Ministar nanijetio ukinuti vjeronauku u Kantonu Sarajevo
Udruženje „Mladi Muslimani“ je veoma neprijatno iznenađeno viješću da je Ministarstvo obrazovanja i nauke Kantona Sarajevo izdalo Instrukciju po kojoj uspjeh učenika, koji su se opredijelili da pohađaju predmet vjeronauke u osnovnim i srednjim školama ovog Kantona, neće ulaziti u opći uspjeh učenika te ovom prilikom osuđuje ovakav postupak resornog ministra i smatra da nije ni u kom slučaju riječ o uklanjanju nepovoljnijeg položaja u kome su se nalazili učenici koji ne pohađaju vjeronauku, što je u svojoj glavi umislio ministar, već o prvom koraku koji treba da trasira put ukidanju nastavnog predmeta vjeronauke u školama u Kantonu Sarajevo.
Ko je ugrožen u BiH
Adem Huskić, zatupnik Parlamentarne Skupštine Bosne i Hercegovine u predhodnom mandatu, bio je uvodničar na tribini ''Ko je ugrožen u BiH'', a koju je organiziralo Udruženje ''Mladi muslimani''. Tribina je održana u prostorijama Udruženja u Morića hanu, u srijedu, 27. aprila. Motiv za održavanje tribine sa ovom temom je sve učestalije istupanje političar, posebno iz reda hrvatskog naroda, sa tezom o ugroženosti i majorizaciji u Bosni i Hercegovini. U tom kontekstu Huskić kaže: ''U principu, kad govorimo o ugroženosti onda se obično podrazumijeva jedan od dva nivoa: kolektivna ugroženost ili pojedinačna ugroženost. Također, po mom mišljenju, postoje uslovno rečeno 'legalna' i 'nelegalna' ugroženost. Svi smo na neki način bar nekad pojedinačno ugroženi, ali se taj nivo, nažalost, ne spominje ili se spominje mnogo manje, ili privlači mnogo manje pažnje od kolektivne ugroženosti. Najčešće se opet spominje 'kolektivna ugroženost naroda' i to tzv 'konstitutivnih' po Ustavu BiH a manje o kolektivnoj ugroženosti naroda koji nisu konstitutivni po Ustavu.
Osvrt na tekst Ajle Terzić ''Kompulzivna vjeronauka''
U ponedjeljak, 09. maja, u Oslobođenju je objavljen tekst Ajle Terzić ''Kompulzivna vjeronauka''. Riječ je o tekstu podrške odluci ministra Emira Suljagića koja je izazvala velike reakcije. Ovom prilikom osvrćem se na tekst Ajle Terzić koja ima pravo na svjetonazor kakav želi, i na nesjećanje sati iz vjeronauke bez velike nostalgije. Ali to je sve njena lična stvar, i nas se kao čitatelja ne tiče. Korišćenje nedoličnog prizemnog rječnika u više primjera u tekstu, predstavlja vid blasfemije i uvredu za vjernika bez obzira bio on musliman ili kršćanin. Jasno je iz njenog teksta da poenta nije pitanje mjesta predmeta vjeronauka, nego izvorno napad na vjeru u Boga, omalovažavanje, bagateliziranje vjere i vjernika, što prelazi granice dozvoljenog kada su u pitanju demokratske, sekularne države. U nastavku navodim dijelove teksta Ajle Terzić, a zatim i odgovore na takve istupe.