Deveti januar je najprikladniji za obilježavanje Dana genocida nad Bošnjacima

  • Štampa
Detalji
Objavljeno petak, 22 Februar 2013 19:49
Autor Administrator

U nastavku prenosimo u cjelosti intervju koji je predsjednik našeg Udruženja dao magazinu Sabah koji izlazi u SAD-u.

Gospodine Bakšiću! Razgovaramo u predvečerje 9. januara kada će se u manjem entitetu obilježiti Dan Rs-a. Međutim, inicijativom vašeg Udruženja po drugi put za redom će bošnjačka i probosansko-hercegovačka udruženja i nevladine organizacije taj dan obilježiti kao Dan početka genocida nad Bošnjacima. Zbog onih koji su rodjeni poslije 9. januara 1992. kao i onih starijih, ali zaboravnih, pitam Vas: zašto ste izabrali baš taj dan za obilježavanje genocida nad narodom kojem obojica pripadamo?

BAKŠIĆ: Glavni razlog je činjenica da je na taj dan 1992. godine samoproglašena „Skupština srpskog naroda u Bosni i Hercegovini“ proglasila paradržavnu tvorevinu na teritoriji tadašnje SFRJ i SRBIH „Srpsku republiku Bosnu i Hercegovinu“ a koja će kasnije biti preimenovana u Republiku Srpsku. Ovaj događaj je bio „svojevrsni okidač“ za ono što će uslijediti nekoliko mjeseci kasnije, a to je brutalna oružana agresija na Republiku Bosnu i Hercegovinu za čiju nezavisnost se izjasnila gotovo dvotrećinska većina njenih građana.

Ta agresija je doprinjela da već prije kraja 1992. godine ne bude Bošnjaka u gotovo cijelom Podrinju, kao i u dobrom dijelu Bosanske krajine, da se sprovedu masovna ubijanja na najbrutalniji način, silovanja, protjerivanja i zatočavanja Bošnjaka. Već tada su se desili zločini koji nimalo ne zaostaju za zločinom genocida u Srebrenici. Samo je genocid u Srebrenici dokazan i presuđen na Međunarodnom sudu za ratne zločine na području bivše Jugoslavije u Hagu te potvrđen i presudom Međunarodnog suda pravde, ali mi smatramo da se genocid nije desio samo 1995. već i ranijih godina te da se nije desio samo u Srebrenici, već i u Prijedoru, Višegradu, Foči, Bijeljini... Zato smo zaključili da bi 9. januar bio najprikladniji datum da se obilježava kao Dan genocida nad Bošnjacima.

Pozvali ste i intelektualce da se toga dana na prigodan način sjete genocida nad Bošnjacima. Da li su se u nekom releventnom broju odazvali prošle godine i kakav njihov odziv očekujete sutra, odnosno 9. januara ove godine?

BAKŠIĆ: Ako bi računali sve one koji su nam dali podršku mimo javnosti, koji su samo pohvalili inicijativu i iskazali svoje slaganje sa aktivnostima na ovom planu onda bi mogli ustvrditi da je odziv na naš poziv imao velikog odjeka u bh javnosti. Međutim, Bošnjacima a posebno našim intelektualcima nedostaje više spremnosti za aktivniji pristup kod ovakvih inicijativa tj. da budu konkretniji na način da svojim prisustvom i angažmanom na tribinama, okruglim stolovima i sl. te svojom pisanom rječju podrže ovakve inicijative. Nisam pesimista za ubuduće jer vjerujem da će svake godine odziv biti veći, konkretniji i kvalitetniji.

Nažalost, Dan genocida nad jednim konstitutivnim narodom u BiH na ovakvim temeljima sačinjen Parlament BiH zadugo ga neće prepoznati. Zaista, koliko može potrajati ta "realnost" i kako se vaše Udruženje bori da ona bude drugačija?

BAKŠIĆ: Kako i sami rekoste nažalost to je naša realnost u ovom vremenu i u ovakvom ustavnom uređenju naše domovine Bosne i Hercegovine. Nimalo nije zahvalno prognozirati do kad bi to moglo potrajati. Ali treba vjerovati da je i to moguće i ponašati se kao da je to realno ostvarivo u kratkom roku! Zato smo mi spremni da organiziramo naučne konferencije, okrugle stolove, tribine i sl. i na taj način „popunjavamo praznine“ koje postoje jer drugi to ne čine ili ne čine u onoj mjeri u kojoj je to potrebno. Istina je na našoj strani, samo što se mnogi nekako ustručavaju da tu istinu izgovore u javnosti. Ako neko može, bez imalo stida i srama, osjećaja grižnje savjesti svakodnevno ponavljati npr. neistinu da u Srebrenici nije bio genocid, onda mi čista obraza i visoko uzdignute glave ne samo da možemo, već trebamo pa i moramo govoriti istinu da u Srebrenici jeste počinjen genocid i ne samo u Srebrenici već kako ranije rekoh i u Prijedoru, Višegradu, Foči, Bijeljini itd.

Krajem prošle godine u Sarajevu je održan okrugli sto na temu "Genocid nad Bošnjacima 1992-1995." Ko su bili učesnici i koje su poruke odaslane sa istog?

BAKŠIĆ: Učesnici su bili Nihad Halilbegović sa temom “Priprema agresije na Bosnu i Hercegovinu sa posebnim osvrtom na ulogu JNA i TO”, mr Fatmir Alispahić (“Medijska priprema genocida nad Bošnjacima”), Bakira Hasečić (“Sistematsko silovanje Bošnjakinja”), Šaćir Srebrenica (“Žrtve agresije na Bosnu i Hercegovinu”), mr Muharem Omerdić (“Stradanje imama i objekata Islamske Zajednice tokom agresije na Bosnu i Hercegovinu”), Avdo Huseinović (“Usporeni genocid u srednjem Podrinju”), Akif Agić (“Zločini HVO i HV nad Bošnjacima”), doc. Dr Admir Muratović (“Agresija na BiH i zločini i montirani procesi nad Bošnjacima u Sandžaku od 1992. do 1995. godine”) te Ibrahim Čikić (“Lično iskustvo  stradalnika akcije LIM”). Poručili smo da se ovim borimo protiv zaborava genocida, da moramo biti spremni da nam se isto više nikad ne ponovi, da se 9. januara posebno treba prisjećati genocida, da je nastavak genocida i zatiranje i osporavanje našeg bošnjačkog identiteta i imena Bošnjak. Razmišljao sam poslije tog skupa da li je nešto novo ili nešto zanemareno ili prilično nepoznato široj javnosti izneseno na tom skupu i došao do zaključka da smo između ostalog na skupu podsjetili javnost na činjenicu da je Crna Gora potpuno amnestirana od međunarodne zajednice u pogledu agresije na Bosnu i Hercegovinu. Kao što jedan od učesnika, gosp. Čikić reče: “Dolazim iz Crne gore, zemlje koja “zvanično” nije učestvovala u ratu ali ima i svoje udruženje boraca, i udruženje ratnih invalida, i druge institucije koje neopozivo svjedoče njenu sramnu ulogu u agresiji na BiH.”

Poruke su čuli i vlastodršci u Rs-u. Kako su reagirali i kako tumačite njihove reakcije?

BAKŠIĆ: Reagirali su izjavama da sad, eto, Mladi muslimani izazivaju netrpeljivost u BiH, te da je RS nastala voljom srpskog naroda i sa još nekoliko glupih i neistinitih izjava. Naša namjera nije bila da sa njima polemišemo i njima nešto dokazujemo. Možemo samo ustvrditi da se slažemo da je RS nastala voljom srpskog naroda i to voljom da izvrši “etničko čiščenje” tog prostora od Bošnjaka, Hrvata i drugih nesrba.

Aprila prošle godine reagirali ste pismom Fahrudinu Radončiću i Faruku Veli (glavnom uredniku) na pisanje Dnevnog avaza o Mladim muslimanima. Šta su to pisali, odnosno zbog čega ste reagirali?

BAKŠIĆ: Njihova namjera da prikažu Bakira Izetbegovića, pa i njegovog babu Aliju Izetbegovića u što negativnijem kontekstu zarad svojih političkih ciljeva je stvarno otišla predaleko. Morali smo reagirati na laži koje su tada iznijete ne samo o njima već uopćeno o svim Mladim muslimanima i djeci Mladih muslimana. Nažalost, Dnevni Avaz je postao tzv. “žuta štampa” i novina u kojoj se  neargumentirano kalja čast i ugled mnogih čestitih Bošnjaka ali sve više ljudi u BiH to prepoznaje i ne vjeruje takvim pisanjima.

Kako se određujete o mogućem popisu stanovništva najavljenom za april ove godine?

BAKŠIĆ: Smatramo da se u što većem broju trebamo izjasniti kao Bošnjaci, po vjeri muslimani i da nam je bosanski jezik maternji jezik. Na naš stav o ovome neki su reagirali “otkud vi sad da budete Bošnjaci, hoćete li sada biti Mladi Bošnjaci i sl.” Zato želim razjasniti slijedeće činjenice. Mladi muslimani su od svog osnivanja bili prvenstveno vjerski, muslimanski pokret. Biti musliman, sa svim onim što ta riječ zaista predstavlja, bilo im je najvažnije. U nekim svojim radovima pisali su Musliman sa velikim slovom M iznoseći ideju da bi se svi termini: musliman, pravoslavac, katolik trebali tako pisati. Kasnije je to pogrešno protumačeno da su oni  “nagovijestili” naše nacionalno ime iz ustava SFRJ ’70-tih godina. Međutim, iako Mladi muslimani nisu imali težište na nacionalnom osvješćenju, činjenica je da su i tad (sredinom XX stoljeća) bili nacionalno svjesniji od mnogih intelektualaca iz redova našeg naroda. Zagovarali su tezu da se naš narod ne treba priklanjati ni Srbima ni Hrvatima kao što to zagovaraju tadašnja kulturna društva “Gajret” i “Narodna uzdanica”, a koja su inače zastupali Srbe muslimane, odnosno Hrvate islamske vjeroispovijesti.

U vezi popisa želio bih skrenuti pažnju i na kampanju nekih grupa i pojedinaca da se što više građana BiH teba izjasniti kao Bosanac, te da je to put spasa i borbe za BiH. Oni zagovaraju da, ako se znatan procenat građana izjasne kao Bosanci da će se onda moći promijeniti i Ustav BIH i uvesti neka “četvrta” nacija. Ovo su naivne priče koje ne vode ničem dobrom. Mi želimo da na predstojećem popisu imamo što veći broj Bošnjaka, brojem i procentom, ali ne zato da bi se sutra mijenjao Ustav ili bilo što drugo na štetu pripadnika ostalih naroda i narodnosti već samo zato što je to dobro i potrebno za jačanje naše svijesti o svom nacionalnom identitetu i svemu što on podrazumjeva. I za BiH je dobro da ojača “bošnjački faktor”  a ove “bosance” bih podsjetio da je BiH bila najjača 1. marta 1992. kad je 64% građana dalo svoj glas za potvrdu njenog suvereniteta a tada njih nije bilo, ni približno broju koliko sada žele da ih bude. Borba za BiH podrazumjeva da se razvija ljubav prema njoj kod svih njenih građana, ali to se ne može postići negiranjem važnosti nacionalnog određenja. Čak i da se pola stanovništva izjasni drugačije od Bošnjak, Srbin, Hrvat bilo kakve ustavne promjene bi jako teško bile sprovedene a dokaz za to je što se i nefunkcionalnost i svi loši aspekti Dejtonskog sporazuma teško prevazilaze. Razumljivo je da postoje građani kojima je na vrh glave to što u Bosni sve mora biti po tronacionalnom ključu, ali neka četvrta nacija bi samo zakomplicirala naše odnose. Dokaz je trenutna politička situacija: od 2010. pored nacionalnih stranaka u BiH u vlasti značajnije participira SDP kao (kako sami vole da kažu) najbolji predstavnik onih ostalih i građana kojima nacionalno nije ispred građanskog, a situacija je sa njima mnogo gora nego bez njih.

U izdanju vašeg Udruženja  iz štampe je prošle godine izišao Zbornik radova pod naslovom "Bošnjaci i Drugi svjetski rat - tokovi i posljedice". Zborniku je prethodio jedan medjunarodni znanstveni skup održan u Sarajevu 24. decembra 2011. pod naslovom "Bošnjaci u Drugom svjetskom ratu". Koji je bio povod održavanja tog skupa i koji su njegovi esencijalni zaključci kada je riječ o učešću Bošnjaka u Drugom svjetskom ratu?

BAKŠIĆ: Povod je postojanje nametnutih stereotipa o ulozi Bošnjaka u II svjetskom ratu. Htjeli smo da sa naučnog aspekta predstavimo mnoge procese, događaje, organizacije i ličnosti koje su imale uticaj na dešavanja u tom vremenu. Smatram da smo doprinjeli razumjevanju činjenice u kolikoj mjeri je marginaliziran bošnjački antifašizam naročito onaj koji se manifestirao kod uleme i Mladih muslimana.

U pripremi je VI redovna Skupština Udruženja. Kada bi mogla biti održana i šta bi ona mogla novoga donijeti osim novoizabranih organa Udruženja?

BAKŠIĆ: Trebala bi biti održana u prvim mjesecima 2013. Godine. Očekujemo novi i savremeniji pristup generacijama koje dolaze kao i našu veću uključenost u društvene procese kojima su nam izrazito bitni, a samim tim i veću prisutnost u bh javnosti.

I, na samom kraju, kako vidite aktuelnu političku situaciju u zemlji i koliko, eventualno, neki bošnjački političari doprinose evidentnoj političkoj, ustavno-pravnoj, socijalnoj i ekonomskoj krizi u BiH?

BAKŠIĆ: Situacija je vrlo teška. Bošnjački političari su često dio problema a ne dio rješenja problema. Posmatrajući kroz prizmu univerzalnih načela, očekujemo od njih da više rade u ime Boga i za dobrobit naroda a da potisnu vlastite sujete i interese. Dajemo i davaćemo podršku onim političarima kod kojih prepoznamo iskrenost i dobronamjernost u radu.

Hvala Vam velika za ovaj razgovor.

BAKŠIĆ: Hvala i Vama na ustupljenom prostoru u Vašim novinama.