolaran, a nije postao multipolaran i multilateraran svijet, kakav tridesetak godina zagovara Islamska Republika. Pritisnut procesom globalizacije i kreiranjem ''novog svjetskog poretka'', koga je, kao što je poznato, vizualizirao Buš stariji za svoga predsjedničkog mandata, taj svijet, predvođen jednom super-silom, ciljano stvara konfuziju u definiranju pojma terorizma, a boreći se protiv terorizma, samo u većinski muslimanskim zemljama kakve su Irak i Afganistan, antiteroristička koalicija Zapada ubila je preko milion nedužnih ljudskih bića. Analitičari iz zemalja Latinske Amerike iznosili su ''svoje'' podatke o žrtvama koje su njihove zemlje podnijele suprotstavljajući se američkoj globalizaciji i imperijalizmu, a najradikalniji dalekoazijski antiglobalist, Chandra Muzafer (porijeklom iz Malezije), razotkrivao je razloge zašto spomenuta koalicija i njeni mediji islam povezuju sa terorizmom, zašto je islam na modernom Zapadu postao ''teroristička'' religija te zašto se diskurs o terorizmu automatski povezuje sa muslimanima (''Svi muslimani nisu teroristi, ali su svi teroristi muslimani''). Odgovor je jednostavan: da bi se napravio paravan između savremene zapadnjačke hegemonije i njezinih pretežno muslimanskih žrtava, te da se ne bi poveo razgovor o istinskom terorizmu i razmjerama njegovog zločina. Prema Muzaferovim riječima, Bliski istok je globalno središte sa zapanjujuće velikim resursima, koji predstavljaju izvore strateške moći; kontrola nad njima zahtijeva kontrolu nad islamom, izvorom revolucionarnog buđenja i jedinstva porobljenog muslimanskog čovječanstva. Samo u tako nepravednom svijetu Islamska Republika Iran, žrtva državnog terorizma (ba'asistički režim Saddama Husejna, napavši Iran, u sedmogodišnjem ratu ubio je preko milion Iranaca) kao i terorizam organiziranih grupa (marksistička organizacija Mudžahedin halk, čije je sjedište u Parizu, ubila je preko 12.000 iranskih političkih aktivista i ''običnih'' građana, a ni do danas ni Pariz ni Vašington tu organizaciju nisu stavili na listu terorističkih organizacija), mogla je biti optužena za podršku međunarodnom terorizmu. Centri moći na Zapadu kao i većina prozapadnih medija forsiraju ''islamski radikalizam'' (mentalno predvorje ''islamskog'' terorizma) u muslimanskim zemljama kako bi za sebe osigurali manevarski prostor i opravdali svoje intervencije u tim zemljama. ''Ja se stidim akcija svoje vlade u zemljama Bliskog istoka, a pogotovo podrške koju ta vlada daje okupatorima Palestine preko 60 godina! Američki narod je narod mira, i on se ne može direktno optuživati za Bušov i najveći terorizam u modernom svijetu'', rekla je Amerikanka Cyntia Mc Kinney na plenumu Konferencije, pozdravljena od svih učesnika.
U panel diskusijama analizirana su dva frekventna pojma: medijski terorizam i virtualni kolonijalizam. Imperijalizam sprječava medije da izvrše svoju ulogu u borbi protiv stvarnog terorizma, a taj fenomen je u čvrstoj vezi sa virtualnim kolonijalizmom. Ovaj drugi termin naširoko je prezentirao Saled Reza Ameli, profesor Komunikacija i Američkih studija na Teheranskom univerzitetu. Po njemu, kolonijalizam je prošao kroz nekoliko faza. U početnoj fazi, on je označavao proces političke kontrole i eksploatacije zemalja pežorativno nazvanih ''Trećim svijetom''. Taj proces je trajao od XV do sredine XX stoljeća. Kolonijalne sile, šireći ideju evropocentrizma, tvrdile su da su kolonijalizirale spomenute zemlje radi njihovoga dobra i kako bi ih razvile u ekonomskoj i političkoj sferi. U periodu neokolonijalizma, koji je trajao od sredine do kraja XX stoljeća, Zapad je nametao svoju kulturu i ideje ''Trećem svijetu'' i tako ostvario svoj utjecaj i hegemoniju u njima. I dok je liderstvo prvih dviju faza pripadalo vodećim evropskim zemljama, posebno Engleskoj, sa pojavom i širenjem interneta to liderstvo su preuzele SAD, koje danas preko Soft i Hard Powera ili ''apsorbovane moći'' šire svoj globalni utjecaj. Uvjeravanjem drugih da ''vole ono što mi volimo'', SAD danas preko svojih izuma kakvi su MSN internet servis, Facebook, Yahoo, Wikipedia, Yyoutube, Google, IMDB, Teeeter, šire svoju ideologiju navodne slobode pojedinca i ljudskih prava, te američki lifestyle koji se temelji na laičkim, liberalnim i sekularnim idejama i koji je, u islamskoj interpretaciji, vid pobune protiv Boga... Korisnici usluga '' virtualne sfere'' neosjetnom manipulacijom uvjeravaju se da su ''slobodni'' time što mogu izabrati ono što im centri spomenutih virtualnih imperija ponude. Preko 90% informacija, bez ikakve validne provjere nihove vjerodostojnosti i u američkoj interpretaciji, potiču iz ovih imperija i dostupne su korisnicima širom Planete. Ameli tvrdi da je američki virtualni kolonijalizam, koji se ideološki naslanja na evropski orijentalizam, denuncirao islam i Islamsku Republiku Iran kao prijetnje čovječanstvu.
Dok je trajala ova Konferencija, Palestinci su obilježavali 63. godinu svoje Nakbe (''Tragičnog dana'' kada su u ovoj zemlji Svjetski cionistički pokret i Zapad instalirali izraelsku državu), u Egiptu se na Tahrir skveru slavilo pomirenje Hamasa i Fataha, najaljivao marš u Gazzu i palila izraelska zastava, a u Banja Luci je Milorad Dodik primao izraelskog ministra Liebermanna, poznatog po javnoj mržnji prema svim Arapima i muslimanima. Iranski mediji prenosili su vijest o prva dva događaja, koji se na Bliskom istoku, posebno u Teheranu, mnogo intenzivnije doživljavaju. Palestinske dječake ubijaju kao zečeve na Golanskoj visoravni; Palestincima koji napuste Izrael radi školovanja zabranjuje se povratak; u izraelskim zatvorima čami desetak hiljada palestinskih mladića i djevojaka; palestinske majke oplakuju svoju djecu i uzvikuju kako su sretne zato što su ubijeni na Allahovom putu i u odbrani muslimanskog ummeta; itd... U Bahreinu, Libanu i Siriji sunnije i šiije demonstriraju zajedno..., a o teheranskoj konferenciji ne izještava ni jedan svjetski medij; medijski terorizam nastavlja svoju misiju.
IHH iz Holandije dobila sudski postupak protiv države
Ministarstvo unutrašnjih poslova Njemačke zatvorilo je IHH u Njemačkoj 11. jula 2010. pod tvrdnjom da je pomoć koja se pruža Gazi povezana sa Hamasom. Ministarstvo vanjskih poslova Holandije 28. aprila 2011. godine blokiralo je svu imovinu IHH Holandije pod tvrdnjom da sarađuju sa IHH Njemačke. IHH Holandije je preko svog advokata Nazmi Turkkoloma izrazio svoje protivljenje Ministarstvu vanjskih poslova i iznio odbranu 10. juna 2011., ali Ministarstvo je odbilo protivljanje i negativno odgovorilo na zahtjev IHH. Nakon toga obratili su se Sudu i 20. jula 2011. izašli na raspravu. Na ovoj raspravi prisustvovao je advokat Nazmi Turkkol, predsjednik IHH Husein Gunduz i sekretar Selami Yuksel, te su iznijeli sudu odbranu. Kao rezultat te rasprave Sud je donio odluku da u korist IHH. Nekoliko dana nakon ovoga deblokiran je račun IHH Holandije i organizacija je nastavila sa svojim humanitarnim radom, na zadovoljstvo ljudi širom svijetu kojima je pomoć IHH Holandije od životnog značaja.
IHH Holandije svojim projektima pomoći u hrani – ljudima kojima je potreban zalogaj hljeba u siromašnim dijelovima svijeta, projektima vodosnabdjevanja u oblastima u kojima je potrebna pitka voda, projektima pomoći siročadima, projektima pružanja zdravstvene usluge bolesnim i nesposobnim, projektima iz obrazovanja, nada je za hiljade ljudi. Sa ovim projektima nastavljamo tamo gdje smo stali. Ponovo ćemo pružati pomoć hiljadama ljudi koji nas očekuju.
Strana koja je pobijedila ovom odlukom suda su siromašni ljudi, djeca siročad, oni kojima treba zalogaj hljeba i kap čiste vode te djeca koja nemaju mogućnosti da se obrazuju. I na kraju, pobijedila je ljudskost.
Saopćenje upravnog odbora IHH Holandije
Nova knjiga u izdanju Udruženja “Mladi muslimani“
Udruženje „Mladi muslimani“ najavljuje skorašnji izlazak iz štampe skraćenog izdanja knjige „Izraelski lobi i vanjska politika Sjedinjenih Država“, djela koje je već nakon prvog izdanja (2006. godine) izazvalo velike polemike u samim Sjedinjenim Državama, a kasnije i drugim zemljama svijeta. Autori knjige su profesori političkih nauka – John Mearsheimer sa Univerziteta u Čikagu i Stephen Walt sa Hardvard Univerziteta.
Tema koju tretira ova knjiga – kako, zašto i u kojoj mjeri Sjedinjene Američke Države pomažu Izrael je intrigantna sama po sebi i značajna iz mnogo razloga. Prije svega jer opstanak i funkcionisanje Izraela kao ekskluzivne židovske države na području Bliskog istoka stoji nasuprot prava Palestinaca da imaju slobodnu i međunarodno priznatu državu.
Iako mnogima neshvatljivo, pravo koje Židovi cionisti (i njihovi podržavatelji) ističu da imaju u pogledu tog područja Bliskog istoka u osnovi se zasniva na predskazanjima Starog zavjeta i određenim tumačenjima tih tekstova. Uz to, činjenica da Židovi nemaju svoju nacionalnu državu koja bi ih štitila „od budućeg holokausta“ (?) se često ističe kao dodatni razlog za podršku ne samo opstanku već i dominaciji Izraela u regionu.
S druge strane, glavni palestinski grad Kuds (Jerusalem) ima veliki značaj za sve muslimane svijeta zbog džamije „Al Aksa“ – trećeg svetog mjesta po islamskom učenju. Mnogobrojni hrišćani i kršćani, sa različitim intenzitetom iskazuju svoje interese u pogledu ovih mjesta gdje se nalaze i njihove brojne bogomolje.
Značajan geostrateški položaj Bliskog istoka takođe doprinosi jačanju interesa za odlučujućim uticajem na dešavanja u tom regionu, u tolikoj mjeri da se uticaji religijskih faktora zanemaruju. Teško je procijeniti da li su politički potezi koje vuku brojni akteri dešavanja u većoj mjeri motivirani religijskim razlozima ili nisu. U svakom slučaju ova knjiga može mnogo pomoći u iznalaženju odgovora na to pitanje kao i doprinjeti boljem razumjevanju događaja u Palestini, koje na žalost, saznajemo samo putem subjektivnih medija i novinskih agencija.
Udruženje „Mladi muslimani“ je odlučilo izdati ovu knjigu upravo iz razloga da našoj javnosti ukaže na neke činjenice, koje se u pravilu uzimaju olahko, površno, kao nešto što se podrazumjeva i sl. Palestinsko pitanje ne smije biti takvo, ono ima važnost za sve muslimane, a validne informacije o njemu trebaju biti u interesu svih Bošnjaka kao i ostalih građana Bosne i Hercegovine. Naše udruženje je i dosad, u brojnim prilikama i aktivnostima, informiralo javnost o događajima u Palestini te nedvosmisleno isticalo svoje stavove u pogledu tih dešavanja. Stoga izdavanje ove knjige predstavlja kontinuitet tih aktivnosti. Prije svega se to odnosi na promociju knjige „Proročanstvo i politika – militantni evangelisti na putu nuklearnog rata“ autorice Grace Halsell (izdavač: Dobra knjiga Sarajevo), koju smo promovirali u jesen 2010. godine u Sarajevu. Tematika koju obrađuje, neki događaji pa čak i neka imena su zajednički za obje knjige te stoga preporučujemo čitateljima da obje pročitaju.
Djelo je nastalo na bazi jednog novinskog članka koji su autori trebali objaviti u časopisu „Atlantic“. Iako je uredništvo tog časopisa naručilo od spomenutih profesora jednu objektivnu studiju o uticaju izraelskog lobija na politiku Sjedinjenih država, istu nije htjelo (ili smjelo) javno objaviti. Nakon što je objavljen u časopisu „London Review of books“ i na internet stranici profesora hardvardskog fakulteta, pojavile su se brojne rasprave u naučnoj, medijskoj i političkoj zajednici SAD-a. Sa strane onih koji osporavaju navode iz ove knjige uloženo je mnogo napora da se opovrgnu iznesene teze i zaključci kao i da se zabrani njeno štampanje i distribucija. No sve je to imalo samo kontraefekat – interes za ovom knjigom u brojnim zemljama svijeta je enormno povećan, a i sami autori su bili prinuđeni da svoje tvrdnje dodatno obrazlažu, potkrepljuju dokazima i izvorima što je doprinjelo nastanku novih i proširenih izdanja.
Djelo ukazuje na postojanje izraelskog lobija i na njegov ogroman uticaj na vanjsku politiku Sjedinjenih država. Izraelski lobi se definira kao koalicija osoba i organizacija koje aktivno i nesmetano djeluju sa ciljem da vanjsku politiku Sjedinjenih država usmjere u pravcu podrške Izraelu. Prema mišljenju autora članka, izraelski lobi politiku Sjedinjenih Država skreće od američkih nacionalnih interesa i istovremeno Amerikance ubjeđuje da Sjedinjene Države i Izrael imaju jednake interese. Ključne organizacije lobija su Komitet američko–izraelskih javnih poslova (AIPAC) i Konferencija predsjednika značajnih jevrejskih organizacija. Njih vode „tvrdolinijaši“ koji uglavnom podržavaju ekspanzionističku politiku partije Likud i na neki način smatraju se protivnicima mira iz Osla. Da nema moći lobija koji koristi američki politički sistem, odnosi između Izraela i Sjedinjenih Država bili bi na nižem nivou nego što su danas. Izraelski lobi nije jedinstven pokret sa centralnim vođstvom, pored američkih jevreja on obuhvata i protestantske kršćane.
Autori smatraju da je nužno da se utjecaj lobija i američki interesi na ovom osjetljivom području izlože pravednoj analizi. Jedan od tih interesa jeste prosperitet Izraela, ali okupacija Zapadne obale i njegov program teritorijalne ekspanzije nisu. Oni smatraju da je najdestruktivnija uloga lobija „čuvanje Izraela od akademskih rasprava“ jer neke jevrejske grupe nastoje da izvrše pritisak na Kongres da uspostavi mehanizme kako bi odredio ono što univerzitetski profesori trebaju i smiju govoriti o Izraelu. Djelo koje je pred Vama najbolje svjedoči da akademska elita ipak nije gluha i slijepa za ono što se dešava...