NATO ambasador Hunter: I Britanija je odgovorna za Srebrenicu
- Detalji
- Objavljeno četvrtak, 08 Septembar 2011 10:42
- Autor Redakcija
Kako nam pokazuje posljednje pismo bivšeg NATO ambasadora Roberta Huntera, a prenosi Financial Times, priča o ratu u BiH postaje sve jasnija, kako se klupko odmotava mnogobrojni učesnici bosanske tragedije želeći da sakriju svoje (ne)učešće i (ne)rad kroz memoare koje su objevljivali otkrili su dosta toga i o njima samima. Najpoznatiji primjeri su memoari Michael Rosa, generala Lewis Mc Kenzija i Richard Holbruka. Objavljivanjem memoara htjeli su da rekonstrukcijom događaje okrenu u njima željenom smjeru, ali nisi bili baš uspješni u tome. Također uzimajući u obzir i (ne)djela ostalih sudionika u ovim nemilim događajima, slika dešavanja postaje jasnija. Nova otkrića su promijenila već dosad ustaljene i uvriježene stavove o bosanskom konfliktu, pa tako sada ne idu u prilog onima koji iskrivljuju historiju i negiraju genocid. Prije nekoliko mjeseci Balkan Chronicle je objavio ekskluzivni video komentar bivšeg ambasadora Huntera u sramnoj ulozi Britanije i njenom zalaganju da zaštiti Srbe i spriječi NATO intervenciju, koja je trebala odigrati ključnu ulogu u sprečavanju genocida. U prilog tome ide činjenica da general Michael Rose nikada ništa nije konkretno uradio da bi spriječio ili bar ublažio agresiju koja se dogodila kako sa srpske tako i sa hrvatske strane. On kritikuje ulogu SAD i njenu ulogu u NATO bombardovanju srpskih položaja, kao i potpomaganje muslimanskih snaga, i smatra da je to samo još jedan poraz NATO saveza. To što on naziva ''muslimanska strana'' je u stvari legitimna država priznata od starne UN i EU. Govoreći za Financial Times, Hunter U.S ambasador pri NATO-u spominje i sramnu ulogu Britanije koja je učinila sve što je mogla samo da spriječi NATO intervenciju u BiH. Neuspijeh NATO snaga da spriječe pokolj u Srebrenici može se jasno pripisati Britaniji - navodi ambasador. Kao ambasador pri NATO-u, i kao osoba koja je učestvovala u pregovorima o mogućoj vojnoj intervenciji mogu potvrditi da je Britanija ta koja je svim silama radila na tome da do intervencije ne dođe, ali poslije događaja u Srebrenici teško je bilo nastaviti sa tim očitim opstrukcijama. Osim Britanije i njene poznate uloge također slične stavove su imale Francuska i Kanada koje su u najmanju ruku bile neodlučne po pitanju vojne intervencije. Tokom pregovora o vojnoj intervenciji Britanija je bila preglasana jer ključne odluke su se donosile u New Yorku, jer je tamo sjedište UN i američke administracije, a da je na drugom mjestu možda bi se odluka mogla izmjeniti po utjecajima raznih lobija. Britanija je tvrdo čuvala svoj stav o neintervenciji, ali nakon pokolja u Srebrenici 1995. godine morala je popustiti. On dodaje da Britanija ima veliki teret odgovornosti za Srebrenički masakr. Neuspjeh NATO saveza da intervenira u Srebrenici na vrijeme je najvećim djelom odgovornost Londona, a ne New Yorka, Brisela ili Washingtona. Mnogi u Bosni bi voljeli vidjeti da se riječi ambasadora Huntera ispune u Bosni, i pojačano Britansko nastojanje da pomogne riješti zamršeni bosanski čvor, jer ona je uključena i dan-danas u političke tokove u Bosni a isto tako i ekonomski. Ovo pismo daje nam osnova da se preispita uloga Britanije na Balkanu počev od 1990. godine jer i danas je njena uloga u svemu ovome krajnje kontraverzna. U to vrijeme je bila dominantna politika očuvanja bilo kakvog mira i izbjegavanja konflikta, što je išlo u prilog Miloševićevoj ideji o stvaranju velike Srbije. Najnoviji događaj o ulozi Britanije je nedavno hapšenje visokog bosanskog dužnostnika Ejuba Ganića na zahtjev Srbije i njegovo oslobađanje zbog nepostojanja dokaza.