Dan kada su Bošnjaci obogaćeni islamom
- Detalji
- Objavljeno nedjelja, 20 Juni 2010 20:05
- Autor Redakcija
U subotu 19. juna 2010. godine održana je manifestacija „Dan kada su Bošnjaci obogaćeni Islamom“. Manifestaciju je organizovalo Udruženje „Mladi muslimani“, u suradnji sa udruženjima „Sultanov Konak“ i „Čuvari Bosanske krune“ iz Kraljeve Sutjeske, Vareša i Kaknja. Namjera organizatora je bila posjetiti grad Bobovac, prisjetiti se bosanske prošlosti i tako obilježiti trenutak kada je islam oplemenio ovdašnje podneblje. Jedan dio stanovnika je prihvatio dar, koji se ljubomorno čuva i njeguje već 547 godina. Izdržao je različite, oštre i teške historijske kušnje. Uticaj osmanskog državnog ustroja
Gosti manifestacije bili su Sedad Bešlija stručni saradnik za osmanski period sa Instituta za istoriju i Mehmed Ćeman, zaljubljenik u Osmanlije i autor knjige „Sultan Fatih i Istanbul“. Nema sumnje, svi prisutni su bili izuzetno impresionirani časom historije koji je održao mladi naučnik Bešlija govoreći o osmanskom naslijeđu u Bosni i Hercegovini, koji je između ostalog rekao: „Osmanski ustroj države i cjelokupan sistem administracije imao je velikoga utjecaja na ovdašnje stanovništvo u pogledu sticanja pozitivnih navika discipline, rada, marljivosti i sl. Osmanlije su omogućile pravoslavnom, katoličkom i jevrejskom življu na ovim prostorima da egzistira i djeluje te na koncu opstane i u životu dočeka 'svoje željno čekano oslobođenje od Turaka u 19. stoljeću'. Osmanski sistem omogućio je i muslimanskom dijelu Bošnjaka da, prihvatanjem državno-političkog okvira Carstva, šalju svoju djecu u adžemi-oglane i poslije na visoke položaje Carstva, zatim afirmaciju u javnom životu Carstva, ekspanziju u Podunavlje i Dalmaciju, očuvanje Bosne kao kuturno-historijskog i geopolitičkog elementa kroz ustroj sandžaka i ejaleta, jedinstvene odbrane Bosne od teritorijalnog zauzimanja susjednih država. Sve ovo je uvjetovalo položaj Bošnjaka (muslimana) više od 4 stoljeća u sastavu Osmanske države“.
Islam duhovna riznica Bošnjaka
Mehmed Ćeman govorio o sultan Fatihu kao svjetskom vladaru, između ostalog istakavši: „Možda i najvažnija činjenica jeste u tome da su Osmanlije sa sobom u Bosnu donijele islam, zvanično od 1463. godine. Bošnjaci, koji su do tada imali iskustva srednjovjekovnog duhovnog života pod skiptrom svojih kraljeva, dolaskom islama obogatili su svoju duhovnu riznicu za još jednu komponentu koja je izrodila svjetski kulturno-civilizacijski krug. Gledano iz tog ugla, tužno je što se danas u BiH na sultana Mehemda II el-Fatiha u značajnim i ozbiljnim krugovima gleda kao i na svakog drugog osvajača, rušitelja i razarača naroda i država koji se javio u povijesti čovječanstva. Ipak, činjenično stanje govori da je, između ostalih, on donio sa sobom nešto što i danas žilavo obitava na tlu Bosne i Hercegovine, a nema veze sa zločinima, etničkim čišćenjem, silovanjima i genocidom.
Treba istaći da je ova manifestacija prvi put održana ove godine, pa tako nije nije bila posebno zapažena, medijski popraćena. Ipak, organizatori manifestacije su svom zadatku pristupili vrlo ozbiljno, kao da su prisutne stotine i stotine posjetilaca.
Historijski značaj Bobovca
Bobovac, stolni grad i rezidencija posljednjih bosanskih kraljeva smješten na strmoj stijeni padina Dragovskih i Mijakovskih poljica. Bobovačka tvrđava, tačnije njeni ostaci, danas pripadaju općini Vareš, ali se tom prekrasnom mjestu može prići i iz pravca Kaknja, preko Kraljeve Sutjeske.
Grad Bobovac je osnovao ban Stjepan II Kotromanić početkom četrnaestog stoljeća. Od dana kada je podignut, Bobovac je bio administrativni i vojni centar. Pošto je smješten na terenu koji je idealan za odbranu, bilo ga je izuzetno teško osvojiti, pa je u njemu dugi niz godina čuvana bosanska kraljevska kruna. Prema nalazima historičara, osim u Bobovcu, bosanski kralj je često boravio i u Kraljevoj Sutjesci, koja je dosta pristupačnija i podesnija za primanje izaslanstava, te je tako, pored Bobovca, i Sutjeska bila svojevrsni administrativno-politički centar. O tome svjedoče mnogi dokumenti koji nose oznaku da su pisani u Bobovcu ili podno Bobovca.
U svojoj ne baš tako dugoj prošlosti, Bobovac je više puta opsjedan. Između ostalih, opsjedao ga je i srpski vladar Dušan, ali bezuspješno. Za vrijeme dinastičkih borbi, potkraj postojanja Bosanskog kraljevstva, Bobovac je bio ključ uspjeha. Pretendent koji bi kontrolisao Bobovac, kontrolisao je službeni državni pečat i bosansku krunu, što su bili simboli vlasti.
Nakon višegodišnjeg „razmekšavanja“ terena, Osmanlije su, 21. maja 1463. godine, nakon samo tri dana borbe, osvojili tvrdi Bobovac, iako je bio projektovan tako da može izdržati skoro dvogodišnju opsadu. Po svemu sudeći, pri osmanskom zauzimanju Bobovca, presudnu ulogu je odigrala sultan Fatihova artiljerija, čiju moć su deset godina prije toga osjetili daleko moćniji bedemi Istanbula. Brda oko Bobovca, sa kojih se artiljerijom moglo tući po gradskim bedemima, izuzetno su nepristupačna, ali su Osmanlije, još u to vrijeme, razvili tehnologije pomoću kojih su podizali livnice na terenu i na licu mjesta odlivali moćne topove, koji su korišteni samo za jednu bitku.
Osvojivši Bobovac, sultan Fatih je ostavio jednu manju posadu u gradu i nastavio dalje prema Jajcu, čijim zauzimanjem Bosna dolazi u sastav Osmanske države. Nakon toga, Bobovac gubi strateški zanačaj, pa ga Osmanlije, početkom sedamnaestog stoljeća, potpuno napuštaju. Od tada, pa sve do nedavno, grad Bobovac, nekadašnja prijestolnica bosanske države, uglavnom je prepušten djelovanju sila prirode.
Šta je kome Bobovac
Kao i prema mnogo čemu drugom u našoj dragoj domovini Bosni Hercegovoni, prema Bobovcu su podijeljeni stavovi i osjećaji. Dok ga dio Bosanaca svojata, drugi dio, skoro uopće, za njega ne mari. Kao da je u pitanju nečija tuđa tvrđava, na tuđoj teritoriji, u kojoj su boravili tuđi kraljevi.
Ovdje ćemo ponoviti rečenicu sa početka ovog teksta i opet reći da je Bobovac bio stolni grad i rezidencija nekolicine posljednjih bosanskih kraljeva. Prema tome, Bobovac je naš, Bosanski. On je vlasništvo i baština svakoga ko se smatra Bosancem. Svi polažemo podjednako pravo na njega.