Naličje policijske akcije u Gornjoj Maoči

U  dosada najvećoj policijskoj akciji u BiH, u kojoj su učestvovali službenici OSA-e, Granične policije, SIPA-e, MUP-a RS, Policije Brčko distrikta, Federalne uprave policije, Uprave policija kantonalnih MUP-ova u FBiH, Službe za strance, te misije EUPM-a, a kojom je iz štaba u Brčkoj upravlja direktor Federalne uprave policije Zlatko Miletić, u Gornjoj Maoči, negdje kod Brčkog, uhapšeno je sedam osoba. Oni koji su ih uhapsili, a i većina medija koja je o tome izvještavala, uz to što su rekli da je uhapšeno sedam osoba dodali su da se radi o vehabijama. Što navodi na razlog njihovog hapšenja i ukazuje na njihovu ''krivicu''. Uhapšeni građani – vehabije, osumnjičeni su za krivična djela ugrožavanja teritorijalne cjeline BiH, napada na ustavni poredak BiH i izazivanje narodne, rasne ili vjerske mržnje, razdora i netrpeljivosti.

Stotinu policajaca na jednog ''vehabiju''

O odgovornosti optuženih po ovim optužbama pravosudni organi će reći svoje. Međutim, da li je bilo potrebno 600 policajaca, 224 policijska automobila, tri oklopna policijska vozila da se pretrese 30-ak kuća, nađe nekoliko lovačkih pušaka i kuhinjskih noževa, uhapsi sedam ljudi i isprepada nekoliko desetina djece? Naravno da nije! U vojnoj i policijskoj analitici stoji da strana u napadu mora imati tri puta više pripadnika od strane koja se brani. Što znači da bi akcija sa 600 policajaca, naoružanih svim raspoloživim oružanim sredstvima policije, bila opravdana da je na drugoj strani bilo 200 građana – vehabija, naoružanih i ukopanih u rovovima. A na drugoj strani su bili građani – vehabije koji su spavali ili su se spremali za sabah namaz, nisu pružili nikakav otpor policiji, nisu pokušali bježati i sl. Mirno su se predali, pustili policiju da pretresa kuće, nosi što joj volja. Stiče se utisak da bi se u policiju i dobrovoljno javili samo da su dobili poziv. I to je policija morala znati. Morali su znati da im u ovom selu niko neće pružiti otpor i da nije bila potrebna akcija sa 600 policajaca. Ako to nisu znali onda su nesposobni za posao koji obnašaju. Svakom laiku je jasno da se ovakve akcije dugo pripremaju, da se utvrđuje stanje na terenu, osmatra, ispituje, raspituje, procjenjuje se mogući otpor. Ako je policija sve to uradila, i to radila punih šest mjeseci kako sami kažu, i na kraju napravila ovakvu grešku, dovodeći bataljon policajaca da uhapsi sedam ljudi među kojim njih nekoliko ima lovačke puške, a kojima nije padalo na pamet da se odupiru hapšenju, onda su planeri, organizatori i svi oni koji su sjedili u štabu akcije u Brčkom, na čelu sa Zlatkom Miletićem, nesposobni i sve ih u interesu sigurnosti građana treba smjeniti. Ili možda nisu nesposobni, nego su sve to namjerno učinili???

Policija BiH (ne)svjesno ubija državu BiH

Na koncu, problem i nije u tome što je policija imala, svjesno ili nesvjesno, namjerno ili nenamjerno, lošu procjenu, već je problem u tome što je u, ionako islamofobični svijet, otišla informacija da je bh. policija angažirala 600 policajaca da izvrši akciju hapšenja grupe Bošnjaka – muslimana - vehabija. Obični građanin tog svijeta, biznismen, bankar, političar, svako od njih će o BiH steći sliku okorele terorističke zemlje. Zemlje u kojoj postoje opasne, organizirane, naoružane grupe Bošnjaka - muslimana, koje su spremne da ratuju protiv države. Zemlje u kojoj je nesigurno živjeti, raditi, ulagati novac, ali i dati tim Bošnjacima bezvizni režim za zemlje šengena. A mi svi dobro znamo da BiH, i Bošnjaci u njoj nisu nikakvi teroristi, da to nikad kroz historiju nisu bili, niti će biti, i da im ta etiketa ne treba. A upravo se ta etiketa prepoznaje u akciji u Gornjoj Maoči. Čelnici akcije, vođe policijskih i pravosudnih organa u državi BiH, koji su sjedili u štabu u Brčkom, svjesno ili nesvjesno, pokušali su samoubistvo ili možda ubistvo BiH. Samo tako se može tumačiti u ovoj mjeri pretjerana upotreba sile nad Bošnjacima – muslimanima - vehabijama u Gornjoj Maoči, a u kontekstu refleksije koju takva akcija ima širom svijeta. I samo tako se može promišljati o izjavi Borisa Grubešića, portparola Tužilaštva BiH, koji pronađene mobilne aparate naziva ''sredstvima veze'', što kod bh. građana, ali i građana širom svijeta stvara sliku nekih opasnih, sofisticiranih uređaja. Grubešić opasnim i značajnim tonom govori i o zaplijeni CD-ova, DVD-eva, kao da se radi o najopasnijem oružju. Kuhinjske noževe naziva ''hladnim oružjem'', pa građani pomisle kako su pronašli nekakve sablje, kame, buzdovane, šurikene, ili ne znam ti šta već. A u lovačkim puškama je vidio ''značajnu količinu naoružanja''.

Ravnogorci – ''dobri'' momci

Doprinos policiji i pravosudnim organima u ovoj suicidnoj akciji daju i skoro svi bh. mediji. Utrkuju se da presude uhapšenim prije i podignute optužnice, hvale policijske i pravosudne organe, i prave u očima svijete svoju zemlju i bošnjački narod terorističkim i opasnim za okruženje, za Evropu i čitav svijet. Ova vijest je udarna na svim elektronskim medijima, dok je hapšenje 100 narko dilera u RS-u, uz oduzimanje arsenala oružja, hrpe droge, prošla neopaženo, kao što neopaženo prolaze i vijesti i informacije o ratnim zločincima koji se slobodno šetaju po gradovima RS-a u kojima su činili najbrutalnije i najgnusnije zločine. Niko ne hapsi ni četnike - ravnogorce, koji se u uniformama i naoružani kamama svake godine postrojavaju širom RS-a u danima kada obilježavaju neke svoje jubileje. Oni valjda time ne prave ''rasnu ili vjersku mržnju, razdor i netrpeljivosti'', te pozivanjem na odvajanje RS-a od BiH ne čine ''krivično djelo ugrožavanja teritorijalne cjeline BiH''. Niko ne hapsi ni Milorada Dodika, koji godinama, i svakog dana sve više, negira državu BiH, poziva na njeno razbijanje i nestanak. Valjda ni on ne narušava time ''ustavni poredak BiH''.