U ISTANBULU ODRŽANA PANEL DISKUSIJA: ŽIVOT I DJELO PROF. DR ISMETA KASUMAGIĆA

Opis nije dostupan.

 Opis nije dostupan.

Opis nije dostupan.

Opis nije dostupan.

Život i djelo prof. Dr. Ismeta Kasumagića je naziv panel diskusije koja je održana u Istanbulu u povodu godišnjice njegovog preseljena na ahiret 22. oktobra 2021. godine. U petak 22.oktobra 2021. godine u općini Beykoz u Istanbulu u okviru ovog panela pripremljena je i promocija knjige profesora Kasumagića “Trinaest mladomuslimanskih šehida“ (njenog prijevoda na turski jezik). Pokrovitelj ovog panela je bio načelnik općine Beykoz - Istanbul gospodin Murat Aydin, a mjesto održavanja je bio kulturni centar Ahmet Mithat Efendi.

Prijevod ove knjige na turski jezik je doprinos istini za čitaoce van granica naše zemlje koji se ovim putem mogu upoznati sa strahotama koje je provodio komunistički režim prema nevinim ljudima u nekadašnjoj Jugoslaviji.

Panel je počeo učenjem Kur’ana i najavom spikera. Moderator panela je bio professor sociologije Mahmut Hakki Akin sa Istanbul Medeniyet univerziteta. Profesor Hakki Akin je doktorirao na temu “Filozofska misao Alije Izetbegovića”, te se smatra jednim od boljih poznavalaca rada udruženja MM i SDA van BiH. Pored profesora Hakki Akina u panel diskusiji i promociji knjige profesora Ismeta Kasumagića prisustvovali su Prof. Dr. Faris Fočo, Amila Kasumagić Fočo, Husein Kansu i Prof. Dr. Merzuk Grabus.

O stručnom i naučnom radu profesora Kasumagića govorio je Prof. dr. Faris Fočo. On je posebno istakao težnje profesora Kasumagića za sticanjem novih znanja, usavršavanja u struci, a posebno u nauci i koji je uvijek isticao potrebu naučnog uzdizanja muslimana Bošnjaka.

Amila Kasumagić Fočo, diplomirani orijentalista arabista i najmlađa kćerka Ismeta Kasumagića, govorila je o životu sa ocem, majkom Aziadom i sestrama od prvih dana, porodičnih izleta, odlazaka sa babom na ekspertska putovanja do najtežeg dijela života a to je njegovo hapšenje i boravak u zatvoru. U svom obraćanju potencirala je zajednički rad Ismeta Kasumagića i drugih članova udruženja MM, među kojima su istaknuto mjesto u životu i radu kroz pokret MM imali Alija Izetbegović, Salih i Omer Behmen i Vahid Kozarić. Upravo njih pet sačinjavali su grupu” Asovi” a naziv je nastao prema njihovim inicijalima, početnim slovima njihovih imena. Oni su se redovno sastajali svake sedmice u kući Ismeta Kasumagića od 1965.g. i to je iznjedrilo nastajanje brojnih napisa i knjiga o stanju muslimana Bošnjaka u BiH i Jugoslaviji i rezultiralo formiranju bošnjačke stranke SDA. Prvi sastanak o formiranju stranke SDA se desio u istoj kući Ismeta Kasumagića u Sagrdžijama na broju 47.

Husein Kansu, član Ak partije i do penzije član parlamenta u Turskoj te počasni doktor Univerziteta u Bihaću, govorio je o svom dugogodišnjem prijateljstvu sa Ismetom i Azijadom Kasumagić, o njihovom zajedničkom radu za dobrobit Bošnjaka u Turskoj i BiH. Godinama je Ismet sa suprugom odlazio u Tursku pred parlamentarne izbore promovišući AK partiju i njenu ulogu u političkom životu Turske. Njegovo obraćanje je bilo ispunjeno emocijama u kojima je izrazio divljenje i veliko poštovanje prema liku Ismeta Kasumagića i njegove supruge Azijade.

Prevodilac knjige Prof. dr. Merzuk Grabus, profesor na Balikesir Univerzitetu, govorio je o knjizi “Trinaest mladomuslimanskih šehida” i njenoj strukturi i sadržaju osvrćući se na neke posebno dojmljive dijelove knjige. Govorio je sa velikom empatijom o borbi Mladih muslimana, o njihovoj patnji i maltretiranju i svirepom mučenju koji je nad njima provodio komunistički režim. I sam prevodilac potiče iz MM

porodice, pa dobro zna kako se zlotvorski odnosila komunistička policija i vlast prema mladim i nevinim ljudima koji su se hrabro borili svojom mišlju za očuvanje islama na prostoru BiH u komunističkoj i ateističkoj Jugoslaviji. Prevodiocu je posebno drago što je rahmetli Ismet znao da je knjiga prevedena i da će uskoro biti štampana. Ostalo je da u drugom izdanju ispoštuju Ismetovu želju da knjiga ima uporedni tekst na bosanskom i turskom jeziku.

Na kraju panela prisutni su mogli postaviti pitanja. Zamjenik načelnika je u ime općine Beykoz-Istanbul predao hedije predavačima panela, a gospodin Kansu, profesor Faris Fočo, kćerka profesora Ismeta Kasumagića, Amila i profesor Merzuk Grabus su se zahvalili općini na dostojanstveno organizovanom panelu kao i izložbi slika na kojima je profesor Ismet Kasumagić u društvu porodice, prijatelja, poslovnih i političkih partnera. Izražena je želja da se isti panel organizuje u Sarajevu i Bihaću gdje je profesor Ismet Kasumagić bio postavljen za prvog rektora Bihaćkog univerziteta.

Jedan dio publike je na kraju prišao kćerki Ismeta Kasumagića da podijele lijepe uspomene na njega i njegovu suprugu Azijadu jer su imali priliku upoznati ih i biti njihovi domaćini. Mnogo lijepih i korisnih savjeta su naučili od njih dvoje.

Panel je okončan učenjem fatihe za merhume

Piše: Amila Kasumagić

Normalizacija odnosa i formiranje 'novog Bliskog istoka'



Od uvođenja koncepta „Bliski istok“ i početka njegove intenzivne upotrebe u političkom i intelektualnom smislu tokom pedesetih godina, izraelski planovi počeli su iscrtavati konture i karakteristike tog Istoka prema planovima koje su pažljivo sastavljale i usvajale američke administracije koje su se smjenjivale. 

One su ih nastojale primijeniti u stvarnosti sponzorirajući brojne sporazume između Arapa i Izraelaca koji su došli pod nazivom „mirovni sporazumi“, čiji je cilj bio nametnuti novi identitet arapskom narodu u kojem će arapski fundamenti ili nestati ili biti izgubljeni u korist labavog okvira koji se ponekad nazivao „veliki Bliski istok“, a ponekad „novi Bliski istok“.

Od potpisivanja sporazuma iz Camp Davida između „Izraela“ i Egipta 1979. godine, zatim sporazuma iz Osla između Palestinske uprave i „Izraela“ 1993. godine, pa sve do potpisivanja sporazuma Wadi Araba između Jordana i „Izraela“ 1994. godine, naziv „Bliski istok“ (novi ili veliki) bio je prisutan u svim ovim sporazumima.

Ukroćivanje Irana

Potpisivanjem „sporazuma o normalizaciji odnosa“ između Ujedinjenih Arapskih Emirata (UAE) i Bahreina s „Izraelom“ 15. septembra 2020. godine američki predsjednik Donald Trump i njegov zet Jared Kushner, koji je na poziciji njegovog glavnog savjetnika, ponovili su izraz „novi Bliski istok“, opisujući scenu koja će se formirati nakon potpisivanja ovih sporazuma. Prema tome, ovdje se postavlja pitanje: koje su to karakteristike ovog „novog Bliskog istoka“ čiju su zoru najavili Donald Trump i njegov zet Jared Kushner?

Zapravo, Trumpov govor o zori „novog Bliskog istoka“ može se shvatiti samo kao priprema ranijih događaja za naredne događaje i nove sporazume koji sasvim jasno ukazuju na to da su Sjedinjene Američke Države odlučne preoblikovati geografsku mapu zemalja novog "Bliskog istoka" na način da uspostavi nova pravila i preoblikuje regiju u skladu s američkim i izraelskim ciljevima, umjesto mape koju su početkom dvadesetog stoljeća sačinile glavne sile (Britanija i Francuska).

Buduća dešavanja i nove sporazume možemo nazrijeti kroz niz ranijih događaja u proteklih nekoliko godina, počevši od pokušaja da se ukroti Iran i uvedu sankcije toj zemlji. Potom slijedi povlačenje iz nuklearnog sporazuma koji su Sjedinjene Američke Države potpisale u vrijeme administracije Baracka Obame.

Tu su i pokušaji podjele jednog broja arapskih zemalja i njihovog ustrojstva kao „federacije“ stvaranjem haosa i izazivanjem unutrašnjih sukoba između različitih sekti i doktrinarnih pravaca, pa sve do pokušaja potpune eliminacije palestinskog pitanja i njegovog okončanja u skladu sa Trumpovom mirovnom vizijom nazvanom „Sporazum stoljeća“, koja je najavljena početkom ove godine.

Potkopavanje arapskih temelja

Nakon toga je uslijedilo potpisivanje sporazuma između Emirata i Bahreina o normalizaciji odnosa s „Izraelom“ radi dodatnog usklađivanja s ovim dogovorom i radi njegovog učvršćivanja kroz činjenje ustupaka u glavnim pitanjima palestinsko-izraelskog sukoba, poput pitanja glavnog grada Jerusalema, povratka izbjeglica, granica, doseljeničkih naselja i suvereniteta.

Slijedom toga, čini se da se ideja o izgradnji „novog Bliskog istoka“, što smo mogli primijetiti i čitati u svoj literaturi koja je pratila pokretanje mirovnog procesa devedesetih godina prošlog stoljeća do danas, počela pretvarati u stvarnost na terenu. Svoje plodove počinje davati sa početkom domino efekta arapske normalizacije odnosa s „Izraelom“, koja je započela s dvije zemlje, a očekuje se da će obuhvatiti i mnoge druge arapske zemlje, prema Trumpovim izjavama.

Mi se danas suočavamo s transformacijama i promjenama koje se događaju u regiji pod izraelskim insistiranjem i američkim pritiskom u nastojanju da se sukob na tom području riješi u skladu sa viđenjem drugačijim od onog koje su provodile prethodne američke administracije.

Oni koji prate razvoj događaja u regiji „Bliskog istoka“ u posljednjih nekoliko godina svjesni su da je Trumpova administracija već počela iscrtavati konture ovog Bliskog istoka, prema jasnom planu koji se temelji na preokretanju arapskog sistema i potkopavanju njegovih temelja, kako bi se sa geografskog poretka i faze nacionalizma i ideologija prešlo na novu fazu u kojoj će prevladavati blokovi i grupiranja na temelju ekonomskih i finansijskih interesa.

Prihvatanje 'Izraela' kakav jeste

U toj fazi bi „Izrael“ bio dominantna sila zbog svoje tehnološke i ekonomske nadmoći, čime bi se ostvario glavni cilj ovog diskursa, a to je preobrazba kompletnog arapskog svijeta, sa svim njegovim kulturnim, političkim i civilizacijskim komponentama, u drugačiju geografsku stvarnost, s namjerom da se pruži legitimitet „Izraelu“ u okviru ove velike regije.

Sporazumi o normalizaciji odnosa potpisani između UAE-a i Bahreina s Izraelom predstavljaju duboku geopolitičku promjenu u regiji „Bliskog istoka“, prema pristupu administracije predsjednika Trumpa, koji se temelji na preoblikovanju svijesti i kulture regije na način na koji se omogućuje integracija Izraela i prihvatanje njegove uloge u tom području.  

Pri tome, Izrael neće napraviti nikakve promjene u svom ponašanju i politici prema Palestincima. Na to se osvrnuo i Shimon Peres u svojoj knjizi Novi Bliski Istok, u kojoj je naglasio potrebu uspostavljanja odnosa čija bi osnova bile ekonomske relacije s nekim arapskim zemljama radi postizanja „navodnog mira“ i prihvatanja „'Izraela“ u regiji kakav jeste bez ikakvih promjena. 

Prema tome „Izrael“ je, kako je prije nekoliko dana istaknuo Boaz Bismuth, glavni urednik lista Israel Hayom, dobio „novi Bliski istok“ koji je želio, ali ne u septembru 1993. godine, već u septembru 2020. godine.

Izvor: Al Jazeera

Na ahiret preselio Kemalletin Erbekan

Pretpregled slike

Na bolji svijet u 92. godini života preselio je Kemalletin Erbekan, brat profesora Necmettina Erbekana.

Bio je iskren vjernik i čestit čovjek!

Kemalettin Erbakan, po stuci stomatolog, bio je uključen u pokret Mili Gorus u Istanbulu od 50-ih godina prošlog stoljeća. Kemalettin Erbakan ima i knjigu pod naslovom "Oko svijeta" u kojoj opisuje uspomene na svoga brata Necmettina.

Neka mu Gospodar podari lijepi Džennet, a porodici sabur.

Dženaza će biti klanjana 13. 08. 2020. u 14h u dvorištu Fatih džamije.

 

Vrijeme je da se zaustavi krađa palestinske zemlje

Palestina: Izrael koristi holokaust kako bi prikrio svoje zločine


Međunarodna zajednica i njene slabe osude neće pomoći Palestincima dok se Izrael širi; vrijeme je za novu strategiju.

Američki državni sekretar Mike Pompeo kazao da je pripajanje Zapadne obale u konačnici “izraelska odluka” i da će SAD privatno podijeliti svoj stav po ovom pitanju s Izraelom. Njegove opaske uslijedile su samo dva dana nakon što je dogovorena nova izraelska vlada jedinstva u okviru sporazuma između aktuelnog izraelskog premijera Benjamina Netanyahua i njegovog političkog rivala i čelnika Plavo-bijelog saveza, Bennyja Gantza. U sklopu ovog sporazuma, Netanyahu će služiti kao premijer narednih 18 mjeseci, nakon čega će, navodno, Gantz preuzeti tu poziciju. Ovaj sporazum će mu, također, omogućiti da donese zakone da pripoji velike dijelove Zapadne obale od 1. jula.

Pripajanje palestinske zemlje okupirane 1967. godine ilegalno je po međuna-rodnom zakonu, a ipak realnost je da je okupacija Zapadne obale de facto pripajanje. Izraelski režim sada traži načine da proširi svoj suverenitet kroz de iure pripajanje, koje bi stavilo veći dio Zapadne obale pod izraelski zakon, ostavivši samo nekoliko malih predjela gusto naseljenih palestinskih bantustana. Mnogi liberalni cionisti su vidjeli Gantzovu Plavo-bijelu koaliciju kao održivu alternativu korumpiranoj Netanyahuovoj vladavini, dok su se mnoge strane diplomate nadale da će on biti “partner za mir”. Ovo je tako, uprkos činjenici da je Gantz jasno dao do znanja da će raditi na pripajanju tokom svoje izborne kampanje.

Etničko čišćenje traje od 1948. godine

U odgovoru na izraženi stav vlade jedinstva za pripajanje i Pompeov komentar, nekoliko država članica Evropske unije upozorilo je i “strogo savjetovalo” protiv izraelskog pripajanja palestinske zemlje na Zapadnoj obali. U međuvremenu, i Jordan je u više navrata izjavio da “odbija” korake ka pripajanju. Ove najnovije osude prate sličan obrazac slabih izjava, koje se izdaju svaki put kada izraelski režim prekrši međunarodni zakon, bez prijetnje o posljedicama. Činjenje ratnih zločina uvijek je izraelska odluka, a odgovor međunarodne zajednice uvijek je da ih ignorira. Činjenica da izraelski politički lideri duž političkog spektra žele pripajanje nije iznenađujuća. Širenje na palestinsku zemlju razlog je postojanja izraeskog režima od njegovog osnivanja. Izraelska gradnja naselja nikada nije prestala od 1948. godine, kada je počelo etničko čišćenje historijske Palestine. Takozvana ljevičarska izraelska vlada je bila na čelu poduhvata izgradnje naselja na Zapadnoj obali i u Pojasu Gaze nakon okupacije 1967. godine.

Palestinsko vođstvo je reagiralo na ove najnovije vijesti s još iste vatrene retorike i praznih prijetnji. Predsjednik Palestinske samouprave Mahmoud Abbas još jednom je zaprijetio da će “u potpunosti otkazati” sporazume s Izraelom i SAD-om ako Izrael nastavi s pripajanjem i upozorio je da Palestinci neće stajati “svezanih 31 ruku”. Budući da Palestinske samouprava uveliko ovisi o međunarodnoj donatorskoj zajednici i o izraelskoj vladi da bi opstala, male su šanse da će ikada biti u stanju predstavljati stvarni izazov pripajanju. Desetljeća diskusija o kapitulaciji prerušenih u “mirovne pregovore” ostavile su Palestince u ovoj historijski ranjivoj situaciji.

Uprkos hvalisanju predsjednika Palestinske samouprave, Palestinci su već “svezanih ruku” i zatvoreni u zatvoru na otvorenom, gdje i Abbas mora tražiti dozvolu od Izraelaca da izađe iz Ramallaha. Zatim, pandemija korona virusa stavila je Palestince u izolaciju, gdje žive u akutnom strahu od zaraze i nesposobni da ospore izraelsko preuzimanje njihove zemlje. Ovo, međutim, ne znači da se palestinski narod predao. Borba protiv izraelskog režima se nastavlja, kao i pokušaji da je se pozove na odgovornost i natjera da plati ekonomsku i pravnu cijenu ugnjetavanja, kroz pokret BDS (bojkot, povlačenje investicija i sankcije) i istragu Međunarodnog krivičnog suda o izraelskim ratnim zločinima.

Novo reprezentativno i legitimno vođstvo

Ovo je sve značajno, ali nije dovoljno. Sada je vrijeme da se iznova fokusiraju nastojanja i da se promijeni politička strategija. Palestinci moraju počistiti ispred svoje kuće i zahtijevati novo reprezentativno i legitimno vođstvo, koje se više ne klanja pred međunarodnom zajednicom koja omogućava izraelski ekspanzionizam. Iako su izbori važna demokratska praksa, na Zapadnoj obali i u Gazi oni bi samo služili da podrže trenutnu vlast. Potreban je potpuni remont trenutnog političkog sistema, koji se tokom protekla desetljeća fokusirao samo na to da Palestince drži potčinjenim i suzbijenim. Takav remont zahtijeva povratak revolucionarnom konsenzusu postignutom kroz pluralnost i pomirenje političkih grupa, geografskih fragmenata i kolektiva i mobilizaciju naroda oko političkog plana oslobđenja. Tek tada ćemo imati šansu da zaustavimo krađu palestinske zemlje.

_____________________

Piše: Yara Hawari