Utisci iz Japana VII

Šinkansen

Jedan od nezaobilaznih elemenata svakog trening kursa koji se organizira u Japanu je tzv Field Trip (Radno putovanje). Iako se iz naslova može vidjeti da je cilj tih putovanja u tome da kursisti steknu neka praktična znanja i iskustva direktno na terenu, ipak su dva ''turistička'' elementa nezaobilazna: posjeta gradu Kjoto (Kyoto) nekadašnjoj prijestonici Japana, te posjeta Hirošimi (Hiroshima) i njenom muzeju posvećenom stradanju uzrokovanom bacanjem atomske bombe na ovaj grad.

Opširnije...

Utisci iz Japana VI

Tokio

Tokio je današnja prijestonica Japana i ujedno glavni i najveći grad u zemlji. Nalazi se na otoku Honšu i lociran je na njegovoj pacifičkoj obali, oko zaljeva koji je po njemu i dobio ime (Tokijski zaljev). Iako postoji luka i u samom gradu, ipak se glavna luka ovog metropolisa nalazi u Jokohami (Yokohama) koja se nalazi južnije, skoro na samom ulazu u Tokijski zaljev. U stvari, moglo bi se reći da je megapolis Tokija jedna povezana urbana cjelina koja je razvijena oko čitavog Tokijskog zaljeva i koja obuhvata gradove Jokohamu (Yokohama), Kavasaki (Kawasaki), Tokio (Tokyo) (u užem smislu), Saitamu (Saitama) i Čibu (Chiba), te mnoga manja mjesta između njih. Dakle, Tokio je jedna ogromna urbana cjelina, čvrsto povezana mnogobrojnim putevima i željezničkim (JR) linijama, koja u potpunosti sa zapada, sjevera i istoka okružuje Tokijski zaljev koji je samo sa južne strane povezan sa Pacifikom.

Opširnije...

Utisci iz Japana V

Tehnika

Govoriti o japanskoj tehnici, naročito elektronici gotovo da je izlišno jer je opće poznato koliko je Japan na tom polju razvijen. Tu se stalno pomijeraju granice, uvijek se nešto unapređuje, inovira, razvija ... a tendencija je, koliko sam mogao primijetiti, na minijaturizaciji, te povećanju brzine i kapaciteta.

Opširnije...

Utisci iz Japana IV

Vjera i duhovnost Japanaca

Osnovno obilježje vjerske i duhovne tradicije Japana je haotična raznovrsnost. Haotičnost i raznovrsnost u japanskoj vjerskoj i duhovnoj tradiciji se na različite načine očitava. Prvo spominjemo da Japanci vjeruju u mnoštvo bogova, neuzubillah, (jedan japanski predavač nam je na uvodnim predavanjima rekao da su u vjerskoj tradiciji Japana prisutni milioni raznih bogova). Naredni oblik izražaja haotičnosti je sklonost većine Japanaca da ''koketiraju'' sa različitim vjerama. Tako najveći broj Japanaca izgleda da istovremeno prakticira dvije religije, šinto i budizam, koje se međusobno osjetno razlikuju, a još uz to preuzimaju neke elemente iz drugih religija kao npr kršćanstva. U ovom smislu zna se desiti da iste japanske porodice posjećuju i šinto hramove i budističke hramove, a 25. decembra idu u crkvu (neki se čak i vjenčavaju u crkvi). Kada ih upitate da li to znači da se osjećaju kršćanima, oni će odrično odgovoriti, a kada nakon svega ovoga upitate prosječnog Japanca da li vjeruje u Boga on će vam često reći da ne vjeruje !?

Opširnije...