Udruženje Mladi Muslimani

U Egiptu se mijenja politička karta svijeta!

Detalji

Objavljeno ponedjeljak, 31 Januar 2011 11:52

Autor Anes Dzunuzovic

Pokušaj građana Egipta da smijene predsjednika države Hosnija Mubaraka ne može se nazvati drugim imenom osim revolucija. Ovo je druga revolucija koju uživo gledamo na TV ekranima u direktnom prenosu na više televizija, a posebno na Katarskoj Al-Džeziri i na Američkom CNN-u. Prije 22 godine gledali smo uživo revoluciju u Rumunija kada su građani sa vlasti srvgnuli diktatora Nikolaja Čaušeskua.

Da li će građani Egipta imati snage smijeniti diktatora Mubaraka, zavisi od više faktora: istrajnosti demonstranata, snage opozicije, odlučnosti diktatora Mubaraka da upotrebi vojnu silu, poslušnosti ili neposlušnosti vojske diktatoru, a možda i najviše od odluke svjetskih sila, prije svih SAD. Poznato je, naravno, da su SAD saveznici sa Egiptom tokom svih 30 godina koliko Egiptom vlada Mubarak. Tako da će se Obama teško riješiti svog saveznika, kao što bi mu bilo teško odreći se svih drugih diktatora u zemljama sjeverne Afrike i Bliskog istoka, zemljama sa arapskom, muslimanskom većinom, a pritom zemljama bogatim naftom. Ne smetaju SAD-u koje se zaklinju u demokratiju i demokratska dostignuća oni diktatori od kojih imaju koristi. Njihovu smjenu i demokratiju SAD ne traži jer ima koristi od tih diktatora koji vladaju po 30, 40 godina. A korist se uglavnom ogleda u nafti i prihvatanju Izraelskog zuluma nad Palestincima. Kada bi demokratija zavladala u ovim zemljama, pa na vlast došli neki lideri kojima ispred sopstvenog bogaćenja i raskalašnog života stoji interes države, onda SAD-u ne bi bilo nafte za bagatelu, onda ne bi Izrael mogao da radi šta mu je ćeif, onda Gaza ne bi bila blokirana, onda bi Palestina dobila državu, onda kralj Saudijske Arabije ne bi poklanjao Obami poklone vrijedne stotinama hiljada dolara, onda Saudijska Arabija ne bi finansirala Američku flotu u Zalivu da bi je tobože čuvali, itd. Posebno mjesto i interes za SAD ima Egipat. To je jedna od najbitnijih arapskih, muslimanskih zemalja u svijetu. Ako bi tamo došlo do demokratskih promjena, one bi neminovno proizvele promjene i u drugim zemljama, a to SAD-u i Izraelu nikako ne bi odgovaralo. Ali, kada gledamo izvještaje i poruke koje upućuje Obama Mubaraku, stičemo dojam da mu ne daje apsolutnu podršku i da od njega zahtjeva promjene. E, to je zato što je SAD shvatila da je Mubarakovo vrijeme, vrijeme takve diktature, prošlo i da Arapi u Egiptu i drugim zemljama tu silu i nepravdu više neće trpiti. Zbog toga se Obama sprema da Mubaraka odbaci kao potrošenu spužbu, a za njegovo mjesto priprema Muhameda Baradeia, koga su već poslali u Egipat i putem medija i drugim, nama ne vidljivim metodama, pokušavaju ga nametnuti građanima Egipta kao rješenje, odnosno, kao nekoga ko će preuzeti vlast u Egiptu. I time bi SAD ostale sa istim uticajem u Egiptu. Doveli bi do nekih sloboda, dekorativnih promjena Ustava, ubacili u narod više para, a bitne stvari bi ostale iste. I dalje bi Egipat podržavao Izrael, blokirao Gazu zajedno sa Izraelom, a demokratija bi ostala nepoznanica egipatskom narodu. Baradei bi vladao novih 30 godina, ili do smrti.
Suštinska promjena u Egiptu desiće se ako se Mubarak odmah povuče i ode za svojom porodicom u Englesku, a može on i u SAD, Saudijsku Arabiju, a prigledali bi ga i u Izraelu. To potvrđuje i poziv zvaničnog Izraela zapadnim zemljama da ne kritikuju Mubaraka. Zatim, ako se formira vlada nacionalnog spasa koju će formirati opozicione stranke, na čelu sa Muslimanskom braćom, kao najjačom opozicionom strankom. Ta vlada u čiju službu bi se dala vojska i policija morala bi odmah zavesti red u državi, zaustaviti pljačke, paljenja, vratiti lopove i kriminalce u zatvore, oživjeti institucije, zapravo dovesti zemlju u red i do demokratskih izbora. To će biti težak i mukotrpan put. Naime, u Egiptu, ali i drugim zemljama o kojima govorimo građani ne znaju za demokratiju na pravi način. Kod njih se nažalost demokratija pretvara u anarhiju, a što nam najbolje potvrđuje primjer Iraka. Period nakon Sadama, period demokratije, odnio je puno više života nego period u kome je vladao Sadam. Hoću reći, da građanima tog područja, tih zemalja, mora vladati određeni stepen čvrste ruke, dok ne prođe par godina, i ne zaživi u mentalitetu demokratska svijest. Ta čvrsta ruka u novom Egiptu mora biti rješena kroz Ustav i zakone, a nikako kroz policijske, bezbjednosne i vojne represalije. Jednostavno, i narod i vlast se mora naučiti demokratiji.
No, da se vratimo trenutnom stanju u Egiptu. Prije svega onom koji se ne vidi na malim ekranima TV prijemnika. SAD su Mubaraku pronašle alternativu u liku Baradeia, ali i dalje kalkuliraju i sa Mubarakom. A kalkuliraju jer se javlja egipatska opozicija na čelu sa Muslimanskom braćom. Oni su trn u oku SAD-u, a posebno Izraelu. Muslimanska braća, što je i logično, žele formirati vladu nacionalnog spasa i stati na njeno čelo kao glavni opozicionari. Takav rasplet događaja ne odgovara SAD-u i Izraelu. Takva promjena dovela bi neminovno do promjena i u drugim arapskim zemljama, a onda bi Izrael bio na neviđenim mukama! I tu se sada lome koplja. Ako SAD uspije isforsirati Bardeia da stane na čelo te vlade onda će oni srušiti Mubaraka, odnosno narediti mu da ode, obezbjediti mu sigurnost i garantirati doživotni rahatluk. Što će ovaj objeručke prihvatiti. Ali, ako ne uspiju nametnuti Baradeia, već se istaknu Muslimanska braća kao novi lider Egipta, onda će SAD i Izrael svim sredstvima raditi na opstanku Mubaraka. U tom slučaju SAD i Izrael će ako treba i vojno, a svakako svojim specijalnim jedinicama, pomoći da se uguši revolucija. Lidere opozicije će pohapsiti, a neke i likvidirati, vojsku i policiju Egipta potkupiti plaćama i drugim privilegijama. A kada se uguši revolucija, onda će mudrim potezima osmišljenim u uredima CIA-e i MOSADA dovesti do smjene  u narodu omraženog Mubaraka, a dovest će nekog svog čovjeka, koji u tom slučaju vjerovatni neće biti Baradei nego neko treći i sve će biti isto, samo će narod biti dekorativno zadovoljen. Takav razvoj događaja, ili onaj scenario dovođenja Baradeia na vlast, neminovno bi smirio opozicionare, prije svih islamiste, i u drugim zemljama i Izrael bi mogao da odahne, a sa njim i SAD.