Ejjuhel - veled (O, mladiću)
O, mladiću - Uvod
Neki mladić pohađao je duže vremena predavanja velikog islamskog učenjaka i autoriteta Ebu Hamid Muhammed b. Muhammed el-Gazalije i postigao na taj način solidno znanje i usavršenje duhovnih vrijednosti i vrlina. Jednoga dana je ovaj učenik počeo da razmišlja i na koncu je došao do ovog zaključka: Proučio sam gotovo sve vrste znanosti i potrošio cvijet svoje mladosti učeći i sakupljajući nauku. Potrebno je sada da saznam, koja će mi vrsta nauke najbolje koristiti za budućnost i u grobu, koja opet ne koristi, pa da je ostavim, jer je Muhammed a.s. često govorio:
Bože, utječem se Tebi od nauke, koja ne daje koristi.
Asim Čamdžić – istaknuti član Mladih muslimana i “El-Hidaje”
Asim Čamdžić rođen je 1920. godine u Zavidovićima. Njegov otac Ibrahim bio je dugogodišnji imam u rodnom gradu, što nam govori o tome da je Asim od malena odrastao u veoma religioznoj porodici, pa je i zbog toga shvatljivo zbog čega je Asim posvetio svoj život islamskom aktivizmu. Prvi dio osnovnog obrazovanja pohađao je u Zavidovićima, a drugi u Sarajevu.
Gazi Husrev-begovu medresu završava 1941. godine, te nakon nje odlučuje se upisati na Višu šerijatsku-teološku školu od koje je bio primoran odustati nakon odslušanog šestog semestra. Razlog ovakve odluke bilo je ukidanje ove ustanove uslijed uspostave komunističkog režima 1945. godine. Asim je nakon uspostave nove vlasti bio mobilisan u vojsku, međutim nakon kratkog odsustva i obustave obrazovanja uspio je da upiše Pravni fakultet u Sarajevu, koji je također pohađao i u Zagrebu.
Njegova društvena aktivnost ogledala se u sudjelovanju na različitim zadacima unutar organizacije Mladi muslimani. Asim je bio jedan od sekretara ove organizacije, što mu je omogućavalo da se angažuje u raznim oblastima, pa je tako bio jedan od najistaknutijih pisaca u časopisu “El-Hidaje”.
Ipak, među velikim brojem objavljenih tekstova dva teksta je potrebno posebno istaknuti: “Život jednog naroda biće onakav, velik i slavan ili žalostan i sraman. kako ga stvori omladina” i “Vještina napredovanja se sastoji u tome da dobro činimo što razumijemo, a da pored toga ne mislimo na slavu”.
Njegovi stavovi izneseni u ova dva veoma bitna naslova mogu biti smjernica mladim ljudima i u današnjem vremenu, što nam svakako govori o nepresušenosti djela Asima Čamdžića. U cilju sjećanja na ovog izuzetnog bošnjačkog intelektualca, humanistu i borca za islam, tokom agresije na našu domovinu jedan od vojnih odreda u Zavidovićima nosio je ime “Asim Čamdžić”.
______________________
Piše: Admir Lisica
Fotografije - izvor: Arhiv Udruženja "Mladi muslimani" - SEKCIJA ZA DOKUMENTACIJU UDRUŽENJA "MLADI MUSLIMANI"
Više u: Kasumagić Ismet, Trinaest mladomuslimanskih šehida, Sarajevo: Udruženje "Mladi muslimani", 2007, str. 89 - 99.
Islam ne priznaje niti poznaje pojam »svetog rata«
Sarajevski časopis za društvena pitanja. Pregled u svojemu aprilskom broju za ovu godinu donosi jedan vrlo interesantan članak Dimenzlje džihada, iz pera profesora Sarajevskog univerziteta dra Hasana Sušića. “Mada je o džihadu pisano mnogo, naročito u islamskom svijetu”. ističe autor, “o toj kategoriji postoji niz zabluda. a ocjene se često izriču bez elementarnog poznavanja islama. Takvu sudbinu nemaju samo pojedini postulati islama, već katkada i islam u cjelini. Upravo jednostrano interpretiranje džihada znatno je doprinijelo da se islam shvati kao ecclesia militant. Tome je naročito doprinijelo ignoriranje nekih bitnih dimenzija ovog pojma koje je Kur’an vrlo precizno i jasno naznačio, a još više konkretizirao Hadis.”
Sušić, zatim. slijedeći hlstoriografsku metodu i. paralelno, aktuelizirajući to pitanje na temelju Kur’ana i Hadisa, piše o nekoliko koncepcija džihada i grupira ih u tri vrste: 1. Shvatanje džihada kao nasilnog nametanja vjere; 2. lnsistiranje na džihadu kao naporu koji je usmjeren ka duhovnom i moralnom usavršavanju; 3. Shvatanje da je džihad u osnovi samo nastojanje koje ima za cilj prosperitet i preporod zajednice na svim područjima. lza toga nastoji pokazati koliko se te koncepcije smještaju u okvir Kur’ana i Hadisa. Sušić se poziva i na neke stavove uleme u islamskom svijetu o različitoj interpretaciji i razumijevanju džihada i na neke tekstove koji su pisani u našoj publicistici.
U teksu Aktualizacije islama (Delo, Beograd. juli 1978. godine) Dragoš Kalajić je pisao: “U specifičnom kontekstu razmatranja treba ukazati na činjenicu da koncepcija velikog svetog rata potiče od jednog Muhammedovog hadith/a izrečenog nakon povratka sa vojne: “Vratili smo se iz malog svetog rata u veliki sveti ratv(Rajana min al-jihadiI-asghar ila l–jihadiI-akbar). U svetlu praksevvernosti islamskoj tradiciji, savremeni pozivi na uveliki sveti rata sevmoraju tumačiti u kontekstu značenja nevedenog hadith/a. Okolnosti u kojima je izrečen ovaj hadith, dakle, po povratku iz rata jasno ukazuju da se veliki sveti rat vodi ili treba da vodi u uslovima mira. Odnos “malogo” i “velikog” svetog rata je hijerarhijski odnos dva različita, ali komplementarna sveta stvari i pojava u specifičnom poiju fenomena ljudske borbe. U pitanju je odnos “malog” odnosno “spoljnjeg” materijalnog i “unutrašnjeg” duhovnog rata koji se vodi u srcima i mislima čovjeka, kao jedan od puteva metafizičke realizacije ili aktuelizacije vrednosti protiv svega što se u čoveku opire usponu ka savršenstvu i ispravljanju ka supremnoj meri jedinstva i harmonije”. Dijelove ovog napisa citira i Hasan Sušić. U nastavku teksta se piše o shvatanjima džihada nekih arapskih državnika (Nasera Burgibe i dr.), kao i o tumačenjima džihada, često sasvim oprečnim i posvema pragmatičkim u pojedinim historijskim etapama islamskog svijeta. Sve je to uglavnom bilo u skladu sa određenim društveno-historijskim tumbama. Tako je i džihad bivao interpretiran, kao i mnogi drugi aspekti islama, onako kako je to odgovaralo užljebljenju u kontekst svojih – suviše svojih prosudbi i presudbi, što je najviše uzelo maha u dobu kulturne. ekonomske i svake druge kolonijaiističke ekspanzije. Na isti su način, medutim, odgovorili i neke agresivnlje snage u samom islamskom svijetu. U dobroj mjeri to se i dan–danas osjeća. A, “u Kur’anu je džihad na Božijem putu”, piše H. Sušić, “prvenstveno shvaćen kao džihad duše. tj. kao učvršćenje vjerovanja. ostvarenje osnovnih principa islama, davanje milostinje i borba za pravičnost. Za Muhammeda je u tom pogledu nam džihad reći tiraninu istinu u lice. I prema Our’anu pravi je džihad borba protiv vlastitih slabosti. Tek docnije će se o džihadu na Božijem putu govoriti i u smislu bespoštedne borbe protiv neprijatelja. Dakle, prvenstveno značenje džihada na Božijem putu shvaćeno je u smislu napora nad samim sobom, najprije da bi se obuzdale vlastite strasti, borba protiv zla, a za dobro, te konačno oružana borba koja je nametnuta vjernicima spolja“. Dalje, autor članka piše o nekim društvenim gibanjima, nesporazumima i kompromisima u Muhammedovo, alejhi-s-selam, doba i u vremenu stvaranja prve islamske zajednice.
S obzirom da se radi o vrlo aktualnom tekstu koji bi u dobroj mjeri mogao interesirati i naše čitatelje, prenijet ćemo u cijelosti zaključak koji je, na osnovu svojih razmatranja. na kraju izveo Hasan Sušić:
“Džihad nije sveti rat i islam ne priznaje niti poznaje pojam svetog rata. Taj atribut mu je dat prema analogiji s hrišćanski shvaćenim krstaškim ili svetim ratom. Čak ni džihad na Božijem putu ne može biti shvaćen kao sveti rat, jer taj džihad, pored oružane borbe podrazumijeva i džihad u miru, a i tu se džihad ispoljava u etici, dubini vjerskog zanosa i ispovijedanju, postu. zakatu i hadžu. Džihad je aktivnost širokih razmjera usmjerena na izmjenu postojeće situacije, aktivnost u koju pored psiholoških, ekonomskih, etičkih i drugih napora ulazi i oružani sukob u doslovnom smislu riječi. Stoga je sa stanovišta Kur’ana, pa i Muhammedovog Predanja neprihvatljivo svođenje džihada samo na oružani napor.
Upravo zbog širine i bogatstva sadržaja pojma džihada od oružane borbe u doslovnom smislu riječi do općeg napora za preobražaj društva u cjelini, on je različitim društvenim snagama pružao velike mogućnosti za razliku u interpretacijama. Interpretatori, bilo teoretičari ili realpolitičari, najčešće organičeni vlastitom društvenom zbiljom i ideološkom pozicijom, sužavali su ovaj pojam i svodili njegov sadržaj na odrednice koje su im praktično-politički u određenim okolnostima najviše odgovarale.
Također se pokazalo da se džihad ne iscrpljuje samo u etičko-duhovnoj sferi. To područje u Kur’anu je snažno istaknuto, ali je očito da je svodenje džihada samo na ovo područje također sužavanje ovog pojma za što Kur’an ne daje nikakvo opravdanje.
U pokušajima razumijevanja savremnih koncepcija o džihad treba prvenstveno imati u vidu koje su to snage i strukture koje stoje iza određenih poziva na džihad: dali je to sitna buržoazija, da li je to iranska ili egipatska ulema, ili pak turski i egipatski fundamentalisti itd. Stoga je upravo zbog širine dimenzija džihada koje pruža sam Kur’an nužan zadatak razabiranja društvenih snaga i njihovih cjelovitih koncepcija, programa i orijentacija da bi se shvatila i njihova poimanja o džihadu.
Tako se pokazalo da je većina savremenih koncepcija i shvatanja džihada jednostrana i da nema osnovu u Kur’anu, jer ga parcijaliziraju, pa zato i same ostaju parcijalne. Stoga se s pravom može konstatovati da one savremene koncepcije koje najviše zagovaraju džihad kao sveti rat, pa čak i kao terorizam, najviše odstupaju od izvornog teksta Kur’ana?
Na kraju članka je donesen izbor kur’anskih ajeta o džihadu i manji izbor hadisa na tu temu.
___________________________
Piše: H. H. (Objavljeno u Islamskoj misli maja 1984. godine)
Priredio: Resul Mehmedović
https://dialogos.ba/2018/06/27/islam-ne-priznaje-niti-poznaje-pojam-svetog-rata/