Mladi Muslimani ponovo u KP Domu Zenica!

  • Štampa
Detalji
Objavljeno subota, 10 April 2004 23:18
Autor Anes Džunuzović

Objavljena i šira verzija teksta u časopisu "Saff" broj 117 od 1.aprila 2004.

Uvod

U centru Zenice već čitavih 115 godina nalazi se Kaznenopopravni dom koga je osnovala Austo-Ugarska vlast 1889. godine. Ono što se događa iza zidina zatvora uglavnom je nepoznanica za građane Zenice, koji su već naviknuti na prisustvo zatvora i zatvorenika u svojoj blizini pa zbog toga ne pridaju puno važnosti toj činjenici. U raznim političkim vremenima kroz KPD Zenica prošle su desetine hiljada zatvorenika zbog različitih djela: ubistava, silovanja, razbojništva. Bilo je i političkih zatvorenika, a u ratnim vremenima u ovom zatvoru često su bili zatočeni i ratni zarobljenici.

Pravda i istina na dunjaluku često su nedostižne, pa je tako u ovom zatvoru boravilo dosta ljudi optuženih i osuđenih za neko djelo koje nisu počinili, ali svoju nevinost nisu mogli dokazati. To posebno važi za one čija politička razmišljanja u nekim vremenima nisu odgovarala vlastima pa su ih zatvarali kako bi zaštitli sebe i svoje pozicije u vlasti, koje su im donosile izuzetno lagodan život. To je bilo aktuelno u Titovoj Jugoslaviji, posebno nakon Drugog svjetskog rata kada je u ovom zatvoru istovremeno boravilo po 4.000 ljudi, iako su zatvorski kapaciteti bili puno manji. Bilo je tu nacionalista, antikomunista, imama, sveštenika, običnih ljudi vjernika, informbirovaca. U tom poratnom periodu proveden je i veliki proces protiv pripadnika pokreta Mladi muslimani, kada je ubijeno 13 mladih ljudi, a kroz < > prošlo je više od hiljadu ljudi. Mnogi su osuđeni na višegodišnje robije, a njih oko 250 svoje zatvorske dane provelo je upravo u KPD-u Zenica. I nakon poznatog Sarajevskog procesa vođenog 1983. godine nekolicina pripadnika Mladih muslimana ponovo se našla iza zidina KPD-a u Zenici.

U nedjelju 7. marta 2004. u KPD-u Zenica ponovo su se našli članovi pokreta, odnosno, sada Udruženja Mladi muslimani, među kojima je bio i Omer Behmen, koji je upravo zbog aktivnosti u organizaciji Mladi muslimani u ovom zatvoru proveo ukupno 15 godina, a osuđen je u procesima o kojima smo prije govorili. No, ovog puta to je bio obilazak KPD-a, a Hor Udruženja, za zatvorenike, stražare i upravu zatvora, upriličio je program u kome je učen Kur'an i ilahije.

Zahvaljujući ljubaznosti direktora KPD-a Hidajeta Jabandžića i novinar Saff-a dobio je dozvolu da obiđe zatvorski kompleks, da fotografiše prostorije i zatvorenike, te da razgovara sa njima.

Obilazak zatvora

Pošto je posjeta bila ranije najavljena i dogovorena, već na ulazu u KPD dočekali su nas direktor Jabandžić sa saradnicima i grupom zatvorskih stražara. Nakon zaista srdačnog dočeka krenuli smo u obilazak zatvorskog kompleksa. Iako se ni jednog trenutka nismo osjećali nesigurnim, ipak je, nas petnaestak gostiju, svo vrijeme posjete pratilo desetak stražara u uniformama i civilu. No, nakon što smo saznali da se skoro svakodnevno događaju incidenti među zatvorenicima, postalo nam je jasno zašto smo imali toliku pratnju.

U sklopu zatvorskog kompleksa ima pet paviljona u kojima su smješteni zatvorenici. Ukupni kapacitet svih pet paviljona je oko 600 mjesta, i trenutno su potpuno popunjeni. U zatvorskim sobama smještena su dva do tri zatvorenika, a u sobama osim kreveta i nužnika mogu imati i TV ukoliko ga donesu od kuće. Podjela zatvorenika po paviljonima i sobama ne vrši se po prekršaju, ili po visini kazne, već po starosnoj dobi zatvorenika. Jednu grupu čine maloljetnici, zatim, druga grupa su oni do 23 godine, potom grupa starosne dobi između 23 i 45 godina, i zadnja grupa su oni koji imaju više od 45 godina. U kompleksu KPD nalazi se ambulanta i stacionar za bolesne zatvorenike, a za slobodne sportske aktivnosti imaju vanjski sportski teren za mali fudbal, zatim teretanu, stolove za stoni tenis, a postoji i manja sportska sala, te i šetalište sa klupama. Nekada je za zatvorenike postojala i radna obaveza, dok danas u KPD-u rad se zasniva na dobrovoljnoj bazi, a može se raditi u stolarskoj radionici, kovačnici, livnici. Radno vrijeme traje osam sati, a zatvorenici mogu zaraditi 150 konvertibilnih maraka, a oni koji rade prekovremeno mogu zaraditi i 200 konvertibilnih maraka. Novac koji zarade, kao i onaj koji dobiju od rodbine i prijatelja zatvorenici ne mogu držati kod sebe već im se polaže na depozit, a mogu ga trošiti u kantini koja se nalazi u sklopu trpezarije.

"Staklara"

Zatvorenici se u KPD-u mogu educirati u raznim oblastima, a edukaciju im nudi Kulturno- obrazovni centar. U sklopu ovog centra nalazi se biblioteka sa oko 7.000 knjiga, zatim djeluju likovna, stolarska i rezbarska sekcija, u kojima nastaju prelijepi likovni radovi, zatim radovi od drveta poput ukrasnih sehara, prelijepih levhi, kojima se, kako kaže rukovodilac ovog centra Omer Hasanbegović, zadivio reis Cerić. U stolarskoj radionici napravljen je i mihrab, te mimber, koji se nalaze u zatvorskom mesdžidu. Zatvorenicima bez srednjeg obrazovanja nudi se mogućnost da završe neki od zanata , a da na diplomi ne stoji da je školu završio u KPD-u. Kulturno-obrazovni centar KPD-a zatvorenicima nudi i kurseve stranih jezika, i to engleskog, njemačkog i arapskog, te kurs informatike.

U Paviljonu 2, među zatvorenicima iz Titovog vremena poznatom kao <>, nalaze se samice u koje se po kazni smještaju zatvorenici. Zatvorenik može dobiti najviše 20 dana boravka u samici, a pritom ima pravo na korištenje biblioteke, pušenje i sl. Postoje i tzv. radne samice, a postoji i medicinska samica u koje se smještaju zatvorenici kojima to preporuči ljekar. U Titovom vremenu ovaj paviljon i samice korištene su za posebne tretmane nad političkim zatvorenicima u cilju njihovog tzv. revidiranja, odnosno, promjene njihovog političkog mišljenja. Boravak u ovome paviljonu vidno je potresao Omera Behmena koji nam je ispričao nekoliko zaista potresnih priča kada je bio zatvaran u ovim samicama, gdje je, recimo, zimi boravio bez prozora i samo u donjem kratkom vešu po nekoliko sedmica, a sve to kako bi se odrekao svoje vjere i svog političkog antikomunističkog stava. Danas, naravno, nema takvih tretmana.

Vjerski život

Vjerski život u KPD-u Zenica pokrenut je 1993. godine kada je osnovan mesdžid i katolička kapela, a sada postoji i pravoslavna kapela. Među zatvorenicima većina su Bošnjaci, i ima ih oko 70 posto, ostatak su Hrvati katolici, kojih je 20 posto, i Srbi pravoslavci, kojih ima 8 posto. Muslimanima je dozvoljeno da u džematu obavljaju pet dnevnih namaza i u mesdžidu bude od 20 do 25 ljudi, dok na džumi bude i 80 zatvorenika. U mesdžidu zatvorenici se mogu zadržati po pola sata prije i pola sata poslije svakog namaza, a u tom vremenu mogu učiti Kur'an ili čitati neke od vjerskih knjiga koje se nalaze u mesdžidu.

Kao dio vjerskog sadržaja za zatvorenike upriličeno je i ovo gostovanje Hora Mladih muslimana, te njihovo učenje Kur'ana i ilahija koje je obavljeno u zatvorskoj kino i pozorišnoj sali, u kojoj je bilo, prema procjeni autora ovih redova, oko 250 zatvorenika. Oni su u najvećem redu i tišini saslušali program, a u pojedinim trenucima uključivali su se i sami u učenje ilahija.

Nakon programa razgovarali smo sa M. I., koji nije htio da mu se objavi ime, a koji kroz suze kaže: << Molim Allaha da nagradi ove mladiće i djevojke koji su nam učili Kur'an i ilahije. Nikada zatvorenici nisu bili ovako mirni i pažljivi. Na njihovim licima vidjela se bogobojaznost, a Allahove riječi dopirale su i do najokorelijih srca. Kao da nisam bio u zatvoru>>, završava naš sagovornik, za koga stražari i uprava kažu da je dobar čovjek, koji im nikada ne pravi nikakve probleme.

Zatvor sa tri vjerska objekta

Intervju sa gosp. Hidajetom Jabandžićem, direktorom Kaznenopopravnog doma Zenica napravljen prilikom ove posjete:

Koliko dugo ste u KPD Zenica?

Jabandžić: Ovdje sam devet godina. Prvo sam zaposlen kao specijalista neuropsihijatar, a zadnje dvije godine sam direktor.

Kako ocjenjujete stanje u KPD-u?

Jabandžić: Ovdje su ranije ležali i politički zatvorenici, i bilo je raznih tretmana. Stvari su i danas teške, mukotrpne, ali se kreću naprijed. Mislim da je u ovoj ustanovi situacija ipak radikalno bolja nego nekad. Ne kažem da je ovo idealna situacija, mi imamo mnogo problema, ali ovdje ipak nema selektivnog, namjernog zlostavljanja ljudi. Ovo je još uvijek daleko od idealnog, imamo mnogo problema, imamo mnogo teškoća, postoje ogromni napori da se dobre i pozitivne stvari ugrade ovdje, materijalne i nematerijalne. Sticajem okolnosti ja sam bio po nekim zemljama zapadne Evrope i obilazio sam zatvore. Znam da su mnogi naši zatvorenici nezadovoljni ovom ustanovom, što je razumnjivo. Oduzeti nekome slobodu je teško, i teško pada svakome razumnom čovjeku. Ali ono što sam vidio po zatvorima širom Evrope ne bi se svidjelo našim zatvorenicima. Recimo u Poljskoj samo jedan sat zatvorenici mogu biti na svjetlosti i na čistom zraku. U Italiji i Sloveniji je nešto bolje , ali je sve daleko od situacije kod nas. Ovdje zatvorenici imaju puno više zraka, svjetlosti, šetnje, ali ipak kažem da je i ovdje stvar daleko od idealne i mislim da može biti puno bolje.

Prije godinu ili dvije u bh. medijima govorilo se o tome da se u KPD-u Zenica vrši pritisak na nemuslimane da primaju islam!? Kako komentirate to?

Jabandžić: Bilo je zloupotreba medija u političke svrhe. Ovdje je, mjesec pred opće izbore, ja znam i ko, ali nije bitno, proturio tezu da neko prisilno suneti katolike. Pazite, to je tolika glupost i da nije tako ozbiljno bilo bi smiješno. Moj zamjenik je Hrvat, mi smo svi ovdje profesionalci, a ovo je jedini zatvor koji ima sva tri vjerska objekta. I još da ja kao ljekar nekoga prisilno sunetim.

Da li je možda bilo takvih pritisaka među zatvorenicima?

 

Jabandžić: Ma kakvi! Desilo se je da je jedan zatvorenik svojom voljom, iz nekih svojih ličnih razloga, osunećen u bolnici na vlastiti i lični zahtjev. E, od toga je krenula lavina koja je namjerno bila režirana tada pred izbore, kako bi se negdje dolje u zapadnoj Hercegovini, ili već ne znam gdje, dobili neki glasovi za ovu ili onu opciju. Pazite, mi smo profesionalci, mi se trudimo da radimo korektno, a to je bila jedna tako ružna, tako prljava i mučna epizoda da se ja još uvijek emotivno poprilično uznemirim kada je o tome riječ.

<>

Intervju sa zatvorenikom Elvirom Abdurahmanom Pelto

Odakle ste i zašto ste osuđeni?

Pelto: Ja sam iz Zenice, osuđen sam zbog razbojništva koje sam počinio dok sam bio narkoman. Sada sam, elhamdulillah, musliman, ali moram odležati zbog onoga što sam učinio u vrijeme dok sam bio džahil. Sada kad sam se vratio islamu, uspio sam se osloboditi droge, elhamdulillah, sredio sam svoj život, oženio se, i tako. Osuđen sam na pet godina i dva mjeseca, ali mi je kazna skraćena na dvije godine, a ovdje sam već pet mjeseci.

Kako vam je ovdje?

Pelto: Imamo dosta slobode, elhamdulillah. Imamo mesdžid i dozvoljeno nam je da svih pet namaza klanjamo u džematu. Tražio sam od Uprave da mi dozvoli da radim sa zatvorenicima narkomanima, jer su oni najteži slučajevi, a ja kao bivši narkoman imam iskustva i mislim da bih im mogao pomoći. Međutim, Uprava mi nije dozvolila, ne znam iz kojih razloga.

<>

Intervju sa Omerom Behmenom, predsjednikom Udruženja Mladi Muslimani

U ovom zatvoru bio je zatvoren i predsjednik udruženja Mladi muslimani Omer Behmen. Upravo je i bio zatvoren samo zbog pripadnosti mladomuslimanskom pokretu. U KPD-u Zenica proveo je kao zatvorenik nekih petnaest godina a još dvije godine proveo je po istražnim zatvorima. Prvo je bio zatvoren od 1949. do 1960. godine, onda od poznatog procesa iz 1983. do 1989. godine. Od tada do danas nikad nije posjetio ovo mjesto. Zato smo ga i upitali o osjećajima:

Nakon toliko godina provedenih u ovom zatvoru kako se osjećate sada kada ste ponovo obišli paviljone u kojima ste ležali, <> (zgrada sa samicama, op.a.), i ostale zatvorske objekte?

Behmen: Druga su vremena, drukčiji su uslovi. Nas je u onom periodu mog prvog ležanja u KPD-u bilo oko 2.500, spavalo nas je po više od 220 u sobi, imali smo obavezan rad, koji je trajao dugo i bio je težak. Radili smo u livnici, u kovačnici u jako lošim uvjetima, tucali smo kamen, a hrana je bila slaba. Uz sve to kao političli zatvorenici imali smo dodatne tretmane kako bi revidirali svoje stavove. Danas je drukčije, puno lakše, nema političkih zatvorenika, revidiranja, obaveznog rada, postoji vjerska sloboda, a mi smo namaze obavljali polutajno, u teškim uslovima, često išaretom, a post nam je bio posebno težak.

Šta biste danas poručili zatvorenicima?

Behmen: Znam da im nije lahko, svaki zatvor je težak. Međutim, u odnosu na vrijeme kada sam ja bio zatvoren uslovi su puno bolji. Preporučujem im da što više vremena provedu u radu, učenju, čitanju. Kada smo mi, Mladi muslimani, bili zatvoreni nije bilo slobode da se čita, već smo krijući provlačili neke brošure, skripte, knjige, ilmihale i čitali. Danas postoje i kursevi jezika, preporučujem zatvorenicima da to koriste i da se obrazuju. Konačno, vrijeme prolazi i doći će vakat da se nađu na slobodi.