Intervencija Zapada u Libiji kontaminira revoluciju u arapskom svijetu
- Detalji
- Objavljeno subota, 09 April 2011 14:30
- Autor Redakcija
Pokretanje potoka krvi u Iraku i Afganistanu izgledalo je kao noćna mora. No, čini se, ova se noćna mora želi ponoviti. Zapad s Amerikom na čelu, s ciljem intenziviranja nemira u Libiji, želi ponovno po svom starom običaju da se miješa u unutrašnje stvari drugih zemalja. Dakle, čini se da Zapad nije naučio lekciju iz svojih postupaka u Iraku i Afganistanu.
Od kada su intenzivirani nemiri u Libiji i počeli napadi avijacije snaga Muamera Gadafija na nekoliko libijskih gradova, evropski zvaničnici su stupili u akciju te pod izgovorom spašavanja naroda Libije žele pokrenuti potok krvi u još jednoj zemlji. Prvo je Vijeće sigurnosti UN-a uvelo sankcije režimu Muamera Gadafija i Međunarodnom krivičnom sudu naredilo da pokrene opsežnu istragu u vezi optužbi o počinjenim zločinima protiv čovječnosti u Libiji. Zvaničnici Zapada na čelu s Amerikom su na dnevni red stavili opciju uvođenja zone zabrane letenja iznad Libije, a potom se počelo govoriti o napadu Nato-a na tu zemlju. I dok su zapadni zvaničnici govorili o uvođenju zone zabrane letenja, Amerika je uputila svoje ratne brodove u Mediteransko more.
Trenutno postoji opasnost od intervencije Zapada u unutrašnja pitanja Libije. Sve to se dešava u trenutku dok se arapski svijet načelno protivi intervenciji Zapada u unutrašnje stvari arapskih zemalja, a jedan od glavnih razloga izbijanja revolucija u arapskim zemljama je gnjev zbog aktivnosti instaliranih ili Americi poslušnih vlasti. U slučaju bilo kakve intervencije u unutrašnja pitanja Libije, posebno vojnog napada, to će imati neugodne posljedice po civilno stanovništvo Libije i ne samo da se situacija u toj zemlji neće smiriti već će praktično uništiti tu zemlju. Stacinoniranje stranih trupa i potom okupacija Libije su još neke od posljedica vojne intervencije Zapada u toj zemlji.
S obzirom na to da Gadafi insistira na svojim stavovima i da pobunjenici i dalje nastavljaju s protestima i oružanom pobunom, Zapad nastoji iskoristiti ovu priliku na najbolji mogući način i s vojnim napadom ostvariti svoje skrivene ciljeve u Libiji. Zemlja Libija je bogata naftnim i plinskim resursima tako da i ta činjenica može biti primamljiva za Ameriku i njene saveznike. Međutim, treba prihvatiti da svaka intervencija Zapada u unutrašnje stvari Libije sa sobom nosi opasnost izbijanja katastrofe i čini se da je poput noža koji se zabija u kucajuće srce revolucija u arapskom svijetu. Sigurno je da će možda s obzirom na neodstupanje s vlasti libijskog vođe i radi spriječavanja ubijanja u Libiji biti potrebna vojna opcija, međutim, treba upozoriti na to da vojni napad ne reba biti širokih razmjera i to da nipošto akcija Zapada ne treba poprimiti razmjere Iraka i Afganistana. U tom kontekstu upotreba mirovnjaka UN-a ili Afričke unije može biti povoljna opcija.
Zapad treba neučiti lekciju iz svojih intervencija u Iraku i Afganistanu i ubijanja stotina hiljada nedužnih ljudi tako da više ne stavlja na dnevni red ovu vrstu intervencije u unutašnje stvari drugih zemalja. Kao da su američki dužnosnici zaboravili da su nakon tih vojnih napada i miješanja u unutrašnje stvari pomenutih zemalja otkriveni skandali kršenja ljudskih prava od strane američkih i vojnika Nato saveza.
Još jedan od razloga namjere Zapada na vojno intervenira u Libiji sigurno nije zaštita života civila već nadoknada izgubljenih interesa Amerike i njenih saveznika na Srednjem istoku nakon narodnih revolucija u arapskom svijetu. Amerika i njeni saveznici trenutno su pri stavu da su izgubili interese na Srednjem istoku te stoga namjeravaju različitim instrumentima ublažiti ovaj velikli udarac koji im je nanešen. Zapad zna da dolaskom na vlast demokratskih vlada u arapskim zemljama poput Tunisa, Egipta i Libije, te nove vlade neće biti zainteresirane za nastavak bliske suradnje s Amerikom. Amerika i njeni saveznici namjeravaju napadom na Libiju sačuvati svoj utjecaj na Srednjem istoku. Oni koji aplaudiraju intervenciji Zapada u unutrašnje stvari Libije su zaboravili da jer upravo uplitanje Zapada u unutrašnja pitanja zemalja glavni problem Srednjeg istoka. Vojna intervencija ili napad Zapada na Libiju ne samo da je ozbiljna opasnost za narod te zemlje već je i otrov za prirodu narodnih revolucija u arapskom svijetu te će kontaminirat narodne pokrete u arapskim zemljama.