Udruženje Mladi Muslimani

Već pri najranijim susretima sa rahmetli Hasanom, kao razrednim kolegom u Gazi Husrev-begovoj medresi, bila je primjetna drugačija energija kojom je zračio i gard zrelog čovjeka. Potiče iz porodice u kojoj se stoljećima baštinila ljubav prema Bosni, bošnjački identitet i čvrst islamski karakter. Odrastanje u takvoj porodici je utjecalo na formiranje Hasanove jake ličnosti i na njegovo nevjerovatno poznavanje historije Bosne I Bošnjaka. Nama, njegovim drugovima iz razreda, tada nije bilo jasno čemu poznavanje historije u tolikom obimu, ali će nam vrijeme i događaji koji su uslijedili poslije, pri buđenju nacionalnog identiteta i tokom agresije na domovinu, pokazati koliko je upravo to poznavanje historije svog naroda i zemlje važno za očuvanje muslimanskog i bošnjačkog identiteta.

Proveo sam s tim divnim mladićem četiri medresanske godine u istoj klupi. Bio je od onih učenika kod kojih su se isticali želja za znanjem i usmjerenost na razumijevanje suštine, a ne formu i ocjenu. Iz godine u godinu me je sve više fascinirao svojom sviješću, energijom i zaokupljenošću promjenom nabolje u društvu koje je svakim danom tonulo sve dublje.

Naš razred je imao blagodat da nam razrednik bude Omer Nakičević i upravnik medrese Safet ef. Tokić, te jedan period našeg školovanja direktor medrese hfz. Ibrahim Trebinjac. Sve trojica su bili pripadnici pokreta “Mladi muslimani”, časni ljudi koji su najplodonosnije godine svog života proveli u zatvoru kao pripadnici pokreta.

Oni su u Hasanu prepoznali potencijal za razvijanje i prenošenje ideje za koju su se i sami borili i živjeli. Gledano s ove vremenske distance, njihovo tadašnje prepoznavanje i procjenjivanje njegovog karaktera kao sposobnog da bude nosilac Ideje nimalo ne čudi, jer je njegova posvećenost promjeni u svijesti našeg naroda, i društvu općenito, već tada bila jasno uočljiva. Sjećam se da je, kao izuzetan učenik, bio zadužen da odabere ajete koji će obilježiti našu matursku svečanost. Hasan je odabrao ajete o aktivizmu i mijenjanju stanja. Upravo ti ajeti su obilježili njegov život.

Po završetku medrese, upisuje Islamski teološki fakultet u Sarajevu. Njegova povezanost s “Mladim muslimanima” tokom studija postaje još jača, a njegova želja za aktivizmom sve veća. Prvi korak njegovog djelovanja je bio organizacija mekteba, vjerske pouke, u džamiji "Pod Takišom". To nije bio mekteb za djecu, na kakav smo dotad navikli, nego nastava za gimnazijalce i druge srednjoškolce, koji su bili samo nekoliko godina mlađi od njega. Tu se kroz drugarski odnos učilo o islamu, inspirisalo islamom i poticalo na život u islamu. Takav njegov pristup je bio inspiracija i za mene kao muallima. Vjerujem da su njegova posvećenost i odnos s učenicima ključ za uspjeh vjerske pouke i u ovom vremenu. Hasan je bio pun ljubavi prema islamu i elana za radom. Svojim komunikativnim sposobnostima i predanošću je već tada ostvarivao još jednu plemenitu misiju kojoj je bio posvećen tokom cijelog života: povezivanje muslimana.

Drugi korak u njegovom djelovanju je bila inicijativa za studentska predavanja i okupljanja u Gazi Husrev-begovoj medresi. Obzirom da su se u međuvremenu desile promjene u upravi medrese, nakon uspjeha na samom početku tih okupljanja, uslijedila je zabrana od strane tadašnje uprave. Hasan, osoba koju su cijelog živoa krasile tri važne osobine: temeljitost, hrabrost i upornost, se uspio izboriti da se njegova ideja nastavi implementirati, ali na drugoj lokaciji. Tada počinje njegov angažman u Tabačkom mesdžidu.

U Tabačkom mesdžidu je okupio nekoliko aktivnih studenata, sa kojima je pravio odabir i pripremu tema koje su obrađivali i prezentirali prisutnoj omladini. Inovativnost u njegovom pristupu se ogledala i kroz diskusiju s prisutnima, što je doprinosilo promišljanju i suštinskom razumijevanju islama kroz teme koje je izlagao. U tom periodu se intenzivira i njegova saradnja s organizacijom "Mladi muslimani", a vremenom i produbljuje njegovo djelovanje i doprinos organizaciji. Vremenom su se i pripadnici organizacije "Mladi muslimani" aktivno uključili u pripremu predavanja koja je Hasan držao, među njima posebno: Rušid Prguda, Munir Gavrankapetanović, Salih Behmen i Alija Izetbegović.

Teme koje je Hasan prezentovao su bile svevremenske teme u misiji s mladima, itekako aktuelne i danas. Ono o čemu je tada bilo najpotrebnije argumentovano govoriti je vjerovanje u Boga, jer je to bilo vrijeme u kojem se na svaki mogući način u društvu nijekalo Njegovo postojanje. Shodno tome, Hasan je fokus u mnogim predavanjima i obraćanjima omladini stavljao upravo na govor o Bogu i dokaze o Njegovom postojanju, potkrijepljene kroz Kur'an i nauku. Druge teme o kojima je govorio, a koje su bile posebno važne za omladinu, su: blud i nemoral, odabir bračnog druga i prijatelja s kojima se grade odnosi, odijevanje, izlasci i slične teme koje su predstavljale i predstavljaju izazov za omladinu i opasnost za skretanje s Pravog Puta. 

Osim predavanja, s omladinom iz Tabačkog je organizovao i ekskurzije širom Bosne i Hercegovine. Koncept koji je tada zaživio u Tabačkom mesdžidu je bio originalan i privlačan mladim ljudima. Poslije rata su ideje iz Tabačkog mesdžida prerasle u Kurs islama, divan kurs koji i danas postoji. Povezivanjem omladine iz svih krajeva Bosne i Hercegovine, kroz druženja i učenje o vjeri, Kurs islama je imao za cilj nadomjestiti ono što je često falilo obrazovnom sistemu: odgoj.

Izrazita posvećenost prenošenju ideja islama i Hasanov aktivizam su predstavljali problem za tadašnji sistem, te bili glavni razlog njegovog zatvaranja 1983. godine. Ono što njegovi neprijatelji nisu predvidjeli je da će za Hasana zatvor biti ono što je bila tamnica za Jusufa a.s., prolazno iskušenje nepravednog sistema, iz kojeg je izašao iskusniji i odaniji Ideji, ali i svjesniji stanja u kome se društvo nalazi.

Demokratizacija društva koja je uslijedila nedugo nakon njegovog izlaska iz zatvora je bila ispunjenje Hasanovog sna o slobodi. Učešće u osnivanju, a poslije i radu Stranke demokratske akcije je bio njegov doprinos toj slobodi. Hasanovo znanje i iskustvo, te izuzetna predanost ideji su bile glavne preporuke za poziciju tehničkog, a poslije i generalnog sekretara SDA. Kroz djelovanje u stranci, posvetio se ideji Bosne i Hercegovine i opstanku Bošnjaka na ovim prostorima.

Kao načelnik za logistiku izvan zemlje u Generalštabu Armije RBiH, bio je jedan od ključnih ljudi za odbranu naše zemlje. Tim svojim angažmanom, pomogao je ovom društvu da izvojuje još jednu bitku za slobodu: domovina je oslobođena od agresora. Kao političar, aktivista i idealista, vjerovao je u pravdu i sistem u kojem će svaki čovjek biti slobodan: da slobodno djeluje, misli i govori.

Temeljitost, hrabrost i upornost, osobine koje su ga krasile još od mladosti, sazrijevale su i rasle svakom godinom njegovog života i činile ga značajnom karikom u bosanskohercegovačkom društvu i Islamskoj zajednici. Bio je kapiten, trener i selektor: zavisno od izazova, stavljao se u ulogu kojom najviše može doprinijeti društvu. Uvijek fokusiran na pravednost i boljitak, prkosan, stamen i odan svojim principima, koristio je svoje sposobnosti da promijeni stanje svih nas.

S takvim karakterom je sve vrijeme svog djelovanja bio smetnja onima koji nisu željeli dobro njegovoj vjeri, narodu i zemlji. Dunjalučki život je proveo u borbi na Allahovom putu, bez straha od onih koji su se bojali njegovih ideja.

U toj borbi za islam, slobodu društva, domovine, ali i svakog pojedinca, nikada se nije plašio za vlastitu slobodu.

Dostojanstven i uvijek uzdignute glave, bio je i ostat će primjer dobrom Bošnjaku kako ostati uspravan!

Hasan, taj mudri, plemeniti i skromni insan, bio je pokoran jedino Svevišnjem Gospodaru. 

Njemu se vratio 7.11. ove godine.

Da mu se Allah dž.š smiluje i počasti ga društvom odabranih na Onome svijetu.