Udruženje Mladi Muslimani

Svako proljeće, svaki april, maj, jun i jul, od 1992. godine, za Bošnjake su teški dani sjećanja na agresiju, na zločin, ubijanje, silovanje, mučenja, logore, protjerivanja, rušenja kuća, džamija. Bez oružja, a naivni, odgojeni u bratstvu i jedinstvu, sa koletivnim zaboravom istih zločina 1941. i drugih godina Drugog svjetskog rata, dočekali smo agresiju, i ponovilo se klanje u istočnoj Bosni, istočnoj Hercegovini, Krajini, gdje god su mogli četnici su klali, silovali, zatvarali, mučili Bošnjake. Danas, u aprili, maju, junu, julu sahranjujemo ostatke onih koje u međuvremenu, od dženaze do dženaze, pronađemo u nekoj od masovnih grobnica i izvrši se identifiacija. Iracionalna je, nestvarna, i da nije što jeste bila bi neshvatljiva radost majke, sestre, žene, što može ukopati kosti svog sina, brata, muža u Vlasenici, Bratuncu, Višegradu, Foči, Prijedoru, Zvorniku, Kotor Varoši, Kozarcu, Ključu, Sanskom Mostu, Petrovcu, Srebrenici... I redovno, na dženazama provokacije komšija Srba.

U Vlasenici 21. aprila, dok su se učile sure i spustali tabutu treštala je muzika i pucnjava ispred zgrade Općine. U Višegradu, 26. maja, četnici su obilježavali nešta, zapravo svoj zločin, i provocirali su Bošnjake koji su došli da ukopaju 66 svojih sugrađana. U Prijedoru načelnik Općine nije dozvolio da se obilježi zločin koji je počinjen, a šta će biti u Srebrenici tek ćemo da vidimo. Dvadeset godina nakon početka agresije u glavama ubica i srpskoj politici ništa se nije promjenilo, a neće se nikad ni promjeniti, zločin nad Bošnjacima, postao im je imperativ. A to se najbolje vidi po ponašanju srpske omladine koja je rođena poratnih godina, oni imaju više mržnje i spremnosti na klanje nego što su imali njihovi očevi i djedovi, koji su ubili i silovali što su stigli. Samo da još Bošnjaci to shvate, jednom, vakat je, krajnji!

 

Tražite bošnjačke intelektualce u mišijoj rupi

 

Ali neće, ne mogu, mediji, iskompleksirani kvazi intelektualci, ''crveni'' političari za čovjeka, bošnjački mediokriteti, obrazovni sistem, svakodnevno Bošnjacima serviraju priču koja ih stimulira da u sebi razvija osjećaj inferiornosti, slabosti i komplekse u odnosu na druge narode, posebno na Srbe i Hrvate. Tako odgojen mladi Bošnjak, svršenik nekog od fakulteta društvenih nauka u Sarajevu, u život, u društvo, u svoju firmu ulazi sa kompleksom i samomržnjom zbog pripadnosti narodu koji se zove bošnjački i zbog pripadnosti vjeri koja se zove islam. Hvala Bogu, nisu svi takvi, ali oni koji slušaju bez razmišljanja 99% profesora na ovim fakultetima izrast će u ovakve mediokritete. Za njih će biti normalno da se mr. Fatmiru Alispahiću zbog vjersko-nacionalno-političke nepodobnosti zabrani da doktorira na Filozofskom fakultetu u Sarajevu. Oni će, kao i svi profesori Sarajevskog univerziteta, osim Uge Vlaisavljevića (koji nije Bošnjak), odšutati nad stavom Dubravka Lovrenovića da je Fatmir Alispahić nacionalista, šovinista, rasista koji ne može doktorirati naUniverzitetu u Sarajevu. Niko od toliko univerzitetskih profesora Bošnjaka neće slova napisati i reći ne može to tako kolega Dubravko. Nego će ćutanjem, odobriti stavove Lovrenovića i potvrditi svoj osjećaj slabijeg, inferirnijeg u odnosu na druge. U drugim okolnostima, kakvi su vladali '92. godine biće ovce spremne za klanje. A po ovom pitanju nisu se oglasili ni drugi intelektualci, ni političari. Lagumdžiji, najvećem ublehašu svih vremena, izdajici koji se pred Kukanjcem ponizno naziva ''slučajnom prolazniku'' najbitnija stvar u životu je da na svim bitnim suretima ima crvenu kravatu i da ga mediji oslovljavaju sa ministre vanjskih poslova i zamjeniče predsjedavajućeg Vijeća ministara BiH. Pih!

 

Grobar Srbije  

 

Ovih dana aktuelni su i izbori u Srbiji. Lično sam se iznenadio rezultatima koje su postigle bošnjačke političke partije, zapravo iznenađen sam raspodjelom mandata u Skupštini Srbije i u općinama, a iznenađen sam i Nikolićevom pobjedom Tadića. Ovo je čini mi se prvi put od kada razmišljam o bošnjačkoj politici, a tome ima 20 godina, otkad sam morao preko noći od naivnog Muslimana, Jugoslovena, postati Bošnjak koga svi hoće poniziti, zgaziti, uništiti. Dakle, prvi put da ovako loše procjenim neke izbore. Očekivao sam, da će uBDZ, stranka muftije Zukorlića dobiti oko 50% bošnjačkih glasova i sa dva poslanika ući u Skupštinu Srbije, a da će SDA sa 30-ak% dobiti jedno mjesto u Skupštini Srbije. A što se tiče lokala, očekivao sam također, pobjedu BDZ-a u Novom Pazaru, Sjenici, pa i Prijepolju, Priboju, te gustu borbu u Tutinu sa SDA i u Novoj Varoši sa SDP-om. Ali desilo se da SDA dobije dva poslanika u Skupštini Srbije, a BDZ jednog, da SDP Rasima Ljajića, što je za mene neshvatjivo dobije najviše odbornika u Novom Pazaru. Mislim da je BDZ izgubio zbog loših kadrovskih rješenja. Odluke Muftije Zukorlića da mu na listama budu isključivo ljudi od povjerenja, a ne i ljudi od sposobnosti. Također, BDZ je izgubio i zbog kampanje koju je vodio Muftija, a koja je bila puna bahatosti, ispoljavanja lažne snage i moći kroz konvoje automobila u vrijednosti više od miliona maraka, u prozivanjima SDA koja je ipak puno toga dala ili pokušala dati i uraditi za Bošnjake u Sandžaku, zbog talova koji su napravljeni sa Radončićem u BiH, itd. Za to vrijeme SDA i Ugljanin je vodio predizbornu politku pomirenja, a SDP je predizbornu kampanju kupovine i ucjena. I rezultati su tu. I da je sreće sada bi SDA i BDZ pravile koalicije, ali ništa od toga, što nije čudno za Bošnjake, gdje su to bošnjačke političke opcije mogle zajedno, nigdje, ni u BiH, ni u Sandžaku, ni na Kosovu, nigdje!? 

Iznenađen sam i pobjedom Nikolića (nekad bio upravnik groblja, ova opaska ide kao pojašnjenje međunaslova), razne su priče i razlozi zašto se to dogodilo, nije bitno, on je sada predsjednik Srbije. Opet neke druge Srbije, a iste, ništa se kod njih ne mjenja kad je politika prema Bošnjacima, samo neki nas lažu da nas vole, a neki nam jasno kažu da nas ne vole. Nego, vidim oglasio se i Čeda Jovanović, valjda je rekao da nije za ukidanje Republike Srpske, i odmah su naši navalili da ga kritikuju. Ja im se neću pridružiti, i dalje sam uvjeren da je Čeda Jovanović jedini, ili bar rijedak Srbin koji BiH u budućnosti želi kao jedinstvenu državu i koji ne bi poslao svoje paravojske da ubijaju Bošnjake. 

 

Šerbe piju age u dijaspori

 

I za kraj, vidim na FC jedan moj prijatelj, koji živi van BiH, i aktivan je u bošnjačkoj zajednici zemlje u kojoj živi, postavio fotografiju na kojoj je u društvu jedne naše poznate pjevačice. Fotografija je sa neke svečanosti, nekog važnog događaja za tu zajednicu Bošnjaka, na koju su pozvali tu pjevačicu da im razgali. A ja se godinama ježim od toga, muka mi dolazi, jer se naša dijaspora, ona aktivna, okrenula samo igrarijama, pjesmi i zabavi, pa uz nostalgične pjesme o Bosni bacaju euriće po pjevačima i pjevačicama, a kad treba nešto konkretno uraditi za Bosnu, izaći na izbore, za to nemaju vremena, tada više nema nostalgije. Hoću reći, umjesto da se na svaku svečanost, svaki organizirani skup, druženje u dijaspori pozivaju osvješćeni intelektualci, ekonomisti, sociolozi, politolozi, književnici, glumci, publicisti, novinari, da se govori o stanju u kome se nalazi BiH i Bošnajci, da se dijaspora ''tjera'' da razmišlja o BiH, da ulaže, da se raznim sredstvima i načinima bori za Bosnu, dovode se pjevači i pjevačice i mozak na otavu, a eure u ruke i zađeni za harmoniku i za rever.