Udruženje Mladi Muslimani

Rezolucija Vakufskog Sabora IVZ NR BiH

Detalji

Objavljeno srijeda, 28 April 2004 14:31

Autor Upravni odbor

Rezolucija Vakufskog sabora IVZ NR BiH iz 1949. godine kojom se organizacija Mladi Muslimani proglašava neprijateljskom organizacijom

Naš stav o sramnoj Rezoluciji IVZ

14. augusta 1999. godine navršilo se tačno 50 godina od donošenja sramne i ničim utemeljene Rezolucije Vakufskog sabora Islamske vjerske zajednice u Narodnoj Republici Bosni i Hercegovini, kojom su članovi Pokreta “Mladi Muslimani”, de facto, izopćeni iz Islamske zajednice i pod očitim pritiskom totalitarnog komunističkog režima nazvani “...neprijateljskom i terorističkom organizacijom...”.

Zajedno sa mladomuslimanima tadašnji, komunističkom režimu lojalni vrh Islamske vjerske zajednice u Bosni i Hercegovini, u pomenutoj Rezoluciji osudio je i nazvao “tuđim plaćenicima” i takve intelektualne i vjerske veličine kakvi su bili Mehmed ef. Handžić ili Kasim ef. Dobrača. Kao i komunistički režim na montiranom političkom procesu 1949. u Sarajevu, kada je mladomuslimanskom Pokretu i njegovim uhapšenim članovima izrečena sudska presuda (smrtne kazne i dugogodišnje robije), i tadašnji Vakufski Sabor IVZ Bosne i Hercegovine se potrudio da svojom Rezolucijom donese svojevrsnu duhovnu presudu, u kojoj nas je etiketirao identičnim komunističkim riječnikom i stilom (povezivanje bez ikakvih argumenata mladumuslimanskog Pokreta sa aktivnostima jerusalemskog muftije El Huseina, sa navodnim raspirivanjem vjerske i nacionalne mržnja među našim narodima, sa samo njima vidljivim terorističkim karakterom Pokreta, sa SS Divizijom...).

Dalje se u rezoluciji naročito osuđuju oni pojedinci “...iz zajednice koji su u ulozi vjerskih službenika otvoreno ili prikriveno odobravali rad nenarodnih elemenata i imperijalističkih agenata ‘Mladih muslimana’ i time pomagali zavođenje pojedinih još nedovoljno prosvijećenih ljudi na put koji bi vodio u direktnu propast cijele zajednice. Njihova odgovornost je u toliko veća, što su svjesni svog položaja, proigrali povjerenje IVZ i pomagali organizaciju koja sa muslimanima nema ništa zajedničkog osim lažnog imena koje se sa neprijateljskom proračunatošću trebalo iskoristiti za neprijateljsku akciju...”.

Kruna rezolucije je izjava Vakufskog sabora da “...Islamska vjerska zajednica ima samo jedan put: to je put bratstva, jedinstva i jednakosti svih naših naroda, to je put odbrane naše domovine protiv svih njenih vanjskih i unutrašnjih neprijatelja, to je put nesebičnih napora na učvršćenju narodne vlasti i izgradnje naše socijalističke države, nove Titove Jugoslavije...”.

Kojim i kakvim je putem krenuo komunistički režim i tada mu lojalna Islamska vjerska zajednica u BiH, danas je svima, više ili manje, poznato. Brutalna i primitivna ateizacija i ponižavanje vjernika na način da su im bila uskraćena skoro sva ljudska prava i građanske slobode, bili su prisutni cijelo vrijeme postojanja komunističkog režima sve do njegovog samourušenja 1990. godine.

Do tada se nismo ni nadali, ni očekivali, da će se Islamska zajednica ograditi od svoje sramotne Rezolucije iz 1949. godine. Ali, da se od 1990. do danas niko, ni pojedinačno, ni institucionalno, iz Islamske zajednice javno ne oglasi povodom ove “tamne mrlje” na njenom duhovnom i moralnom dignitetu, smatramo, više je nego začuđujuće, s obzirom (bar) na pojavnu identičnost duhovnih i idejnih opredjeljenja mladomuslimana i današnje Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini. Ili se, što bi nas najviše razočaralo i zabrinulo, u suštini nije ništa promijenilo, pa je sadašnja šutnja Islamske zajednice Bosne i Hercegovine o sramotnoj i nemoralnoj Rezoluciji iz 1949. godine, samo potvrda Kur ‘anske istine da se “stanje naše Islamske zajednice nije izmijenilo, jer nije izmijenjen njen odnos prema Allahu”. Ukoliko je tako, a molimo Boga da nije, Rezoluciju Vakufskog sabora Islamske vjerske zajednice u Narodnoj Republici Bosni i Hercegovini iz 1949. godine shvatit ćemo kao Božiji znak i potvrdu da smo i onda i danas, za razliku od Islamske zajednice Bosne i Hercegovine, bili na pravom putu.

Rezolucija Vakufskog Sabora IVZ NR BiH

Rezolucija Vakufskog sabora Islamske vjerske zajednice povodom neprijateljske djelatnosti terorističke organizacije “Mladi muslimani”

Vakufski sabor IVZ u Narodnoj Republici Bosni i Hercegovini na svom zasijedanju 14. augusta 1949. u Sarajevu, ocjenjujući djelovanje terorističke organizacije “Mladih muslimana” donio je sljedeću

REZOLUCIJU

Ustav FNRJ koji je proklamovan na tekovinama slavne Narodno-oslobodilačke borbe osigurao je muslimanima, kao i pripadnicima svih ostalih vjerskih zajednica, slobodan i nezavisan vjerski život. Zahvaljujući tome, kao i pomoći naše narodne države, Islamska vjerska zajednica može slobodno da djeluje na principima novodonesenog Ustava IVZ. Na polju vjerskog i vjersko-prosvjetnog života svojih pripadnika IVZ je već zabilježila dobre uspjehe. Zapažen je rad pojedinih naših vjerskih službenika, koji su svoj položaj shvatili kao službu narodu i koji se zalažu da se zaostali dio muslimanskog svijeta izvuče iz zaostalosti, primitivnosti i konzervatizma i pođe putem života novog slobodnog čovjeka socijalističke Jugoslavije.

Međutim, neprijateljima naše zajednice i naše države smeta napredak, bratstvo i jedinstvo naših naroda i oni neprekidno pronalaze nove puteve da bi taj razvoj i bratsku slogu omeli. Nažalost i među pripadnicima IVZ našlo se bezdušnika i izdajnika vlastite zajednice i rođene domovine. U posljednje vrijeme pod plaštom tobožnje vjerske zanesenosti ponovo je pokušala da djeluje neprijateljska organizacija “Mladih muslimana”, koja je svoje ilegalne grupice organizovala, radila na obaranju narodne vlasti i spremala terorističke napade radi ostvarenja svojih odvratnih i izdajničkih ciljeva. Najveće je zlo u tome što su ovi pritajeni neprijatelji naše zajednice svojim radom uspjeli da zavedu i pojedine zaostale i neprosvijećene pripadnike IVZ, koji iza njihovog vjerskog plašta nisu vidjeli izdajničku rabotu uperenu protiv interesa svih naših naroda i naše vjerske zajednice posebno. Ali naš narod ih je odmah poznao. Poznao je u njima one iste učenike i saradnike izdajnika i tuđih plaćenika tipa Pandže, Handžića, Dobrače i ostalih koji su kao fašistički elementi u ahmediji još za vrijeme okupacije u interesu okupatora kovali planove i radili na slabljenju Narodno-oslobodilačke borbe, na rušenju bratstva i jedinstva naših naroda, na kome se osnovu temeljila snaga narodnog ustanka i narodne revolucije. Naš narod je odmah poznao onu istu ruku neprijatelja koji je i ranije slao El Huseina, međunarodnog agenta imperijalizma, da se raspiruje vjerska i nacionalna mržnja među našim narodima, da se uz pomoć pojedinih domaćih izdajničkih hodža i špijuna iz terorističke organizacije “Mladih muslimana” zavode muslimani Bosne i Hercegovine, da se stvaraju SS divizije i lomi rodoljubiva svijest muslimana koji su u Narodno-oslobodilačkoj borbi davali nesebične žrtve za slobodu i bolji život. Panislamizam, s kojom parolom su nastupali “Mladi muslimani” za vrijeme okupacije a i danas, je parola imperijalizma, kojom imperijalisti nastupaju svuda gdje hoće da lome oslobodilačke pokrete naroda u islamskim državama ili gdje razbijaju jedinstvo i slogu muslimana koji žive u sretnoj zajednici sa braćom ostalih vjeroispovjesti. Neprijateljska grupa “Mladih muslimana” vjerovala je, da je napadom klevetničke rezolucije Informbiroa na našu zemlju, narod i Komunističku partiju, došlo vrijeme da i oni svoju aktivnost pojačaju i navrate vodu na svoj mlin. I laćali su se, ali bezuspješno, svakih metoda i parola, kojima su mislili uzdrmati vjeru muslimana u svoju vlastitu narodnu državu i njeno rukovodstvo.

Muslimani Bosne i Hercegovine, svjesni tih neprijateljskih pokušaja, ne daju se zavesti smicalicama, ma kako one bile uvijene u vjerske plašteve. Vakufski sabor, kao najviše predstavničko tijelo IVZ u Bosni i Hercegovini, sa prezorom odbacuje i osuđuje pojedince iz svoje sredine, koji su kao izdajnici i agenti neprijatelja pokušali da podrivaju velike tekovine narodne revolucije, ugrožavaju narodnu vlast i mute bratsku zajednicu naroda u našoj slobodnoj i nezavisnoj državi. Naročito osuđujemo one pojedince iz zajednice koji su u ulozi vjerskih službenika otvoreno ili prikriveno odobravali rad nenarodnih elemenata i imperijalističkih agenata “Mladih muslimana” i time pomagali zavođenje pojedinih još nedovoljno prosvijećenih ljudi na put koji bi vodio u direktnu propast cijele zajednice. Njihova odgovornost je u toliko veća, što su svjesni svog položaja, proigrali povjerenje IVZ i pomagali organizaciju koja sa muslimanima nema ništa zajedničkog osim lažnog imena koje se sa neprijateljskom proračunatošću trebalo iskoristiti za neprijateljsku akciju.

Vakufski sabor u ime pripadnika svoje zajednice izjavljuje da Islamska vjerska zajednica ima samo jedan put. To je put bratstva, jedinstva i jednakosti svih naših naroda, to je put odbrane naše domovine protiv svih njenih vanjskih i unutrašnjih neprijatelja, to je put nesebičnih napora na učvršćenju narodne vlasti i izgradnje naše socijalističke države, nove Titove Jugoslavije. Da muslimani zaista koračaju tim putem, da pokušaji neprijatelja ne mogu niukoliko omesti bratsku slogu naših naroda i povjerenje u narodnu vlast i rukovodstvo pod čijim vođenjem je stvorena nova Jugoslavija, najbolji je odgovor naših radnih ljudi, muslimana širom svijeta, koji sa neviđenim elanom, u izgradnji socijalizma, na djelu dokazuju svoju visoku svijest i svoj patriotizam. Pod rukovodstvom maršala Tita odbićemo sve napade neprijatelja i izgradnjom socijalizma u Jugoslaviji dati najdostojniji odgovor svima neprijateljima naše domovine.

Živjela Narodna Republika Bosna i Hercegovina u slobodnoj Federativnoj Narodnoj Republici Jugoslaviji.

Živio maršal Tito, prvoborac bratstva, jedinstva i jednakosti naših naroda.

U Sarajevu 14. augusta 1949.

Vakufski sabor IVZ u