Udruženje Mladi Muslimani

Ovo je tekst Mišela Varšavskog, čestitog izraelskog pisca, novinara i političara, koji je svojedobno objavila Organizacija „Jevrejsko  jedinstvo za mir“ iz Francuske. Autor u ovome tekstu, vrlo jednostavno i bez prenemaganja, stavlja ogledalo pred „napredne intelektualce“, „čistih ruku“, kojih ima uvijek i svugdje, a posebno u vrijeme izraelske agresije na Gazu.

 

Na kraju će doći dan kada će Barak, Olmert, Livnijeva i Aškenazi, kao i drugi ratni zločinci, stati pred jedan sud pravde i kada će se od njih tražiti da odgovaraju za zločine koje su počinili. Naša je obaveza da upoznamo svijet s njihovim postupcima u onoj mjeri u kojoj će to biti dovoljno da bismo se uvjerili kako će zaista platiti cijenu za masovna ubistva koja su počinili. Ali, osim njih, postoji i druga vrsta zločinaca. To su oni koji će vjerovatno biti u stanju izbjeći da stanu pred sud. Oni ne prljaju direktno svoje ruke krvlju naroda, ali zato priskrbljuju ubicama intelektualni legitimitet. A oni, ustvari, čine državnovojnu brigadu ubica. Izraelski pisci, Amos Azed i Behuša, primjeri su takvih jadnih i ništavnih intelektualaca.

 

Svaki put kad se desi rat vidimo ih kako dobrovoljno pomažu ratničkoj mašineriji Izraela, čak i kad ih niko i ne pozove na takvo što. Prvo od sebe ispredu nekakvu logiku koja opravdava napad Izraela, a onda pokreću lavinu plača i jadikovanja: Mi smo (k'o biva) bili čisti, čedni i nevini, ali šta da radimo? Druga strana primorala nas je na divljaštvo! Njihovi, k'o đoja, logični razlozi jesu, naravno, jasni: Treba odgovoriti na raketni napad na Sedrot. Kao da je sve počelo baš s tim raketama. U listu Harets, od 30. decembra 2008, Behuša piše: „JA SAM Italijanima objasnio zašto je ova operacija Izraela neophodna.“ Behuša i Azed zaboravili su da Izrael već jednu i po godinu u potpunom okruženju i izolaciji, divljački, drži milion i po ljudi, uskraćujući im pravo korištenja najosnovnijih potrepština za biološki opstanak. Oni se ne sjećaju ni bojkotiranja vlade koju je izabrao palestinski narod, na slobodnim i demokratskim izborima (bojkot vrši Izrael, ali i Međunarodna zajednica). Oni su zaboravili kako je Izrael, nasilno, odvojio Gazu od zapadne obale rijeke Jordan, kako bi stanovnike Gaze kaznio tim „karantinom“, zbog glasa koji su dali na izborima. Jer, pobogu, oni nemaju pravo tako pogrešno glasati.

 

Oni su prvo počeli mijenjati hronološki red događanja, redajući događaje po vlastitoj želji, pa onda pribjegli logici poređenja i izjednačavanja: „Obje strane počinile su nasilje. Svjedoci smo nevinih žrtava na objema stranama, i u Gazi i u Izraelu. Svaki ubijeni civil nevina je žrtva.“ Međutim, ovdje postoji jedan problem. U ovom opravdavanju i ispredanju logike niti hronološki slijed odgovara stvarnosti, niti poređenje broja žrtava ima smisla. Na jugu Izraela poginula su tri civila, ali kada? Nakon što su vazduhoplovne snage Izraela u precizno isplaniranom bombardiranju centra Gaze ubile više od tri stotine Palestinaca. Ova dva intelektualca, vrlo naočita i privlačna, pomažu lijevoj cionističkoj partiji „Mertz“, kako bi se opravdali zločinački napadi njihova ministra odbrane. „Mertz“ će, naravno, kasnije, kada to bude potrebno, obznaniti svoje protivljenje ubijanju palestinskog naroda. To će se desiti onda kada Međunarodna zajednica počne govoriti o svojoj zabrinutosti zbog izraelskih grešaka. Međutim, međunarodna zajednica sad zasad šuti. Čak se čini kao i da je radosna što je Izrael njezin saveznik i aktivan sudionik u svetom, križarskom ratu protiv globalne prijetnje koja se zove muslimani. Evropa će kasnije, da bi pokazala svoju duboku zabrinutost, simbolično uputiti stanovitu humanitrarnu pomoć narodu Gaze. U međuvremenu, Bernar Kušner, francuski ministar vanjskih poslova, zvanično podržava vojnu operaciju Izraela. On je, istini za volju, obećao i poslati nešto nužnih životnih potrepština u Gazu.

 

Kušner, treba priznati, ima i pogodnu atmosferu i „prihvatljivo opravdanje“ za takvo što. Naime, arapski režimi, a posebno režim Hosnija Mubaraka, podržavaju izraelsku agresiju u Gazi. U isto vrijeme, i oni namjeravaju poslati nešto keksa i čokolade za palestinsku djecu u Gazi.

U ovom ratu

Ja sam uz stanovnike sela

Ja sam uz onu majku

Ja sam uz onog starca

Uz onih osmero djece, šćućurenih u kombiju

Ja sam uz onu bijelu, svilenu šamiju

U ime svih lijepih knjiga što pročitah

U ime svih poljubaca koje dadoh

Neka naša armije

U ovom ratu

Bude uništena

(Aron Šabiti, pisac, prevodilac i istaknuti profesor Hebrejskog univerziteta u Jerusalemu)

 

Autor: Mišel  Varšavski