Udruženje Mladi Muslimani

Mustafa Busuladžić bio je pisac, publicista, prevodilac, recenzent, kritičar, poliglota koji je pored bosanskog govorio još pet jezika - arapski, turski, njemački, francuski i italijanski. Jedan je od najvećih bošnjačkih intelektualaca 30-ih i 40-ih godina XX stoljeća, nosilac ideje pokreta Mladi muslimani, antikomunista i antifašista. Bio je zaljubljenik u islam, volio je svoju zemlju Bosnu i svoj narod čijem napretku je posvetio cijeli svoj život, kroz stotine članaka i nekoliko publikacija i knjiga. Mislio je i globalno o mjestu i ulozi islama u svijetu, te položaju muslimana. Njegova predavanja bila su izuzetno posjećenja, mamila su stotine ljudi jer je na njima donosio nove ideje, nova razmišljanja, plijenio harizmom, znanjem, viziom koja je bila daleko ispred svoga vremena.

Sve pomenuto Mustafa Busuladžić je postigao do 31 godine života kada ga 1945. godine hapsi nova komunistička vlast u Jugoslaviji, te na vojnom sudu osuđuje na smrt, a smrtna kazna se izvršava svirepim ubistvom 29. juna 1945. godine. Mustafa je smetao komunistima jer je bio izuzetan bošnjački i islamski intelektualac koji je argumentirano iznosio svoje islamske, bošnjačke i bosanske argumente, što prije svih nije odgovaralo velikosrpskim snagama u komunističkoj Jugoslaviji. Ubistvo Mustafe Busuladžića nije bilo jedino, komunisti su se obračunali sa svim istaknutijim bošnjačkim intelektualcima, književnicima, publicistima, pripadnicima pokreta Mladi muslimani, zatvorili su sve najznačajnije kulturne, vjerske institucije Bošnjaka, Islamsku zajednicu su stavili pod svoju kontrolu. 

 

Mislilac i vizionar

 

Kakav je vrstan intelektualac bio Mustafa Busuladžić potvrđuju najbolje njegova dijela, te mišljenja i utisci koje je ostavio kod drugih intelektualaca. Hifzija Suljkić o rahmetli Mustafi Busuladžiću u Hikmetu piše: ''Bio je jedan od najplodnijih autora predratnog muslimanskog intelektualnog kruga. Objavio je preko stotinu različitih napisa, rasutih diljem tada šarolike muslimanske i jugoslovenske štampe. Njegova prva i osnovna ideja, izvor svake inspiracije bio je islam – kristalno čist, nepatvoren i jasan, jednako distanciran i od sinkretizma modernista i od učmalog formalizma niže uleme.'' Prof. dr. Džemaludin Latić o rahmetli Mustafi Busuladžiću kaže: ''Bio je najljepši primjer intelektualca. To je mislilac koji je govorio istine o svome narodu, koji se hrabro i kritički sučeljavao sa prošlošću i osvjetljavao je, ali u istom trenutku imao i vizije. Zato je Busuladžić dragocjen.'' Prof. dr. Šaćir Filandra u predgovoru knjige rahmetli Mustafe Busuladžića ''Muslimani u Evropi'' između ostalog o Busuladžiću kaže: ''Busuladžić ima sposobnost da i najsitnije detalje, naoko neupadljive pojave života muslimana u Bosni, islamski misli. On ne misli islam, već islamski misli svijet i pojave u njemu. On zato nije teolog, već pregnuće pojedinačnog duha ka Savršenom Čovjeku; nije ni filozof, jer sve misli sa stajališta njegovog božanskog porijekla, ali zato jeste sustavni mislilac, baš zbog toga što svaku stvar i pojavu u svijetu vrjednuje i procjenjuje s aspekta njene arhetipske uzoritosti, božanskog određenja, sad samo sukladno vremenskim i prostornim okvirima. On islamski misli Bosnu i Bošnjake kao Bošnjak, musliman, u Bosni, kroz njene geografske, kulturne, nacionalne, vjerske i strategijske određenosti.'' 

 

Musliman, antifašista i antikomunista 

 

U jednom članku prof. dr. hfz. Safvet Halilović u filozofsko-teološkim promišljanjima Mustafe Busuladžića vidi njegovu sličnost sa Sejjidom Kutbom, sa kojim je bio savremenik, međutim, nije poznato da su se poznavali ili da su imali priliku da upozanju razmišljanja jedan od drugog. Jednostavno su bili veliki mislioci, intelektualci koji su na različitim meridijanima mogli da prepoznaju stanje i probleme u kojim su se našli muslimani i da pokušaju dati doprinos da se to stanje popravi. Profesor Halilović kaže: ''Busuladžić, kao i Kutb, u svojim spisima razmatraju stanje ljudskog duha, koji u savremom dobu proživljava veliku krizu. Kazano Busuladžićevim mislima, u savremenom dobu čovjek postaje supstancija, on je a ne Bog subjekt povijesti, materija zamjenjuje duh, ropstvo slobodu, profanost svetost, nadu nihilizam. Takvo je stanje ljudske savremenosti i to su sve pokazatelji krize ljudskog duha. U takvom razumijevanju svijeta čovjek ne može da nađe svoje stajalište, svoj oslonac, usmjeritelja, načelo i tačku koja će mu omogućiti da taj svijet razumije i sebe odredi i usmjeri u njemu. 'Nauka i filozofija nisu mogle otkriti smisao života', kategoričan je Busuladžić, a ateizam je, po njemu, 'žig sramote otisnut na ljudski razum'. Zapad je izgubio religiju i moral, smatra Busuladžić. To je zbog toga što je Zapad zaboravio na Boga i zato se tamo, nastavlja on, dešavaju socijalni paradoksi koji daju žig našoj epohi... U doba grandioznih uspjeha tehnike i džinovskih napredaka industrije, kad jedni umiru od presitosti, u svijetu vlada strahovita bijeda i nezaposlenost, milioni umiru od gladi. Europa se našla pred pogibeljnim posrtajima. Da bi se izbjegle katastrofe i stvorio novi poredak države su pribjegle raznim ekstremnim ideologijama kao što su: komunizam, fašizam i nacional-socijalizam.''

 

Bosnoljubac

 

Busuladžićeva vizionarska briga za sudbinu muslimana i Bošnjaka u Bosni i na Balkanu izražena je u više njegovih tekstova i razmišljanja. U tekstu ''Odnos muslimana prema nemuslimanima'' objavljenom u Glasniku IVZ 1944. godine, Busuladžić kaže: ''Između klanja prošlosti i ovih današnjih, koja se vrše nad muslimanskim elementom, postoji očit kontinuitet, koji će sveudilj nastaviti do potpunog fizičkog istrebljenja, ako se kao kolektiv ne probudimo i sagledamo pogibelj, koja nam prijeti danas i sutra. I onim najsentimentalnijim treba da bude jasno da je tolerancija etična i moralna, ako postoji recipročna uzajamnost, da tolerancija ne samo da ima svoje granice nego može biti i porazna, ako iz događaja ne bi povukli potrebne konsekvence.'' Ubistvo Busuladžića je u mnogome oslabilo stanje Bošnjaka u postratnom periodu, prof. Latić smatra: ''Da je taj brilijantni um ostao živ i da Komunistička partija nije pobila cvijet muslimanske inteligencije, vjerujem da bi sudbina Bošnjaka bila za jotu bolja. Tada bi sigurno bila pametnija i možda bismo i izbjegli genocid koji nam se dogodio 90-ih. Porazno je da su komunisti krajem Drugog svjetskog rata pobili cvijet partizanske muslimanske inteligencije, a poslije rata cvijet naše građanske inteligencije. Služeći četništvu i velikosrbizmu, Partija je pobila ili zatvorila sve što je mislilo kao musliman ili Bošnjak''