PROGLAS POVODOM PARADE SRAMA (tzv. „PARADE PONOSA“)

  • Štampa
Detalji
Objavljeno četvrtak, 05 Septembar 2019 00:00
Autor Administrator

Imajući u vidu brojne stavove, polemike, shvatanja, izjave, zahtjeve i komentare povodom najavljene Parade srama u Sarajevu, osjećamo se dužnim uputiti ovaj proglas:

-       organizatorima i svima koji ih podržavaju u tome

-       predstavnicima vlasti i funkcionerima koji upravljaju političkim procesima u BiH

-       intelektualcima i javnim ličnostima

-       ulemi i vjerskim poglavarima

-       predstavnicima međunarodne zajednice, i čelnim ljudima njihovih institucija i ambasada

-       novinarima i medijskim kućama

-       široj bh javnosti odnosno svim građanima Bosne i Hercegovine

 

 

P R O G L A S

 

  1. Pozivamo organizatore Parade i njihove podržavaoce da prestanu plasirati teze o ugroženosti tzv. LGBT osoba u bh društvu. Prihvatajući potrebu zaštite ljudskih prava, skrećemo pažnju da nam nije poznato da su u našem društvu zabilježene pojave da je nekoj od tih nastranih osoba (pripadnicima tzv. LGBT populacije) uskraćeno pravo na medicinsku i zdravstvenu pomoć, studiranje, obrazovanje i školovanje, zaposlenje i sl. i da pred zakonom uživaju sva prava kao i svi građani. Sve pojedinačne situacije i slučajevi koje oni doživljavaju kao ugrožavanje njihovih prava, a često ih preuveličaju i medijski eksploatišu zarad drugih interesa, ne mogu izmjeniti ovu činjenicu i dovesti do toga da se naše društvo predstavi kao društvo koje postaje sve više netolerantno i nedemokratsko. Jedino „pravo“ koje im je zasad, koliko toliko uskraćeno jeste da nametljivo nameću svoja uvjerenja i stavove drugima, a s obzirom da time ugrožavaju prava ostalih, nadamo se da će tako biti i ubuduće.
  2. Pozivamo predstavnike vlasti na svim nivoima i funkcionere iz svih stranaka koji upravljaju političkim procesima u BiH, da imaju više samopoštovanja i obzira prema građanima i narodima koje predstavljaju i za čiji se napredak zalažu. Svjesni smo da postoje određeni zahtjevi na našem putu euroatlanskih integracija koji se trebaju ispoštovati ali to se mora raditi ostvarujući volju i interes onih koji su ih birali. Na tom putu čekaju nas i dobre i loše stvari. Budite mudri i sposobni da se izborite samo za ono dobro ili za više dobra nego zla. Pazite se da ovom narodu ne ponudite samo još gore društvene prilike, a podržavanje, tolerisanje i nevoljno odobravanje događaja i skupova koji podstiču nastrane ideje vode upravo tome. Zvuče jadno izjave jednog političara, uz to još i muslimana koji to voli istaknuti, da se čudi ovim reakcijama jer „mi smo to prihvatili na državnom nivou i sada se to samo sprovodi a ja imam svoj intimni stav o tome i niko mi ga ne može uzeti ...“. To nas podsjeća na doba komunizma i izvrtanje teza po kojem je vjera privatna stvar pojedinca i po kojem naša istinska uvjerenja (najčešće ona vjerska) trebaju biti sakrivena dok se predano treba raditi na onome što su nam drugi nametnuli?!
  3. Pozivamo intelektulce i javne ličnosti u BiH da ne dozvole plasiranje nekih „novih istina“ o pojavama koje nam se nameću te da shvate šta su tradicijske vrijednosti našeg društva i zašto ih je neophodno beskompromisno čuvati. Naši uvaženi profesori i akademici, naročito iz oblasti medicine, sociologije, psihologije i sl. nauka ne trebaju dozvoliti da nam nekompetentne osobe putem medija i intervjua tumače genetiku i LGBT nastranosti kao predodređenost pojedinaca. Ni da dozvole olahko plasiranje teza da su „savremena nauka, relevantne studije i novija istraživanja“ dokazala da „homoseksualnost nije neprirodna“. Nadamo se da će među našim intelektualcima koji uživaju povjerenje građana biti onih koji će htjeti i smjeti djelovati u tom smjeru, zarad budućnosti naše djece i generacija koje će doći poslije nas.
  4.  Pozivamo našu ulemu i vjerske velikodostojnike drugih konfesija da odlučnije progovore o ovom zlu. Prema poznatom hadisu Božiji Poslanik Muhammed a.s. je rekao da su muslimani dužni zlo spriječiti rukom, pa ako to ne mogu onda jezikom, a ako i to ne mogu da ga prezru u svom srcu što je najslabiji stepen vjere. Upoznati smo sa stavom Vijeća muftija IZ BiH kojim se homoseksualnost ali i nasilje karakterizira kao veliki grijeh i isti smo shvatili kao poziv muslimanima da se u ovom slučaju suzdrže od pokušaja da ovo zlo „otklanjaju rukom.“ Prihvatajući taj stav, potenciramo na činjenici da nema razloga da u ovom slučaju ostanemo na najslabijem stepenu vjere i da je potrebno više i ustrajnije govoriti o ovoj pojavi koja nam se nameće kao dobro. Stoga se ne može prihvatiti da je Stav Vijeća muftija iz 2015. godine ujedno i sve što se ima reći na tu temu. Pozivamo naše imame, hatibe, muallime da mudro ali i hrabro govore o ovoj pojavi. Iako ovaj grijeh nije široko rasprostranjen u našem narodu za razliku od mnogih drugih, pa se i ne mora tretirati kao prioritetna tema, bojazan da bi isti u narednim godinama mogao biti prihvaćen i blagonaklono odobravan zahtijeva od sviju nas i preventivno djelovanje. Smatramo da bi bila korisna i reakcija Međureligijskog vijeća BiH.
  5. Pozivamo predstavnike međunarodne zajednice, a posebno čelne ljude njihovih institucija i ambasada da se angažiraju ka promjenama koje će zaista dovesti do poboljšanja stanja u našoj zemlji i da ne podržaju pojave i procese koje samo doprinose povećanju problema u bh društvu. Svjesni smo da je međunarodni faktor doprinio i mnogim pozitivnim reformama i pomacima ali isto tako ne zaboravljamo ni velike nepravde i propuste međunarodne zajednice prema Bosni i Hercegovini (a Bošnjacima posebno), od njene nezavisnosti 1992. pa do današnjih dana. Ne zaboravljamo nespremnost međunarodne zajednice da reagira na adekvatan način prilikom agresije na BiH kao suverenu zemlju i članicu Ujedinjenih Nacija, nametnuti embargo na oružje koji nije doprinosio smanjenju ratnih dejstava i stradanja već naprotiv, licemjerno postupanje čak i kod dostave i distribucije humanitarne pomoći, izdaju UNovih snaga u slučaju Srebrenice i zakašnjelu reakciju u sprečavanju agresora da počini genocid, sramno postupanje u pokušaju opravdavanja pripadnika i naredbodavaca holandskog bataljona UN i davanju ustupaka agresorima pri samom okončanju rata te mnoge druge postupke iz prošlosti koje ne možemo shvatiti samo kao neznanje i nemoć međunarodnog faktora. Kao predstavnicima međunarodne zajednice zamjeramo Vam i nametanje nefunkcionalnog modela za mirnodopski razvoj Bosne i Hercegovine oličenog u Dejtonskom sporazumu, istrajavanju na rješenjima koje ne postoje niti funkcioniraju u vašim zemljama, popuštanje pred opstrukcijama „srpske strane“ u sprovođenju reformi koje nas vode prema euroatlanskim integracijama i svim njihovim atacima na BiH i uopće na svim postupcima koji stvaraju dojam da vi niste iskreni pomagači ni Bosne i Hercegovine, niti njene demokratije, razvoja i prosperiteta. U svjetlu toga smatramo licemjernim Vaše nastojanje da se pomogne održavanje ove Parade i da se isto prikaže kao podrška ljudskim pravima i demokratskim procesima. Sigurno znate da se podrška ovoj problematičnoj grupaciji kod većine građana doživljava kao nešto tuđe i nametnuto, nešto neprirodno i protivno našoj kulturi i tradicijskim vrijednostima te sve vrste takvog Vašeg djelovanja smatramo neprijateljskim i destruktivnim postupcima.
  6. Pozivamo novinare i medijske kuće da izbjegavaju korištenje termina „Parada ponosa“ i umjesto njega koriste adekvatniji termin - Parada srama. Ili da prilikom izvještavanja o ovom događaju navode tzv. „parada ponosa“. To ne bi bilo neuobičajeno postupanje jer se navodnici i riječ „takozvani“ i koriste za pojave koje nisu definirane i za termine koje samo jedna grupacija, a ne svi stanovnici, razumiju i prihvataju kao takve. Ne očekujemo da će svi mediji prihvatiti ove naše sugestije, ali barem ćemo na osnovu toga znati koji su od njih finansijski potpomognuti iz istih izvora kao i organizatori parade.
  7. Pozivamo sve građane Bosne i Hercegovine da shvate da se iza ove parade kriju drugi ciljevi a ne proglašena zaštita i unapređenje ljudskih prava i da je namjera iste (u ovoj prvoj fazi) da se ove osobe prikažu kao sasvim normalne, obične i miroljubljive individue koje trebaju imati uticaj na sve društvene procese i reforme kako u sadašnjosti tako i u budućnosti. Istina je, na žalost, sasvim drugačija. Relevantne statistike pokazuju da su većina osoba označenih kao pedofili i osobe spremne da napastvuju djecu istovremeno i osobe homoseksualnih navika ili barem osobe koje takvu praksu odobravaju. Nemojte dozvoliti da vas obmanjuju pričama kako su to nenasilne osobe pune ljubavi jer većina pripadnika te populacije nisu miroljubivi i bezopasni i to dokazuju u sredinama i na mjestima gdje su uspjeli ostvariti „svoje pravo na slobodnu ljubav“. Relevantne statistike pokazuju i to da su LGBT osobe sklonije upotrebi droga i narkotika te da češće oboljevaju od depresija i psihijatrijskih poremećaja a njih potvrđuje i omjer jednih i drugih u populaciji oboljelih u odnosu na omjer jednih i drugih u ukupnoj populaciji. Te nastrane osobe su i prenosioci mnogih zaraznih bolesti iako se to pokušava osporiti i relativizirati kojekakvim istraživanjima koje žele prikazati naučnim. Medicinska ispitivanja u drugim zemljama su pokazala da su 75% osoba oboljelih od AIDSa i sifilisa upravo osobe takvih sklonosti. 

UPRAVNI ODBOR UDRUŽENJA „MLADI MUSLIMANI“