Wall street - Komunizam je pao ali su svi problemi ostali
- Detalji
- Objavljeno četvrtak, 13 Oktobar 2011 18:37
- Autor Slavoj Žižek
Svi smo mi gubitnici, ali istinski gubitnici su oni koji sjede u kancelarijama na Wall Street-u. Oni su spašeni milijardama našeg novca. Nazivaju nas socijalistima, ali ovde je uvijek postojao socijalizam za bogate. Kažu da ne poštujemo privatnu svojinu. Međutim, u finansijskom krahu 2008. godine uništeno je više teško stečene privatne imovine nego što bismo svi mi ovde zajedno uništili da smo danonoćno lomili. Kažu vam da ste sanjari. Pravi sanjari su oni koji misle da stvari mogu ovako u nedogled. Mi nismo sanjari. Mi se budimo iz sna koji se pretvara u noćnu moru. Mi ne uništavamo ništa. Mi smo samo svjedoci kako sistem uništava sam sebe. Svi znate klasičnu scenu iz crtanih filmova. Mačka dođe do provalije, ali nastavlja da hoda, ignorišući činjenicu da nema ničega ispod. Tek kada pogleda dole i primjeti da nema tla ona pada. To je ono što mi ovdje sada radimo. Govorimo ljudima iz Wall Street-a: „Hej, pogledajte dole!”.
Sredinom aprila, kineska vlada zabranila je prikazivanje filmova i prodaju romana u kojima je obrađena alternativna stvarnost ili putovanje kroz vrijeme. Ovo je dobar znak za Kinu. To znači da njihovo stanovništvo i dalje sanja o alternativama, pa je država morala da ih zabrani. Nama ovdje ne treba zabrana, pošto nam je vladajući sistem potpuno uništio kapacitete da sanjamo. Pogledajte filmove koje stalno gledamo. Lako je zamisliti kraj svijeta – neki asteroid koji uništava sav život. Ali ne možemo da zamislimo kraj kapitalizma. Šta mi onda radimo ovdje? Dozvolite mi da vam ispričam divan vic iz komunističkih vremena.
Čovjek je poslan iz Istočne Njemačke u Sibir da radi. Znao je da će njegovu poštu čitati cenzori, pa je rekao prijateljima: „Daj da smislimo neku šifru. Ako je pismo koje od mene dobijete napisano plavim mastilom onda je istinito, a ako je crvenim onda je lažno”. Poslije mjesec dana, njegovi prijatelji dobijaju prvo pismo. Sve je plavom bojom. U pismu piše: „Ovde je sve divno. Prodavnice su pune hrane. Bioskopi prikazuju dobre filmove sa Zapada. Stanovi su veliki i luksuzni. Jedina stvar koju ne možete ovde kupiti je crveno mastilo”.
Ovako mi živimo. Imamo sve slobode koje želimo. Ali nam fali crveno mastilo, jezik kojim bismo artikulisali naš nedostatak slobode. Način na koji su nas naučili da pričamo o slobodi – rat protiv terorizma i tako dalje – falsifikuje slobodu. I to je ono što svi vi radite ovdje, dajete nam crveno mastilo. Međutim, postoji opasnost. Ne zaljubljujte se u sebe. Svima nam je sada lijepo ovdje, ali dobro zapamtite: karnevali su jeftini. Ono što je bitno jeste dan poslije, kada ćemo svi morati da se vratimo svojim životima. Da li će bilo šta biti drugačije? Ne želim da svi kad se budete prisjećali ovih dana kažete: „Oh, bilo je tako divno i bili smo tako mladi”. Ne zaboravite da je naša glavna poruka: „Dozvoljeno nam je da mislimo o alternativama”.
Dug je put pred nama. Moramo da se suočimo sa istinski ozbiljnim pitanjima. Znamo šta ne želimo. Ali šta je to što želimo? Koja socijalistička organizacija može da zamjeni kapitalizam? Kakve nove vođe želimo?
Dekofeinizacija! Zapamtite da problem nije ni korupcija ni pohlepa. Problem je sistem. On vas tjera da budete korumpirani. Pazite se ne samo neprijatelja, već i lažnih prijatelja koji već uveliko rade kako bi „razrijedili” ovaj proces i, kao što dobijete kafu bez kofeina, pivo bez alkohola, sladoled bez masnoća, pokušaće da od ovog naprave bezopasan, moralni protest – takozvani proces „dekofeinizacije”. Razlog našeg prisustva ovdje jeste što nam je dosta svijeta gdje nam je, kako bismo bili zadovoljni sobom, dovoljno da recikliramo limenke „coca-cole”, damo nekoliko dolara u humanitarne svrhe ili kupimo „starbaks” kapućino gde jedan posto njegove cijene ide gladnoj djeci Trećeg svijeta. Mi nismo komunisti, ako komunizam znači onaj sistem koji se srušio 1990. godine. Zapamtite da su danas ti komunisti postali najefikasniji i najokrutniji kapitalisti. U Kini danas imaju kapitalizam koji je dinamičniji nego vaš američki, a ne treba mu demokratija. Nemojte dozvoliti da vas ucjenjuju da ste protiv demokratije, ako kritikujete kapitalizam. Brak između demokratije i kapitalizma je gotov. Promjene su moguće, ali šta mi danas shvatamo kao moguće? Dovoljno je samo da pratite medije. Na jednoj strani, u tehnologiji i seksu sve je moguće. Možete da putujete u svemir, postanete besmrtni pomoću biogenetike i imate seks sa bilo kime ili čime. Sa druge strane, kada pogledate polje društva i ekonomije, skoro sve se smatra nemogućim.
Želite da podignete poreze za bogate, a oni vam kažu da je to nemoguće, zato što će izgubiti na kompetitivnosti. Želite više novca za zdravstvo, a oni vam kažu: „Nemoguće, to podrazumjeva totalitarnu državu”. Definitivno nešto smrdi u svijetu gdje vam obećavaju da ćete biti besmrtni, a ne može da se izdvoji još malo za zdravstvenu njegu.
Možda ovdje treba da odredimo prioritete. Ne želimo viši, već bolji standard. Jedina stvar zbog koje smo komunisti jeste zato što brinemo o osnovnim problemima – prirode, inteligencije, biogenetike... Za ovo, i samo za ovo, vrijedi se boriti. Komunizam je doista pao, ali su svi problemi ostali. Govore nam da mi ovdje nismo Amerikanci, ali konzervativne fundamentaliste koji tvrde da su istinski Amerikanci treba podsjetiti šta je hrišćanstvo. Ono je Sveti duh. A šta je Sveti duh? To je egalitarno društvo vjernika koje povezuje međusobna ljubav i koji se tako ponašaju samo na sopstvenu odgovornost. U ovom smislu, Sveti duh je ovde sad sa nama. A tamo dole na Wall Street-u su pagani koji bogohule i obožavaju idole. Sve što nam treba jeste da budemo strpljivi. Brine me ako se dogodi da sada samo odemo kućama i da se u budućnosti jednom godišnje sastajemo, pijemo pivo i nostalgično prisjećamo kako vam je lijepo bilo ovdje. Obećajte sebi da ovo neće biti slučaj. Znamo da ljudi žude za nečim, ali, u stvari, to istinski ne žele. Nemojte se plašiti da istinski želite ono za čime žudite!
Hvala vam mnogo.
(Slavoj Žižek (rođen 21. marta 1949. u Ljubljani) je slovenački filozof, kulturni kritičar i teorijski psihoanalitičar. Jedan je od najplodnijih filozofskih pisaca današnjice. Napisao je više od 100 knjiga i preko 900 radova. Često je gost univerziteta širom svijeta (SAD: Prinston, Kolumbija). Neke o tema kojima se bavi su: Fundamentalizam, tolerancija, politička korektnost, globalizacija, subjektivnost, ljudska prava, mitovi, sayber-space, postmodernizam, multikulturalizam, postmarksizam, i ličnosti poput Alfreda Hičkoka, Dejvida Linča i Lenjina.)