„Koncerti života“ srbijanskih pjevača?

Bošnjaci, potomci svojih predaka pripadnika Crkve bosanske koji
su u 15. stoljeću primili islam su i historijsko-hronološki nasljednici
nacionalnog identiteta, kulturne baštine i teritorije na kojoj žive. Bošnjaci
su takođe, kao i njihovi pretci izloženi konstantnim višestoljetnim
nasrtajima na identitet i teritoriju, svojatanjima i oružanim napadima. U
novije vrijeme su ti nasrtaji intenzivniji nego ikada do sada a iza platforme
tih nasrtaja nedvojbeno stoji Srpska akademija nauka i umetnosti (SANU)
u Beogradu. Ono što se da primjetiti je kako ideologija na kojoj insistira
SANU uvijek biva prilagođena vremenu i okolnostima, kako bi bila
modernizovana i na najbolji način implementirana na polju sistematskog
uništavanja Bošnjaka, bošnjačke kulturne baštine, nacionalne i vjerske
posebnosti pri čemu nikada nisu sakriveni apetiti ka teritoriju na kojem
žive Bošnjaci!

S tim u vezi, nekako smo naviknuti posljednjih godina da glavni grad naše države doživljava kulturna poniženja u vidu muzičkih mega-
manifestacija na kojima srpski i srbijanski estradni umjetnici sakupljaju desetine hiljada Bošnjaka svih uzrasta. Iz godine u godinu svjedoci smo bošnjačkih hodoćašća svojih etno-pop i turbo-folk idola: Sinana Sakića, Šabana Šaulića, Seke Aleksić, Željka Joksimovića, Željka Samarđića, Lepe Brene, Gorana Bregovića i mnogih drugih. Svi navedeni upravo koncert u Sarajevu smatraju koncertom života, tj. kao vrhunac svoje karijere.

I ova činjenica svoju logiku pronalazi u ideologiji srpskoga naroda, gdje se kao najuzvišenije smatra poniženje, asimilacija Bošnjaka, dakle,
izvršavanje glavnog cilja višestoljetne ideologije zasnovane na mitu o osveti „odbjeglim Srbima“ i njihovom vraćanju „korenima srpskim i veri
pravoslavnoj“. Kako u ideološkim uputama stoji: „one koji se ne pristanu vratiti korenima srpske vere, treba pripremiti na pokolj, tako da se
njihova nacionalna i vjerska svijest dovedu u letargiju, kada su Bošnjaci najranjiviji a ono što se ne uspije poklati potrebno je protjerati sa vekovne srpske zemlje“.


U maju mjesecu, bili smo svjedoci još jednog „koncerta života“ srbijanskog pjevača Aleksandra Ace Pejovića, koji se ne bi razlikovao od
ostalih ovakvih koncerata u Sarajevu da kao eksponenta nije imao Nazifa Gljivu kao glavnog organizatora, koji se u medijima hvalisao kako je on taj koji je doveo tog Acu u Sarajevo. „Nominalni“ Bošnjak, po zanimanju muzički producent; tekstopisac; dakle, umjetnik, Nazif tako pomaže
pomenutu ideologiju i doprinosi njenoj sprovedbi. Potrebno je primjetiti jednu paralelu, jedan Remake između Bogumila i Bošnjaka kao njihovih historijsko-hronoloških nasljednika, a to je umjetnost koja za trajnu posljedicu ima kulturno naslijeđe. Stečak je tako markantno kulturno naslijeđe, koje oslikava okolnosti života Bogumila i suštinu njihovog bitisanja. Proganjani nasrtajima na vlastiti identitet i oružanim napadima oni su branili sebe, branili Bosnu, tako predano i ponosno čuvali svoje posebnosti, običaje, tradiciju i kulturu da su zavredili Uputu, zavredili spoznaju, zavredili svetu knjigu – Kur'an.

Bogumili su zavredili islam a stečak je dokaz njihove stamenosti i borbe, dokaz koji su bogumilski umjetnici trajno uklesali u historiju ovih prostora. A šta to rade bošnjački umjetnici? Bošnjački umjetnici, poput Nazifa Gljive nam dovode srbijanske umjetnike, kao da mi svojih nemamo. Dovode srbijanske umjetnike, umjetnike iz naroda od kojeg su Bošnjaci doživjeli jedanaest genocida. Umjetnike koji su dio ideologije SANU, ili slučajno se podudaraju sa tom ideologijom. Bošnjački umjetnici umjesto da čuvaju posebnosti, kulturu i tradiciju Bošnjaka, oni potpisuju kapitulaciju i potpomažu njenu asimilaciju i nestanak.

Ovaj tekst koji poredi neke historijske fakte i trenutno stanje, neka bude svojevrsna opomena da će biti još genocida nad Bošnjacima! Čeka
se samo pogodan trenutak, dok nas razni umjetnici odmaknu od vjere i tradicije, a historija je pokazala da smo tada najranjiviji, najslabiji,
zbunjeni i spremni za pokolj i etničko ćišćenje. Bošnjaci probudite se, dok još nije kasno!

Aziz Smailhodžić