Naučna konferencija ''Islamsko buđenje'' u Teheranu

  • Štampa
Detalji
Objavljeno utorak, 27 Septembar 2011 10:47
Autor Redakcija

 

U Teheranu je sredinom ovog mjeseca održana naučna konferencija ''Islamsko buđenje''. U nastavku donosimo izlaganje Ajatolaha Ali Hamneija:

''U ime Allaha Milostivog Samilosnog. 

Sva hvala pripada Allahu, Gospodaru svjetova, a blagoslov i mir na našega prvaka Muhammeda, njegovu čistu porodicu i časne ashabe.

بِسْمِ اللَّهِ الرَّحْمَنِ الرَّحِيم َا أَيُّهَا النَّبِيُّ اتَّقِ اللَّهَ وَلا تُطِعِ الْكَافِرِينَ وَالْمُنَافِقِينَ إِنَّ اللَّهَ كَانَ عَلِيمًا حَكِيمًا (١)وَاتَّبِعْ مَا يُوحَى إِلَيْكَ مِنْ رَبِّكَ إِنَّ اللَّهَ كَانَ بِمَا تَعْمَلُونَ خَبِيرًا (٢)وَتَوَكَّلْ عَلَى اللَّهِ وَكَفَى بِاللَّهِ وَكِيلا

"O Vjerovjesniče, Allaha se boj, a nevjernike i licemjere ne slušaj - Allah, uistinu, sve zna i mudar je - i slijedi ono što ti Gospodar tvoj objavljuje - Allah dobro zna ono što vi radite - i u Allaha se pouzdaj, Allah je zaštitinik dovoljan!" (Kur'an, Ahzab - Saveznici, 1-3.ajet)

Poštovani prisutni, dragi gosti, dobro nam došli. Ono što nas je ovdje okupilo jest islamsko buđenje, odnosno ono stanje potaknutosti i osviješćenosti u islamskome umetu koje je polučilo ove velike promjene među narodima regiona i uzrokovalo ustanke i revolucije na koje nikako nisu mogli računati dominantni regionalni i međunarodni šejtani; veličanstvene ustanke koji su porušili zidove tiranije i arogancije, porazili i savladali snage njihovih čuvara.

Velike društvene promjene se, bez ikakve sumnje, uvijek oslanjaju na historijsku i civilizacijsku pozadinu, i plod su akumuliranih spoznaja i iskustava. Velike intelektualne i borbene ličnosti koje su u posljednjih stotinu i pedeset godina živjele i djelovale u Egiptu, Iraku, Iranu, Indiji i drugim azijskim i afričkim zemljama, a koje su utemeljile i stanovite islamske škole mišljenja i djelovanja, predstavljaju zapravo pretekst onome čemu danas svjedočimo u islamskom svijetu.

Isto tako, promjene do kojih je u nekim od ovih zemalja došlo tokom pedesetih i šezdesetih godina (prošlog stoljeća) i koje su rezultirale uspostavu režima uglavnom naklonjenih materijalističkim mišljenjima i ideologijama - pa su ti režimi, sukladno svojoj prirodi, vrlo brzo pali u zamku zapadnjačke arogancije i kolonijalizma - predstavljaju vrijedna i poučna iskustva koja itekako utječu na oblikovanje javnog mnijenja i dubokih promišljanja u islamskom svijetu danas.

Velika islamska revolucija u Iranu, revolucija u kojoj je, kako reče veliki Imam Homeini, krv pobijedila sablju, i koja je rezultirala uspostavljanjem trajućeg, moćnog, hrabrog i napredujućeg poretka Islamske Republike Iran, priča je za sebe, pa bi se o njoj i njezinim utjecajima na današnje islamsko buđenje moglo govoriti nadugo i naširoko, a to bi iziskivalo opsežno istraživanje i raspravu. Zacijelo ova tema zavrjeđuje posebno mjesto u analizama i historiografiji aktuelnog stanja u islamskome svijetu.

Dakle, trenutni napredujući događaji u svijetu islama neodvojivo su vezani za historijske korijene i društvene, odnosno intelektualne preduvjete koji su omogućili njihov nastanak. Stoga neprijatelji ili oni koji površno posmatraju stvari ne mogu svojim umišljajnim i zastranjujućim analizama aktualnu događajnost predočiti kao prolazni val ili površan incident, te tako ugasiti plamen nade u srcima naroda.

U ovome svom bratskom obraćanju želim se zadržati na tri ključna pitanja: Kratak osvrt na identitet aktuelnih ustanaka i revlucija; Velike opasnosti i štete koje stoje na putu (ovim ustancima i revolucijama); Prijedlozi za sprečavanje šteta i otklanjanje opasnosti. 

I

U vezi s prvim pitanjem, mislim da je stvarno i masovno prisustvo naroda na poprištu djelovanja i mejdanu borbe i džihada ustvari najvažniji element ovih revolucija. Široke narodne mase nisu samo srcem, željom i vjerovanjem, već i svojim tijelima stupili na scenu. Velika je razlika između jednog općenarodnog prisustva na otvorenoj sceni poltičke događajnosti i ustanka, odnosno pobune koja se izvodi pomoću određene vojne formacije ili čak oružane borbene grupe uz ravnodušno posmatranje naroda, pa makar narod time i bio zadovoljan.

U događajima koji su se pedesetih i šezdesetih godina prošloga stoljeća zbili u nekim afričkim i azijskim zemljama, teški teret revolucije nosile su grupe pobunjenika ili male, ograničene naoružane jedinice, a ne različiti slojevi naroda, ne omladina iz cijele zemlje, kako je to danas slučaj. Oni prvi jesu bili donijeli čvrstu odluku za mijenjanje stanja, i to su i učinili, ali onda su sami, ili pak generacija koja ih je naslijedila, zbog činilaca i motiva koje je moguće pobrojati, promijenili smjer svoga kretanja, pa su revolucije pretvorene u svoju suprotnost, što je neprijatelju omogućilo da ponovo ovlada njihovim državama. To se u potpunosti razlikuje od promjena koje nose široke narodne mase što svojim tijelima i životima izlaze na poprište društvene borbe i svojom požrtvovanošću i ustrajnošću tjeraju neprijatelja sa scene. 

Ovdje je narod taj koji pravi parole i definira ciljeve, identificira i tjera neprijatelje, pravi makar i sažetu skicu poželjne budućnosti, te konačno svojoj popustljivoj i kompromitiranoj eliti, a samim tim ni neprijateljskim elementima, ne dozvoljava da njihov ustanak odvedu na stranputicu; ne dozvoljava kompromis sa neprijateljima i promjenu kursa revolucije.

Kada je o jednom takvom narodnom pokretu riječ onda je moguće da se stvar revolucije odvija sporo ili sa stanovitim kašnjenjem, ali je zauzvrat imuna na površnost i nepostojanost. To je poput lijepe riječi o kojoj je Uzvišeni Bog kazao:

ألم تر کیف ضرب اللَّه مثلاً کلمة طیّبة کشجرة طیّبة اصلها ثابت و فرعهافی السّماء

„Zar ne vidiš kako Allah navodi primjer -  lijepa riječ  kao lijepo drvo:  korijen mu je  čvrsto u zemlji,  a grane prema nebu." (Kur'an, Ibrahim, 24.ajet)

Kada sam vidio hrabri i ponosni egipatski narod na Trgu slobode (Al Tahrir) bio sam čvrsto uvjeren da će ova revolucija uspjeti. Bit ću iskren: nakon pobjede islamske revolucije i uspostavljanja islamskog poretka u Iranu, što je izazvala snažan potres u halapljivim vladama Istoka i Zapada, i među muslimanskim narodima izazvalo besprimjernu gorljivost i želju, mi smo većinom očekivali da će Egipat ustati prije nego iko drugi. Takvo je očekivanje u našim srcima bilo izazvano dugom tradicijom džihada, intelektualnom snagom i opostojanjem velikih mislećih ličnosti i mudžahida u ovoj zemlji. Međutim, iz Egipta nikako nije dopirao jasan glas. Tada sam negdje u srcu šaputao ovaj Abu Farasov stih:

اَراکَ عَصِیَّ الدَّمعِ شیُمتُک الصبر/اَما لِلهوی نهیٌعلیک و لا امرٌ

Gledam te usahlih suza kako trpiš i čekaš/znajuć' da čežnja naredit' se ne da.

Kada sam posmatrao egipatski narod na Trgu slobode i na drugim trgovima egipatskih gradova, osluhnuo sam odgovor iz njihovih srca:

بلی اَنَا مُشتاقٌ و عِندِیَ لَوعةٌ/ولکنَّ مِثلی لایُذاعُ لهُ سِرٌّ

 „da ja čeznem i plamti u meni želja sjajna, al' ljudima poput mene ne odaje se tajna"

Ova sveta tajna, to jest motiviranost i odlučnost za ustanak postepeno je nastajala, razvijala se i oblikovala u mentalitetu egipatskoga naroda, da bi u odgovarajućem historijskom trenutku sasvim ogoljena i otvorena izašla na veličanstvenu pozornicu društvenih događanja.

Na isti sud osuđeni su i Tunis, Jemen i Bahrein.

و منهم من ینتظر و ما بدّلوا تبدیلاً

 „i ima ih koji to očekuju - nisu ništa izmijenili" (Kur'an, Ahzab- Saveznici, 23. ajet)

Kod ovakvih revolucija, načela, vrijednosti i ciljevi nisu ispisani u unaprijed pripremljenim manifestima određenih stranaka i grupacija, već u umovima, srcima i željama narodnih masa koje aktivno sudjeluju na sceni dešavanja, dobijajući svoje ozbiljenje i opredmećenje i potvrđivanje u njihovim parolama i postupcima.

Ovakvom analizom jasno se mogu utvrditi načela aktuelnih revolucija u Egiptu i drugim zemljama regiona. To su, u prvom redu, sljedeća načela:

· Oživljavanje i obnavljanje nacionalnog ponosa i dostojanstva, koji diktaturom pokvarenih vladara i političkom dominacijom Amerike i Zapada godinama bijahu gaženi i slamani. 

· Podizanje zastave islama kao duboke uvjerenosti i davnašnje privrženosti naroda, te opskrbljenost duševnom sigurnosti, željom za pravdom, napretkom i procvatom, što je ostvarivo samo u okrilju islamskoga vjerozakona. 

· Otpornost na utjecaj i dominaciju Amerike i Evrope, odnosno onih zemalja i sila koje su tokom dva posljednja stoljeća nanijele mnogo zla, štete i poniženja narodu ovih zemalja. 

· Borba protiv uzurpatorskog režima i vještačke cionističke države koju su kolonijalisti poput noža zarili u slabine zemalja regiona, učinivši je sredstvom koje služi za nastavak njihove demonske dominacije, a istovremeno protjeravši čitav jedan narod sa njegova vjekovnog ognjišta. 

 

Bez sumnje, činjenica da revolucije u regionu počivaju na spomenutim načelima i teže njihovome ozbiljenju, ne sviđa se Americi, Zapadu i cionizmu. Oni će zato učiniti sve da to poreknu. Ali, negiranje ne mijenja stvarnost.

Najznačajniji element identiteta ovih revolucija je upravo njihov narodni karakter. Strane su sile svom svojom snagom i služeći se svakojakim lukavstvima, nastojale očuvati tiranske, pokvarene, podložničke i ovisne vladare u ovim zemljama. Prestali su ih podržavati tek onda kad su uvidjeli da ustrajnost i odlučnost naroda više ne ostavlja mjesta nadi. Te strane sile sada nemaju pravo smatrati se sudionicima revolucije i njezine pobjede. Ni u Libiji intervencija Amerike i NATO-a ne može zamutiti istinu. NATO je ovoj zemlji nanio nenadoknadive štete. Da nije bilo vojnog uplitanja NATO-a i Amerike, put do pobjede libijskog naroda možda bi bio duži, ali zauzvrat ne bi bila uništena sva infrastruktura ove zemlje, ne bi bilo ubijeno toliko nedužnih žena i djece, te na koncu, neprijatelji libijskog naroda koji su godinama bili uz Gadafija, ne bi mogli isticati svoje pravo miješanja u unutarnje poslove ove ugnjetane i ratom osakaćene zemlje.

Ova revolucija pripada narodu i onoj eliti koja je iz naroda i sa narodom. Oni su se obavezali na čuvanje revolucije i oni će zacrtati budući smjer njezina upotpunjenja. Ako Bog da.

II

Što se tiče opasnosti i šteta, prvo moram naglasiti da opasnosti postoje, ali postoji i put koji osigurava imunost na opasnosti. Narodi se ne trebaju bojati opasnosti. Pustite neka se neprijatelji boje vas, jer

انّ کید الشّیطان کان ضعیفا

„šejtanovo je lukavstvo zaista slabo" (Kur'an, Nisa' - Žene, 74. ajet).

  

Bog uzvišeni o grupi boraca koji su se na Njegovom putu borili na početku islama, veli:

  

الّذین قال لهمالنّاس انّ النّاس قد جمعوا لکم فاخشوهم فزادهم ایماناً و قالوا حسبنااللَّه و نعم الوکیل. فانقلبوا بنعمة من اللَّه و فضل لّم یمسسهم سوء واتّبعوا رضوان اللَّه و اللَّه ذو فضل عظیم

 „one kojima je, kad su im ljudi rekli 'Neprijatelji se okupljaju zbog vas, treba da ih se pričuvate!' - to učvrstilo vjerovanje, pa su rekli: 'dovoljan je nama Allah i divan je on Zaštitnik!' i oni su se povratili obasuti Allahovim blagodatima i obiljem, nikakvo ih zlo nije zadesilo i postigli su da Allah bude njima zadovoljan, - a Allah je neizmjerno dobar."  (Kur'an, Ali Imran - Imranova porodica, 173. i 174. ajet).

  

Opasnosti treba prepoznati kako prilikom suočenja s njima ne bi došlo do zbunjenosti i kolebanja, te kako bi znali lijek i rješenje.

Mi smo s tim opasnostima suočeni nakon pobjede Islamske revolucije, prepoznali smo ih i iskusili, a onda voljom Božijom, zahvaljujući vođstvu Imama Homeinija, te prosvijetljenošću, pronicljivošću i požrtvovanošću naroda, većinu njih smo prevazišli. Naravno, neprijateljske zavjere još traju, ali traje i čvrsta odlučnost našega naroda.

Opasnosti i štete koje prijete ovim revolucijama podijelit ću u dvije skupine: one opasnosti čiji su korijeni u nama samima i proizilaze iz naših slabosti, te one koje neprijatelj izravno planira.

U prvu skupinu spadaju:

· Osjećaj i umišljanje da je padom ovisnog, iskvarenog i tiranskog vladara posao završen; 

· Bezbrižnost proizišla iz osjećaja pobjede, što opet polučuje smanjenje motivacije i slabljenje odlučnosti. Ovo je prva opasnost, a pretvorit će se u još veću ukoliko ljudi posegnu za posebnim privilegijama iz onoga što su svi zajedno ostvarili. Jedan znakovit i simboličan primjer nalazimo u Bici na Uhudu, odnosno čuvarima klanca koji su pohrlili za ratnim plijenom, što je rezultiralo porazom muslimana i Božijim prijekorom muslimanskih boraca. Ovaj primjer nikada ne smijemo zaboraviti. 

· Sljedeća opasnost je osjećaj bojazni od prividne moći arogantnih sila, strah od Amerike i drugih intervencionista. Ovoga se također treba čuvati. Mlada i odvažna muslimanska elita mora raditi na odagnavanju ovoga straha iz ljudskih srca. Velika je opasnost i u povjerenju prema neprijatelju, odnosno upadanju u stupicu njegovih osmijeha, obećanja i tobožnje podrške. Ovoga se posebno trebaju čuvati lideri i elite. Neprijatelja i njegove znakove treba znati prepoznati u koju god da se odoru preruši. Treba sačuvati narod od njegovih lukavstava koja su ponekad skrivena iza prividne naklonosti, prijateljstva i pomoći. Druga strana ove medalje je zanositi se i potcjenjivati neprijatelja. Hrabrost, naime, mora biti praćena promišljenošću i oprezom. U suprotstavljanju šejtanima, od ljudi i džina, treba upotrijebiti sve božanske riznice i zalihe koje nosimo u svome biću. Velika je opasnost i u izazivanju razdora i sukoba među revolucionarima te rovarenju iza linija borbe. Ovu opasnost treba svom snagom nastojati izbjeći. 

  

Drugu skupinu opasnosti su narodi ovog regiona iskusili u brojnim događajima. Prva opasnost je svakako dovođenje na vlast onih elemenata koji sebe smatraju odanim Americi i Zapadu. Zapad nastoji poslije neizbježnog pada njemu odanih političkih figura, očuvati postojeći poredak i glavne poluge moći, tako što će na ovo obezglavljeno tijelo instalirati novu, ali opet svoju, glavu pomoću koje će nastaviti sa dominacijom. To bi značilo propadanje svekolikog truda i borbe. Ako se, pak, u ovoj fazi suoče sa otporom i trezvenošću naroda, pokušat će narodu i narodnom pokretu ponuditi raznovrsne zastranjujuće alternative. Ovakav scenario mogu pokušati realizirati kroz prijedloge modela vlasti i nacrte ustava, kako bi islamske zemlje ponovo zapale u zamku kulturne, političke i ekonomske ovisnosti o zapadu. Jedan od metoda je infiltriranje među revolucionare, te pružanje finansijske i medijske potpore jednoj nepouzdanoj struji, paralelno sa uklanjanjem i mariginaliziranjem autentičnih revolucionarnih frakcija. To bi također značilo vraćanje dominacije Zapada i afirmaciju zanovljenih zapadnih i tuđinskih modela, napuštanje načela revolucije i u konačnici potpuno ovladavanje situacijom.

Ako i ova taktika ne urodi plodom, iskustvo nas uči da će onda primijeniti metode unošenja anarhije i nereda, terorizma i izazivanje građanskog rata odnosno oružanog sukoba između pripadnika različitih vjera, naroda, plemena i stranaka, pa čak i ratova između susjednih država i nacija.

Sve ovo može biti praćeno ekonomskom izolacijom i sankcijama, blokiranjem nacionalnog kapitala, kao i svestranim propagandnim i medijskim atacima. Sve ovo ima za cilj zamaranje naroda i izazivanje beznađa i očaja, kao i osjećaja kajanja i razočarenja kod boraca, što bi olakšalo i omogućilo definitivni poraz i neuspjeh revolucije.

U oprobane i kurentne metode zapadnih sila, tih silnih zagovornika civilizacijskih i etičkih načela, spadaju i teroristička ubistva zdravih i utjecajnih ličnosti, kao i klevetanje i medijski linč nekih od njih, a s druge strane i kupovanje naivnih slabića.

Kada smo mi u islamskom Iranu došli u posjed dokumenata u „špijunskom gnijezdu" (bivša američka ambasada u Teheranu), iz njih smo vidjeli kako su sve ove urote vrlo precizno bile isplanirane od strane SAD-a protiv iranskog naroda. Vraćanje anahronih, retrogradnih tiranija i ovisnih vladara u revolucionarnim zemljama jest princip iz kojeg crpe ove prljave metode i recepte.

III

U posljednjem dijelu svoga obraćanja dat ću vam na uvid, program i odabir nekoliko preporuka (sugestija) koje su plod našeg konkretnog iskustva u Iranu, ali i preciznog praćenja i proučavanja stanja u drugim državama.

Nesumnjivo je da uvjetovanosti i okolnosti pojedinih nacija i država nisu u svemu međusobno jednake, ali postoje neka objašnjenja i očiglednosti koje svima mogu biti od koristi.

Prvo treba kazati da oslanjanjem na Gospodara povjerenjem i pouzdanjem u naglašena obećanja Božije pomoći o kojima govori časni Kur'an, upotrebom razuma, odlučnošću i hrabrošću, sve spomenute prepreke mogu biti savladane i trijumfalno prevaziđene. Svakako, posao koji ste naumili jest zaista veliki i sudbonosan, te zahtijeva i velike napore i teškoće. Zapovjednik vjernih, Ali ibn Ebi Talib, mir s njim, u jednom od svojih govora veli:

فانّ اللَّه لم یقصم جبّاری دهر قطّ الّا بعد تمهیل و رخاء ولم یجبر عظم أحد من الامم الّا بعد أزل و بلاء و فی دون ما استقبلتم منعتب و ما استدبرتم من خطب معتبر.

„I zaista Allah nije slomio vrat nasilnika nijednoga na ovome svjetu, osim nakon roka datog i prilike za nj, i nije sastavio slomljenu kost nijedne zajednice sve dok nije na nju nametnuo iskušenje i nedaću kakvu. Čak i manje patnje i tegobe koje će vas zadesiti ili su vam se već dogodile, dovoljne su kao pouka vrijedna." (Nehdžul belaga, 88. govor)

Nadalje, preporučujem Vam da se uvijek vidite na mejdanu i poprištu:

فاذا فرغت فانصب

„A kada završiš molitvi se predaj!" (Kur'an, Inširah - Širokogrudnost, 7.),

 i uvijek Boga Uzvišenog vidite prisutnim i pomagačem svojim:

و الی ربّک فارغب

 „i samo se Gospodaru svome obraćaj." (Kur'an, Inširah - Širokogrudnost, 8.)

Ne dozvolimo da nas pobjede zavedu, učine oholim i nemarnim

اذا جاء نصراللَّه والفتح و رأیت النّاس یدخلون فی دین اللَّه افواجاً فسبّح بحمد ربّکواستغفره انه کان توابا

„Kada Allahova pomoć i pobjeda dođu, i vidiš ljude kako u skupinama u Allahovu vjeru ulaze, ti veličaj Gospodara svoga hvaleći Ga i moli Ga da ti oprosti, On je uvijek pokajanje primao." (Kur'an. Nasr - Pomoć, 1-3.)

To su zbiljske potpore jednom vjerničkom narodu. Sljedeća prepreka tiče se kontinuiranog reinterpretiranja načela revolucije, koja treba pročišćavati i sravnavati sa osnovama i nedvosmislenim naučavanjima islama. Nezavisnosti, sloboda, pravda, nepopustljivost prema tiraniji i kolonijalizmu, potiranje etničkih, rasnih i vjerskih diskriminacija, izričito protivljenje cionizmu, stubovi su današnjih pokreta u islamskim zemljama, stubovi koji potiču iz islama i Kur'ana. Napišite svoja načela; čuvajte svoje autentičnosti sa velikom dozom osjetljivosti; ne dozvolite da načela na kojima će počivati vaš budući poredak pišu vaši neprijatelji; ne dozvolite da islamska načela budu žrtvovana za prolazne interese. Zastranjenje u revoluciji počinje sa zastranjenjem u ideji vodilji i ciljevima. Nikada se nemojte pouzdati u Ameriku i NATO i zločinačke režime poput Engleske, Francuske i Italije. Oni su dugo među sobom dijelili vaše zemlje i pljačkali vaša bogatstva. Budite prema njima sumnjičavi i ne vjerujte njihovim osmijesima. Iza tih osmijeha i obećanja kuju se urota i izdaja. Sami dođite do svojih rješenja, napijajući se sa blagorodnog vrela islama, a recepte tuđina vratite njima samima.

Važna je preporuka da se klonite mezhepskih, etničkih, rasnih, plemenskih i geografskih suprotnosti. Razlike priznajte, uvažavajte i kontrolišite. Razumijevanje među islamskim mezhebima je ključ spasa. Oni koji raspiruju vatru mezhepskih sukoba i sektaških podjela proglašavajući ovog ili onog nevjernikom, makar to i ne znali, ustvari su sluge i najamnici šejtanovi.

Vaša velika i glavna zadaća jest uspostava poretka. To je složen i težak posao. Ne dopustite da vam se nametnu laicistički ili zapadno - liberalni urneci, kao ni ekstremistički nacionalizam, ili pak ljevičarska marksistička usmjerenja.

Ljevičarski istočni tabor se srušio, a zapadni blok se održava samo nasiljem, ratom i obmanom, ali i njega ne čeka sretan završetak. Vrijeme radi na njihovu štetu, a u korist islama. Za krajnji cilj trebamo imati jedinstvo islamskog umeta i uspostavljanje nove islamske civilizacije na temelju vjere, racionalnosti, nauke (znanja) i morala.

Oslobođenje Palestine iz kandži cionista također je veliki cilj. Zemlje Balkana, Kavkaza i zapadne Azije uspjele su se nakon osamdesetak godina izbaviti iz razdirućih kandži bivšeg Sovjetskog Saveza, zašto se potlačena i obespravljena Palestina ne bi mogla, nakon sedamdeset godina, spasiti iz zarobljeništva koje su joj nametnuli cionistički tlačitelji?

Današnja generacija u islamskim zemljama ima kapacitet da se pozabavi tako velikim poslovima. Današnja mlada generacija je ponos i dika svojih prethodnika. Kako reče jedan arapski pjesnik:

قالوا ابوالصَّخر مِن شَيبان قُلتُ لَهُم / كلاّ لَعمَرى ولكن منهُ شيبانٌ‌

 وَ كَم اَبٍ قد عَلاَ بِابنٍ ذُرى شَرَفٍ / كما عَلا برسول اللَّه عدنانٌ

Rekoše: Abu Sakhar iz porodice Šejban

Rekoh: Kunem se da Šejban je od njega

Koliko li očeva zbog sinova se štuje

Čast je Adnanova od Božijeg poslanika

Ukažite povjerenje svojim mladim generacijama i oživite u njima duh samopouzdanja, te im omogućite da se okoriste iskustvima iskusnijih i starijih.

Postoje još dvije važne stvari. Jedan od najvažnijih zahtjeva naroda koji su poveli revoluciju i izvojevali slobodu jeste učešće u odlučivanju, odnosno preuzimanje odlučujuće uloge u upravljanju zemljom. A, kako je riječ o vjernicima koji za svoju vjeru imaju islam, onda je njihov zahtrjev ustvari „islamska narodna vlast" (islamska demokratija). Šta to znači? To znači da se vlast bira glasom naroda, a vrijednosti i načela koja vladaju društvom temelje se na islamskom naučavanju i vjerozakonu (šerijatu). Takvo što se u različtim zemljama, sukladno specifičnim uvjetima i datostima, može realizirati na različite načine i u različtim oblicima, ali sa potpunim senzibilitetom treba paziti da se takvo ustrojstvo ne pobrka sa zapadnom liberalnom demokratijom. Laicistička, a u nekim slučajevima i antireligijska demokratija Zapada nema ništa sa islamskim modelom vladavine naroda koji počiva na temeljnim vrijednostima i smjerodavnicama islama u vezi s društvenim i državnim ustrojstvom.

Drugo, treba razlikovati islamizam od rigidnoga formalizma, fanatizma, iracionalne isključivosti i ekstremizma. Ovu granicu treba stalno podebljavati. Vjerski ekstremizam koji je često praćen zaslijepljenim nasilništvom činilac je dekadencije i udaljavanja od ciljeva revolucije. Takvo što značilo bi stvaranje jaza između revolucije i naroda, te dovelo do njezina poraza.

Da skratim, priča o islamskom buđenju nije priča o nekakvom neodređenom, maglovitom i apstraktnom pojmu podložnom različtim egzegetskim i interpretirajućim opservacijama. Naprotiv, riječ je o jednoj sasma realnoj i konkretnoj, vidljivoj i opipljivoj činjenici koja ispunjava društveni prostor i koja je izazvala velike ustanke i revolucije; riječ je o realnosti koja je u neprijateljskim taborima oborila vrlo opasne figure uklanjajući ih sa društvene scene. Međutim, ta je društvena scena još fluidna i zahtijeva daljnje oblikovanje i usavršavanje do ostvarenja konačnog cilja. Ajeti koji su proučeni na početku ovoga obraćanja savršena su i učinkovita preporuka za sva vremena, a posebno za ovaj osjetljivi i sudbonosni trenutak. Oni se obraćaju Časnome Poslaniku s.a.v.a., ali i svima nama i za sve nas su obavezujući. U njima se prvo preporučuje takvaluk (svijest o Bogu, bogobojaznost) u svom uzvišenom i osebujnom značenju, a onda se traži od nas da se ne pkoravamo onima koji istinu prekrivaju i onima koji su licemjerni; zatim se zahtijeva slijeđenje Objave Božije i pouzdanje u Boga Uzvišenog. Ponovit ću još jednom ove ajete:

 بِسْمِ اللَّهِ الرَّحْمَنِ الرَّحِيم َا أَيُّهَا النَّبِيُّ اتَّقِ اللَّهَ وَلا تُطِعِ الْكَافِرِينَ وَالْمُنَافِقِينَ إِنَّ اللَّهَ كَانَ عَلِيمًا حَكِيمًا (١)وَاتَّبِعْ مَا يُوحَى إِلَيْكَ مِنْ رَبِّكَ إِنَّ اللَّهَ كَانَ بِمَا تَعْمَلُونَ خَبِيرًا (٢)وَتَوَكَّلْ عَلَى اللَّهِ وَكَفَى بِاللَّهِ وَكِيلا (3)

"O Vjerovjesniče, Allaha se boj, a nevjernike i licemjere ne slušaj - Allah, uistinu, sve zna i mudar je - i slijedi ono što ti Gospodar tvoj objavljuje - Allah dobro zna ono što vi radite - i u Allaha se pouzdaj, Allah je zaštitinik dovoljan!" (Kur'an, Ahzab - Saveznici, 1-3.ajet)

Vesselamu alejkum ve rahmetullahi ve berekatuh.