Isječak iz knjige ''Teufik Velagić Tofa - Pismo iz zatvora''

 

Organizacija „Mladi muslimani“ imala je svoja pravila, zakletvu, šifru, svoju himnu i znak.

Autor himne je Esad Karađozović, apsolvent medicine. Napisao ju je 1943. godine. On je za nju napisao i muziku. Esad Karađozović je i stvarni osnivač Organizacije „Mladi muslimani“

 Tekst himne glasi:

 

„Evo smo došli, Mladi Muslimani!

Nek se sad znade po svoj zemlji toj:

Nećemo trpjet slabosti ni straha,

Mi ćemo skršit dušmanina svog!

 

Zbijeni čvrsto naprijed idemo

Nošeni snagom islama svog!

Jeka koraka naših se čuje,

Zeleni se bajrak nad nama vije!

 

'Allahu ekber!' Svuda se čuje,

Mladež se budi iz mrtvila svog!

Islam će biti što je nekad bio,

Mladi će mjesec opet blistati!“

 

„Mladi muslimani“ imali su i svoj znak.   

 

Štitdaje znaku odbranu u moralnom smislu. Ta odbrana sastoji se u tome što će štititi islam od svih nasrtaja bez obzira na to s kojih strana ti nasrtaji dolazili. Istovremeno ovaj štit ukazuje da „Mladi muslimani“ stoje ujedinjeni i kompaktni iza njega, a on na sebi nosi Kur'an, arapsko pismo, dva slova M i polumjesec sa zvijezdom.

Inicijali MM u znaku su skraćenica za „Mladi muslimani“, čiji je naziv ispisan na arapskom jeziku „eš-šubanul-muslimun“. Arapsko pismo i arapski jezik ne mogu se odvojiti od islama. Na arapskom jeziku objavljen je i Kur'an. Jezik i pismo kojim se služio Muhammed, a.s., jeste jezik i pismo naše braće, jezik i pismo kolijevke islama.

Mushaf predstavlja plemeniti Kur'an, El-Kur'anul-kerim, Vječnu knjigu, Izvor svih pravila za život i društvo. Polumjesec sa zvijezdom. „Zastava Islamske vjerske zajednice“, stajalo je u Ustavu za 1937. godinu, „je zelena sa bijelim polumjesecom i petokrakom zvijezdom u sredini.“ Ovo je bio povod da su se „Mladi muslimani“ odlučili za usvajanje polumjeseca sa zvijezdom na svom znaku.

 

Organizacija „Mladi muslimani“ imala je i svoje biltene: „Muhadžir“ i „Kolo“.

„U Organizaciji 'Mladi Muslimani' su se, spontano ili svjesno, okupljali oni koji su imali sve uvjete da postanu elita svog naroda, da taj narod povedu putem duhovnog, ekonomskog, odnosno civilizacijskog progresa i kulturnog napretka i preporoda. Bili su to mahom mladi ljudi iz uglednih begovskih i građanskih porodica, svjesni svoje vjerske i etničke tradicije i vrednota što su ih baštinili i naučili u krugu porodice, školovani, 'naoružani' znanjem, odlučni i uvjereni u ispravnost svojih uvjerenja i stremljenja. (...) Kada je ta potencijalna muslimanska elita okupljena oko mladomuslimanske Organizacije suviše digla glavu, kada se suviše omasovila i stekla preveliki uticaj u narodu i naročito među omladinom, postala je za komuniste opasna i trebalo ju je uništiti. Zato su ubijani, osuđivani na dugogodišnje robije, a neki time samo zaplašeni s ciljem eliminiranja ideoloških protivnika, ali i obezglavljivanja bošnjačko-muslimanskog naroda.“

 

Nakon osnivanja Organizacije „Mladi muslimani“ u Sarajevu počele su nicati podružnice širom Bosne. Do kraja Drugog svjetskog rata osnovane su podružnice u: Prijedoru, Travniku, Banjoj Luci, Doboju, Zenici, Kozarcu, Cazinu, Sanskom Mostu, Kotorskom, Tuzli, Gradačcu, Gračanici, Orašju, Dubrovniku i Mostaru.

Članom 32. Pravila Omladinske sekcije „Mladi muslimani“ bilo je predviđeno osnivanje i ženskih sekcija pod imenom „Mlade muslimanke“.

Prva ženska Podružnica osnovana je u Sarajevu 5. augusta 1943. godine. Zatim je došlo do osnivanja ženskih sekcija u Mostaru, Travniku i Prijedoru.

Djelovi iz knjige Hadžić A. Salema, Teufik Velagić Tofa: pismo iz zatvora, Sarajevo: Udruženje Mladi muslimani, 2013.

 

(Str. 32 – 34)