Evropa je na putu da uništi tradicionalnu porodicu i identitet polova
Tradicionalni naziv otac i majka u Britaniji će biti zamjenjeni sa roditelj1 i roditelj 2. Ovakvi termini bit će u upotrebi u zvaničnim dokumentima. Naziv otac ili majka bit će uklonjeni sa aplikacije za pasoš od decembra 2011. godine. Vlasti su odlučile da naprave ovako potez da bi udovoljile istospolnim parovima. Ovo je bio i zahtjev Stonwell grupe u odbrani prava seksualno ugroženih manjina. Tradicionalisti smatraju da ovakvi zahtjevi ne dolaze od određenih društvenih grupacija, već je odluka vezana za namjeru uništenja tradicionalne porodice. SAD su pokušale da urade isto u prošlosti, ali na kraju su odlučile da ne uklanjaju nazive otac i majka sa aplikacije za pasoš. Pitanje nestavljanja spola na dokumentima i raznim aplikacijama postaje sve prisutnije u svijetu. Tako je Pravda objavila članak o obdaništu u Švedskoj, gdje je uprava zabranila upotrebu zamjenica on ili ona. Prošle godine Evropski parlament je odštampao brošuru gdje se preporučuje da se ne upotrebljavaju izrazi kao što su gospođa i gospođica kojima se, samim tim, ukazuje na seksualni identitet. Ne mora se biti ekspert da bi se zaključilo da ovakva dešavanja u različitim zemljama nisu slučajnost. To je postao trend, a cilj je da se promjeni poznato ili opće prihvaćeno poimanje uloge polova u društvu. Pavel Parfentyev, predsjedavajući interregionalne organizacije Porodična prava kaže: ''Ovome je cilj da se uništi porodica. Taj plan datira još od sedamdesetih i osamdesetih godina prošlog stoljeća kao veoma moćan pokret kome je cilj da se štite prava seksualnih manjina, pedofila... koji su težili da javno ističu svoje seksualne orijentacije. Nakon pritiska javnosti, mnogi aktivisti su odbili da se odreknu otvorenog seksualnog isticanja. Nastavili su u formi borbe za ljudska prava. Takav pristup imaju i danas kada brane prava djece od navodno nasilnih i samovoljnih roditelja koji samo žele da ih odgajaju u tradicionalnom obliku. Prvo moraju uništiti te porodice optužujući ih da se prema djeci ponašaju kao prema robovima'', mišljenje je ovog stručnjaka. Kao rezultat tome evropski zvaničnici izbjegavaju da upotrebljavaju riječ porodica koristeći razne termine u tom obliku da bi prvo nagrizali tu ćeliju društva, a zatim je pokušali uništiti. Te namjere se postepeno realiziraju. Porodica je više od zajedničkog života, to je mehanizam reprodukcije ili razmnožavanja bez koje ne bi postojao ljudski rod. Ovaj pokret ima za cilja samo da uništi porodicu i tome pridaje veliki društveni značaj. Također bacaju sumnju na posebnu ulogu odgoja djece od strane roditelja. Mnogi ljudi u Britaniji misle da ove stvari i društvene novine ugrožavaju i umanjuju značaj porodice.Buš i Bler ''osuđeni'' u Maleziji
Bivši lider Malezije Mohamed Mahatir osnovao je u Kuala Lumpuru mirovnu organizaciju koja je ustanovila Sud za ratne zločine isključivo za suđenja Bušu i Bleru. Ovaj sud, na simboličnom suđenju za "zločine protiv mira" u Iraku, osudio je 22.11. bivšeg predsjednika SAD Džordža Buša i bivšeg britanskog premijera Tonija Blera. "Tribunal je razmatrao slučaj i jednoglasno odlučio da su prvooptuženi Džordž Buš i drugooptuženi Toni Bler krivi za zločine protiv mira", objavio je sud u saopćenju. Sud u Kuala Lumpuru je imao sedam sudija, među kojima su bili i dvojica penzionisanih sudija Vrhovnog suda Malezije, mirovni aktivista Alfred Lambremont Vebr iz SAD i indijski pravnik Nilufer Bagvat. "Nezakonita upotreba sile prijeti svijetu da se vrati u stanje bezakonja. Dijela optuženih su bila nezakonita", zaključilo je sedam sudija. Mahatirov sin Muhriz rekao je da su međunarodne sudije i advokati osudili Buša i Blera za zločine protiv mira zbog invazije na Irak 2003. Malezijski mirovni aktivisti rekli su da su informacije o optužbama poslali Bušu i Bleru, ali da nisu dobili nikakav odgovor.Greška koju IZ ne smije ponoviti
„Nažalost i među pripadnicima IVZ našlo se bezdušnika i izdajnika vlastite zajednice i rođene domovine. U posljednje vrijeme pod plaštem tobožnje vjerske zanesenosti ponovo je pokušala da djeluje neprijateljska organizacija „Mladih muslimana", koja je svoje ilegalne grupice organizovala, radila na obaranju narodne vlasti i spremala terorističke napade radi ostvarenja svojih odvratnih i izdajničkih ciljeva. Najveće je zlo u tome što su ovi pritajeni neprijatelji naše zajednice svojim radom uspjeli da zavedu i pojedine zaostale i neprosvijećene pripadnike IVZ, koji iza njihovog vjerskog plašta nisu vidjeli izdajničku rabotu uprenu protiv interesa svih naših naroda i naše vjerske zajednice posebno. Ali naš narod ih je odmah poznao. Poznao je u njima one iste učenike i saradnike izdajnika i tuđih plaćenika tipa Pandže, Handžića, Dobrače i ostalih koji su kao fašistički elementi u ahmediji još za vrijeme okupacije u interesu okupatora kovali planove i radili na slabljenju Narodno-oslobodilačke borbe, na rušenju bratstva i jedinstva naših naroda..." (Rezolucija Vakufskog sabora Islamske vjerske zajednice povodom neprijateljske djelatnosti terorističke organizacije „Mladi muslimani", Sarajevo, 14. august, 1949. godine)
„Istraga kao i sve istrage... I bilo je nekako podnošljivo. Ali kad je Vrhovni sabor Islamske vjerske zajednice izdao svoju rezoluciju protiv nas, bilo je strašno. Dobro se sjećam, bilo je to negdje oko četiri po podne, počelo je urlanje kroz hodnike: majku li vam balijsku, istjerali su vas vaši iz Islamske vjerske zajednice!... Dotle su oni nas proglašavali i neprijateljima, i svašta, ali sve u granicama neke tolerancije, ali od tog dana je prestala svaka tolerancija... Ta odluka Islamske zajednice je ubrzala i proces, i onakve strašne kazne, jer je ta rezolucija praktično bila odobrenje da se onako drastično s nama obračunaju" (Kazivanje Smaila Velagića, osuđenog 1949. godine u Mostaru na 10 godina zatvora; vidjeti, Sead Trhulj „Mladi Muslimani")
Islamska zajednica u Bosni i Hercegovini, uzimajući u obzir ranija iskustva i okolnosti, kao i posljedice određenih postupaka, nikada više ne smije ponoviti grešku da pristane na ulogu, ili pod pritiscima bude iznuđeno njeno prokazivanje i osuđivanje ljudi i njihovih djela. Jer ona nije ni sud ni sudija da bi donosila presude sa tako dalekosežnim i sudbonosnim posljedicama po živote ljudi.
Na sličnim iskušenjima Islamska zajednica se i danas nalazi. I danas se od nje traži da unaprijed, „od oka" i po nečijoj narudžbi i želji osudi ili odobri progon nekih musliman, bez toga da zna zbog čega, zbog kakvih krivičnih djela i na temelju kojih argumenata. Teško se oteti dojmu postojanja određenih sličnosti. Komunistički režim, njegove sigurnosne službe i medijski egzekutori su 1949. godine izvršili pritisak na Islamsku zajednicu da prvo ona Mlade muslimane proglasi izdajnicima, otpadnicima, terorističkom organizacijom, prijetnjom za državu i narod, kako bi to režimu otvorilo put za brutalna zlostavljanja, mučenja, izricanja smrtnih kazni i dugogodišnjih robija mladim ljudima. Možda se na temelju tog komunističko-udbaškog iskustva i sada nastoji prisiliti Islamska zajednica da pristane na ulogu inkvizitora, progonitelja ljudi zbog njihovog mišljenja ili drugačijeg izgleda.
Ukoliko bi se ovo, ne daj Bože desilo, unutar muslimanskog bića u Bošnjaka ubacilo bi se trajno sjeme međusobnog neprijateljstva, unutrašnjih podjela i sukoba, suprotstavljanja i međusobnog unutarnjeg optuživanja Islamske zajednice i muslimana. Neosporna je činjenica da pripadnici Mladih muslimana nisu mogli, vjerovatno s pravom, zaboraviti tadašnjem rukovodstvu Islamske zajednice njihovo proglašavanje terorističkom organizacijom i koraku koji je pomogao u njihovoj javnoj diskreditaciji, mučenjima i drakonskom kažnjavanju. Nakon toga (sve do danas se mogu osjetiti posljedice) postojao je permanentni animozitet, suprotstavljenost jednog dijela muslimanske zajednice i rukovodstva Islamske zajednice.
Nadati se da Islamska zajednica danas ima dovoljno znanja i mudrosti da uči iz ranijih postupaka, ali i hrabrosti da se odupre svakom pritisku koji dolazi izvan muslimanske zajednice i svemu onome što ne odražava interese i potrebe muslimana. Ako tadašnja Islamska zajednica ima bilo kakvo opravdanje, recimo okolnosti i pritisci režima, sadašnja Islamska zajednica nema nikakvog opravdanja da prihvati inkvizitorsku ulogu koju joj određeni politički, ideološki i medijski centri namjenjuju.
Ekrem Tucaković (www.rijaset.ba)