Terorizam u Bosni
- Detalji
- Objavljeno četvrtak, 20 Januar 2011 10:55
- Autor Enis Pinjo
Jesu li crni oblaci ponovno nad Bosnom, šta se valja iza brda i koju to zebnju osjeća prof. dr. Ivo Banac!? Da li je pred nama vrijeme kakvo je bilo u nedavnoj prošlosti, kada je narod bio uljuljkavan i zavaravan vlastitom naivnošću i dobrotom!? Da li je moguće da siktanje iz rupa ne čuje narod, političari i inelektualna elita!? Ponovno formiranje srpske terorističke organizacije ''Mlada Bosna'' u Istočnom Sarajevu budi sjećanje na neprekinuti niz terorističkih akata, uperenih ka komadanju Bosne. Srpski teroristi, Gavrilo Princip i ostali, pripadnici ''Mlade Bosne'' ubili su Austro-Ugarskog prestolonasljednika Franca Ferdinanda i njegovu trudnu suprugu Sofiju. Srpska obavještajna služba pred sami početak Drugog svjetskog rata ubila je dr. Mehmeda Spahu. Na današnji dan (18. januar)1977. godine ubili su u nerazjašnjenom atentatu predsjednika SIV-a (Savezno Izvršno Vijeće ili Vlada SFRJ) Džemala Bijedića i njegovu suprugu Raziju. Ratnih godina, uz pomoć UNPROFOR-a, srpski teroristički vojnici ubili su predsjednika vlade Bosne i Hercegivine Hakiju Turajlića. Poslije rata, srpski teroristi, ubili su preko stotinu bošnjačkih povratnika i učinili nebrojani niz nasilnih akata sa terorističkim predznakom. Srbin Mihajlo Mihajlović ubio je, nožem, 2003. godine ministricu vanjskih poslova Švedske Annu Lindh...
Otvorena reafirmacija terorističke organizacije ''Mlada Bosna'', koja je bila produžena ruka srpske državne terorističke organizacije ''Crna Ruka'', ukazuje na vrijeme i vrijednosti koje se baštine u komšiluku i koje su perspektive ekspresije političke sile u regionu. Iako su srpski teroristi organizacije ''Mlada Bosna'' prouzrokovali Prvi svjetski rat, koji je odnio 20 miliona žrtava, ne može se u sigurnosnim procjenama čuti, kako su srpski teroristi opasnost za nacionalnu sigurnost, ili opasnost za evropsku sigurnost. Postavlja se pitanje da li je ''Srpski terorizam'' uopće terorizam, ili postoji neki poseban termin, kao npr ''povratnički terorizam'' kako ga okarakterizira neki srpski profesor sigurnosti iz Banja Luke, govoreći na jednom seminaru iz oblasti sigurnosti. Ako pojedini novinari i analitičari dovode u vezu islam i terorizam, praveći kovanicu ''Islamski terorizam'', jer za političko nasilje terorista pronalaze islamske motive, onda je očito da je dominantni oblik političkog nasilja, terorizma, u regiji, ''Srpski terorizam''. To je onaj terorizam koji za posljedicu ima stvarne crne statistike i neopisivi strah koji je prouzrokovan tim terorističkim djelima. Historijski se može povezati neprekinuti niz nasilnog terorističkog djelovanja, koje u pozadini ima srpski nacionalni interes. Bosna, Region, Evropa i Svijet osjetili su stvarne posljedice ''Srpskog terorizma''. Ipak, ponekad se čini da su amnestirani svi teroristički akti ''Srpskog terorizma'' i da ga se ne prepoznaje kao takvog.
Terorizam, to kukavičko, nelegalno i nelegitimno djelovanje svojstveno je srpskoj politici, a ne bosanskoj. Priča o bjeloj, plavookoj Al-Kaidi – Bošnjacima, kao evropskim spavačima i sl., dio je terorističkog djelovanja koji za cilj ima da se zaplaše bošnjački vjernici, da se oslabi patriotsko djelovanje, i da se diferencira bošnjački narod kako bi se ostvarili preduslovi za nastavak projekta SANU-a, ''Velika Srbija''.
Na žalost, narod, političari i intelektualna elita ponaša se konformistički i pristaje na autodestrukciju naroda i države! Da li je moguće da su Bošnjaci pogeli glavu nad silom i smutnjom, da li je moguće da će pristati na komadanje domovine i svoj nestanak!?
Međutim, vrijeme je da se govori o stvarnom terorizmu, opasnostima koje prijete, te da se konačno zauzda njegov destruktivni hod! Vrijeme je da se srpsko političko nasilje okonča, legalnim i legitimnim sredstvima. Ostaje nada da obavještajne i sigurnosne službe i agencije u Bosni i svijetu prate srpske terorističke aktivnosti, te da postoji zabilježen, makar, približan broj srpskih terorista u Bosni i regionu. Nada je da postoje realne procjene nacionalne, regionalne, evropske i svjetske sigurnosti. Kažemo nada, jer obavještajne agencije se ne oglašavaju po ovom pitanju. Sigurno imaju preča posla...
I glavu ću svoju dati, al kamena jednog, nedam!