Pitanje percepcije
Evo, svjedočimo udarima, iz dana u dan, primitivnih militantnih ateista, pragmatičnih gnostika i iskompleksiranih anacionalnih elemenata po svakoj bosanskoj svetinji. Oni su ti koji potpuno kontrolišu mainstream medije, imaju izuzetan uticaj na raspamećeni i zapušteni narod. Narod je postao neobrađena ledina, na kojoj raste korov svake vrste. Intelektualna elita je nijema, nejaka i nesposobna da promoviše dobro, da uzore ledinu, kultiviše je i oplemeni. Kompleksi bošnjačke intelektualne elite
U nedjelju 06. marta u Sarajevu je BZK Preporod organizirao naučni skup na temu ''Bosanskohercegovačka država i Bošnjaci''. Skup je imao pet panela na teme: Bosna i Hercegovina u stanju koje je nametnuto ratom; Bošnjaci u društvenoj, pravnoj, političkoj i ekonomskoj bh. pluralnosti; Sinhronijske i dijahronijske povezanosti bh. Bošnjaka, Hrvata, Srba, Roma i Jevreja; Pluralnost nacionalnih politika u susjednim državama i političkih percepcija bošnjačkog identiteta; Predvidljivi svjetski kulturni, politički i ekonomski razvoji (trendovi) s obzirom na moguće položaje bh. države i bošnjačkog naroda.
Zapadna koalicija za napad na Libiju
Napad stranih vojnih snaga na Libiju počeo je ulaskom francuskih borbenih aviona u libijski zračni prostor i njihovim napadom na ciljeve na kopnu u toj zemlji. Ovu operaciju izvodi koalicija sastavljena od Amerike, Kanade, Evropske unije i Arapske lige čija je osnova Rezolucija 1973 Vijeća sigurnosti. Ta rezolucija se odnosi na uvođenje zone zabrane leta iznad Libije. Prema toj rezoluciji, zapadne zemlje mogu upotrijebiti "sve raspoložive instrumente" kako bi spriječile napade snaga lojalnih Muameru Gadafiju na civile i protivnike. Nekoliko sati prije početka vojnih napada na Libiju, lideri zemalja udruženih protiv pukovnika Gadafija, u Parizu su razmatrali podjelu posla u kontekstu implementiranja nedavne rezolucije UN-a. Strani vojni zvaničnici izjavljuju da nastavljaju s napadima sve dok Gadafi ne položi oružje. Nikolas Sarkozi je nakon pariškog sastanka rekao: ‘’Naše zračne snage će se suprotstaviti svakom neprijateljskom potezu pukovnika Gadafija protiv grada Bengazija i već sada, dok razgovaram s vama, francuski avioni spriječavaju napade Gadafijevih aviona na Bengazi. Francuski avioni su spremni stupiti u akciju protiv tenkova i oklopnih transportera koji prijete nevinim ljudima’’.
No, Tripoli naglašava da snage lojalne pukovniku Gadafiju i dalje poštivaju prekid vatre koji je Libija proglasila nakon što je usvojena nova rezolucija Vijeća sigurnosti UN – a. Halid Alkaim, zamjenik ministra vanjskih poslova Libije, tada je izjavio: ”Od promatrača iz Malte, Kine, Turske i Njemačke želimo da što prije, odnosno u idućih nekoliko sati dođu u Libiju i da se sami uvjere da je prekid vatre, koji smo proglasili, stvaran i da se poštuje u cijeloj zemlji.”
Dok strane trupe insistiraju na nastavku napada protiv Libije, dotle je Muamer Gadafi nakon napada saopćio da će cijeli region Mediterana i Sjeverne Afrike postati ratna zona i da će na udaru biti i civili i vojni ciljevi.
Motiv vojnog napada na Libiju (posebno za zapadne zemlje na čelu sa Amerikom) može biti njihova zabrinutost da nestabilnost u Libiji utiče na tržište energenata. Libija je dvanaesti izvoznik nafte u svijetu i član OPEC-a i dnevno proizvodi 1,6 miliona barela sirove nafte. Ako dođe do prekida izvoza nafte iz ove zemlje, taj čin će dovesti do velikog talasanja tržišta nafte, a cijena ovog energenta, koji je vitalna voda za industriju zapadnih zemalja, će se povećati. Stoga je garancija za nastavak izvoza libijske nafte jedan od ciljeva koji se može ostvariti vojnom intervencijom i povratkom stabilnosti u tu zemlju.
Gadafi pripremio teren za ulazak stranaca u Libiju
Mnogi analitičari su mišljenja da je Gadafi, pokretanjem građanskog rata u Libiji, pripremio teren za ulazak zapadnih trupa u tu zemlju. Ovaj rat, s velikim usponima i padovima, ulazi u iscrpljujuću fazu. Tako su obadvije sukobljene strane (pristalice i protivnici Gadafijeve vlasti), oslanjanjem na vojnu moć te podršku dijelova naroda, uspostavile kontrolu nad dijelovima libijskog teritorija. Međutim, istovremeno nijedna strana nema snagu potpunog neutralisanja protivnika i uspostave kontrole nad cijelom Libijom. Drugim riječima, uspostavljena je jedna vrsta ravnoteže sile između protivnika i pristalica. Uplitanjem stranog vojnog faktora u libijsku krizu, čini se da će se situacija u potpunosti promijeniti tako da ova intervencija možda poremeti postojeću ravnotežu i donese prevagu u korist snaga protivnika Gadafija. Možda su upravo iz tog razloga Gadafijevi protivnici podržali uvođenje zone zabrane leta iznad Libije te bombardovanje vojnih baza Gadafijevih snaga.
No, mnogi Gadafijevi protivnici su uvjereni da se sudbina Libije treba odrediti unutar granica ove zemlje. Stoga se i govori da vojna intervencija Zapada ne samo da neće riješiti krizu u Libiji već će stvoriti nove probleme za ovu zemlju. Jer, ako se njihov problem prije vojne intervencije odnosio na nepostojanje slobode, nakon ovog poteza Zapada doći će do povećanja njihovih problema.
Ova skupina vjeruje kako zapadne zemlje nastoje da pod izgovorom zaštite života civila te u sklopu vojne koalicije uspostave svoju kontrolu i dominaciju nad važnim dijelom arapskog i islamskog svijeta koji raspolaže ogromnim naftnim resursima.