Na Balkanu snijeg zaustavlja osamostaljivanje RS-a, a na istoku se pojačavaju sukobi između sunnija i šiija

 

Snijeg koji je prekrio Evropu, pa i našu BiH, skoro pa je zaustavio i sva dešavanja. Privrednici raznih profila bore se da održe proizvodnju, promet, nabavku sirovina, trgovinu, plasman, da nabave energente. Civilna zaštita, komunalna preduzeća, spasilačke ekipe, vojska, policija, bore se da pomognu, osposobe puteve, olakšaju život, koliko mogu, možda nekad izgleda neorganizirano sve to, ali nije posebno bolje nigdje u okruženu, pa ni u zapadnoevropskim zemljama. Društvene aktivnosti zamrle, osim redovnih okupljanja vjernika na namaskim vaktovima i onih koji više vole okupljanja u kafanama, te druženja uz čišćenje snijega i po sijelima kod najbližih komšija, gotovo da nema društvenog života. 

U susret katoličkom blagdanu sv. Valentinu

 

Približava se 14. februar, dan kada katolici obilježavaju svetog Valentina. No, sveti Valentin, pod drugim imenima: Valentinovo i Dan zaljubljenih, pokušava se nametnuti i muslimanima kao međunarodni praznik koji bi, eto, i oni trebali obilježavati. Usudili se neko od Bošnjaka reći da to nije naš blagdan, već katolički, oni kojima smeta islam dočekat će ih s tvrdnjom da je to međunarodni praznik, da nema ništa loše ako zaljubljeni obilježe svoj dan i slično. Tim osobama, koji u odbrani Djeda Mraza koriste djecu, ovoga puta u ideološkoj borbi kao štit će poslužiti zaljubljeni insani.

MLADO-MUSLIMANSKA MISAO NAŠEG VREMENA - Ka revivalizmu i obnovi -

 


O muslimanska omladino! Jeste li ikada razmišljali
Kakvo je ono nebo, na kojem ste vi zvijezda padalica?
...
Nikakve veze sa svojim precima sada prisvojiti ne možete 
Vi ste priča, oni bijahu djelo – vi ste zvijezde, a oni su bili planete.
 
(Muhammed Ikbal, iz pjesme Muslimanskoj omladini, 1908.)
 
Uvodna razmatranja
Analizirajući opće stanje u kojem se nalazi naša država nije teško doći do zaključka da se radi o vrlo komplikovanim, teškim, paradoksalnim, razočaravajućim i posve lošim vremenima u kojima se pravi atmosfera beznađa i problema kojima se ne nailazi rješenje. Vijesti od političkih pa sve do crnih hronika ne samo da mladima daju vrlo negativnu sliku, možda nekad i demotivirajuću, već i starijim generacijama mogu dočarati misao da će naredna vremena koja nas čekaju biti još teža, a stanje države doživljavati sve veći kolaps na društvenom, političkom, ekonomskom, kulturnom i obrazovnom nivou. Takav trend međutim karakterističan je i drugim dijelovima svijeta, bez obzira da li je muslimanska populaciji u većini ili je manjina. Izazovi sa kojima se mladi muslimani suočavaju u određenim segmentima, posebno na Zapadu, imaju isti uzrok, poput islamofobije, rasizma, kulturnih predrasuda i diskriminacije.

Opširnije...

Greška koju IZ ne smije ponoviti

 

„Nažalost i među pripadnicima IVZ našlo se bezdušnika i izdajnika vlastite zajednice i rođene domovine. U posljednje vrijeme pod plaštem tobožnje vjerske zanesenosti ponovo je pokušala da djeluje neprijateljska organizacija „Mladih muslimana", koja je svoje ilegalne grupice organizovala, radila na obaranju narodne vlasti i spremala terorističke napade radi ostvarenja svojih odvratnih i izdajničkih ciljeva. Najveće je zlo u tome što su ovi pritajeni neprijatelji naše zajednice svojim radom uspjeli da zavedu i pojedine zaostale i neprosvijećene pripadnike IVZ, koji iza njihovog vjerskog plašta nisu vidjeli izdajničku rabotu uprenu protiv interesa svih naših naroda i naše vjerske zajednice posebno. Ali naš narod ih je odmah poznao. Poznao je u njima one iste učenike i saradnike izdajnika i tuđih plaćenika tipa Pandže, Handžića, Dobrače i ostalih koji su kao fašistički elementi u ahmediji još za vrijeme okupacije u interesu okupatora kovali planove i radili na slabljenju Narodno-oslobodilačke borbe, na rušenju bratstva i jedinstva naših naroda..." (Rezolucija Vakufskog sabora Islamske vjerske zajednice povodom neprijateljske djelatnosti terorističke organizacije „Mladi muslimani", Sarajevo, 14. august, 1949. godine)
„Istraga kao i sve istrage... I bilo je nekako podnošljivo. Ali kad je Vrhovni sabor Islamske vjerske zajednice izdao svoju rezoluciju protiv nas, bilo je strašno. Dobro se sjećam, bilo je to negdje oko četiri po podne, počelo je urlanje kroz hodnike: majku li vam balijsku, istjerali su vas vaši iz Islamske vjerske zajednice!... Dotle su oni nas proglašavali i neprijateljima, i svašta, ali sve u granicama neke tolerancije, ali od tog dana je prestala svaka tolerancija... Ta odluka Islamske zajednice je ubrzala i proces, i onakve strašne kazne, jer je ta rezolucija praktično bila odobrenje da se onako drastično s nama obračunaju" (Kazivanje Smaila Velagića, osuđenog 1949. godine u Mostaru na 10 godina zatvora; vidjeti, Sead Trhulj „Mladi Muslimani") 
Islamska zajednica u Bosni i Hercegovini, uzimajući u obzir ranija iskustva i okolnosti, kao i posljedice određenih postupaka, nikada više ne smije ponoviti grešku da pristane na ulogu, ili pod pritiscima bude iznuđeno njeno prokazivanje i osuđivanje ljudi i njihovih djela. Jer ona nije ni sud ni sudija da bi donosila presude sa tako dalekosežnim i sudbonosnim posljedicama po živote ljudi.
Na sličnim iskušenjima Islamska zajednica se i danas nalazi. I danas se od nje traži da unaprijed, „od oka" i po nečijoj narudžbi i želji osudi ili odobri progon nekih musliman, bez toga da zna zbog čega, zbog kakvih krivičnih djela i na temelju kojih argumenata. Teško se oteti dojmu postojanja određenih sličnosti. Komunistički režim, njegove sigurnosne službe i medijski egzekutori su 1949. godine izvršili pritisak na Islamsku zajednicu da prvo ona Mlade muslimane proglasi izdajnicima, otpadnicima, terorističkom organizacijom, prijetnjom za državu i narod, kako bi to režimu otvorilo put za brutalna zlostavljanja, mučenja, izricanja smrtnih kazni i dugogodišnjih robija mladim ljudima. Možda se na temelju tog komunističko-udbaškog iskustva i sada nastoji prisiliti Islamska zajednica da pristane na ulogu inkvizitora, progonitelja ljudi zbog njihovog mišljenja ili drugačijeg izgleda.
Ukoliko bi se ovo, ne daj Bože desilo, unutar muslimanskog bića u Bošnjaka ubacilo bi se trajno sjeme međusobnog neprijateljstva, unutrašnjih podjela i sukoba, suprotstavljanja i međusobnog unutarnjeg optuživanja Islamske zajednice i muslimana. Neosporna je činjenica da pripadnici Mladih muslimana nisu mogli, vjerovatno s pravom, zaboraviti tadašnjem rukovodstvu Islamske zajednice njihovo proglašavanje terorističkom organizacijom i koraku koji je pomogao u njihovoj javnoj diskreditaciji, mučenjima i drakonskom kažnjavanju. Nakon toga (sve do danas se mogu osjetiti posljedice) postojao je permanentni animozitet, suprotstavljenost jednog dijela muslimanske zajednice i rukovodstva Islamske zajednice.
Nadati se da Islamska zajednica danas ima dovoljno znanja i mudrosti da uči iz ranijih postupaka, ali i hrabrosti da se odupre svakom pritisku koji dolazi izvan muslimanske zajednice i svemu onome što ne odražava interese i potrebe muslimana. Ako tadašnja Islamska zajednica ima bilo kakvo opravdanje, recimo okolnosti i pritisci režima, sadašnja Islamska zajednica nema nikakvog opravdanja da prihvati inkvizitorsku ulogu koju joj određeni politički, ideološki i medijski centri namjenjuju.
Ekrem Tucaković  (www.rijaset.ba)