Udruženje Mladi Muslimani

Na zapadu Mijanmara postoji veliko muslimansko područje koje se zove Arakan (Rahin), a muslimane iz tog regiona zovu Rohingie. Vlada ove zemlje dugo vremena (od 1982. godine) jednomilionski muslimanski živalj Rohingia službeno ne prihvata kao domicilno stanovništvo i lišava ih osnovnih prava. Također, vlada Mijanmara niječe da su ovi ljudi starosjedioci pa ih kategoriše 'ilegalnim doseljenicima'. Kroz protekle godine usvojene su represivne mjere za etničko čišćenje, raseljavanje i ograničavanje prava ovih muslimana. Posebno bi mogli izdvojiti zakon koji lokalnim muslimanima, muškarcima ne dozvoljava da ulaze u brak prije 30 a ženama prije 25 godina, kako bi se smanjio priraštaj iz bračnih zajednica. 

U cilju još većeg ponižavanja muslimana, usvojen je i zakon po kojem se mora od državnog ministarstva sigurnosti dobiti posebna bračna dozvola. Naravno, takvu dozvolu teško dobijaju i oni koji ispunjavaju kriterije u ovim posebnim okolnostima. Ograničenja, kojima bi se spriječio razvoj muslimana, dosegla su takav obim da je vlada nedavno javno naredila da muslimani više nemaju pravo graditi nove džamije niti obnavljati stare. Vodeći se tim zakonom, budistički i hinduistički ekstremisti izveli su akcije u kojima su uništili 72 džamije. Međutim, skorašnji događaji i povećanje broja ubistava muslimana mogu su shvatiti nakon obraćanja mijanmarskog predsjednika Tein Seina, koji ima veliku podršku SAD-a, u kojem je rečeno da se muslimani Rohangia moraju isključiti iz zemlje i preseliti u izbjegličke kampove UN-a. 

 

Holokaust i ubistva muslimana 

 

Burmanski aktivista Hamed Nasr govori o katastrofama koje su se desile u Burmi u pohodima budističkih militanata koji su samo u jednom napadu na područje Arakan uništili preko 20 sela i više od 1.600 nastambi te iz domova izbacili na hiljade ljudi. Pritom su pred očima javnosti spaljena sela muslimanskog naroda. Nasilje je započelo napadom na jedan autobus sa muslimanima u provinciji Rahin. Nakon toga, od početka februara, ekstremističke grupe budista su uz vojnu i policijsku podršku aktivno uništavale i spaljivale džamije i cijela naselja, progoneći muslimane. Vlasti Mijanmara su u jednoj koordiniranoj akciji spriječile dolazak humanitarnih misija i svjetskih medija u ovo područje te je uz šutnju međunarodne zajednice pokrenut veliki genocid. I dalje mnoge budističke ekstremne grupe, kao što je pokret Mag, divljački kidišu na narod, nastavljajući započeti holokaust i etničko čišćenje. Brojni potlačeni iz Arakana u bijegu od masakra otiskuju se barkama ka Bangladešu. No, minimalan interes bangladeške vlade izaziva brojne kritike zaštitnika ljudskih prava. Tako je vrlo brzo, pod izgovorom napućenosti prognanika na granici, nakon dolaska 300.000 očajnih ljudi, zatvorena bangladeška granica. Ostatak prognanika vraćeno je u matičnu zemlju, a neki su se u strahu od povratka koncentrirali u uskom pograničnom pojasu, gdje su bili lahke mete krvožednih policijskih i sigurnosnih snaga Mijanmara.  

 

Šutnja ''gospođe mirotvorke''  

 

Gospođa Aung San Su Ći, globalna mijanmarska aktivistica i dobitnica Nobelove nagrade za mir, u vezi sa nedavnim zločinima ekstremnih budista u Burmi tj. Mijanmaru, nije se oglasila! Ova svjetska aktivistica je nedavno na konferenciji u Ženevi bila primorana odgovoriti na pitanje vezano za događaje koji pritišću muslimane njene zemlje. U odgovoru na postavljeno pitanje, ona je rekla: ''Ne znam da li su muslimani Rohingia stanovnici Mijanmara ili ne?'' Zanimljivo da Su Ći, uz sva protivljenja domaćoj vlasti, u vezi sa ovom temom isto kao i brojni drugi dobitnici Nobelove nagrade, ne izražava pobunu spram zločina nad ljudima niti iskazuje reakciju spram istinskog genocida i holokausta, čak ni unutar vlastitog naroda!