Udruženje Mladi Muslimani

Kako ćemo se boriti

Detalji

Objavljeno subota, 30 Novembar 2002 14:12

Autor Emin Granov

Ovu brošuru sastavio je za vrijeme rata (1941.-1945.) Emin Granov, jedan od osnivača "Mladih Muslimana". Za potrebe organizacije poslije rata je mijenjana i dopunjavana.

Elementi pobjede

Za svaki, pa i najskromniji cilj u običnom životu, mora čovjek, dok ga postigne, da se potrudi do odgovarajuće mjere te napregne svoje sile i sposobnosti. Veći vrijedniji ciljevi iziskuju naravno, još mnogo više truda i napora. A cilj nas Mladih Muslimana, iziskuje veoma mnogo truda i napora, iziskuje zapravo tešku i mučnu borbu. U toj borbi mora da budemo spremni žrtvovati sve, ako želimo da se borba svrši našom pobjedom. U protivnom bolje bi nam bilo da je nismo ni započeli! Ali za pobjedu nije dosta samo da budemo spremni na sve moguće žrtve, već mora da budemo u borbi superiorniji nad protivnikom. Kod jednake tehničke opreme naša ideološka snaga i svi psihološki faktori koji proizilaze iz nje (vjera u pobjedu, čovjek zna za što se bori, ne žali poginuti itd.) daju nam potrebnu superiornost nad protivnikom i garantuje za našu pobjedu. Ideološka snaga stvorit će u nama duševne faktore potrebne da našu borbu odlučno započnemo, s nepokolebljivom i čvrstom vjerom da je vodimo do kraja, i da pobjedimo! Ideološka snaga daje nam volju kojom ćemo savladati sve tehničke prepreke, daje potrebnu odlučnost kojom ćemo uporno braniti Islam do krajnosti.

Borićemo se s istom odlučnošću bilo u diskusiji, polemici, nervnom ratu, bilo u fizičkoj, političkoj, vojničkoj borbi! Takav treba da bude Mladi Musliman.

Obzirom na naše ciljeve, naša će borba biti opsežna, teška i dugotrajna. Da bi se što bolje shvatila i uočila težina borbe navešću naše ciljeve. Tako će ujedno svaki od nas, ukoliko još nije dovoljno načisto s tim, imati pred sobom jasan pregled svega za šta se bori i šta zapravo želi postići.

Naši su ciljevi:

1. Ideološka izgradnja pojedinca Da se svaki pojedinac odgoji u korektnom islamskom duhu, te da se njegovo ideološko uvjerenje učvrsti i dopuni potrebnim znanjem i opremljenošću. Ideološka izgradnja i naučni argumenti će se podesiti te pružiti već prema naobrazbi i sposobnostima pojedinca. Naglašavam još jedanput da ćemo ideološkom građom i naučnim argumentima učvrstiti uvjerenja i rastjerati eventualne sumnje onima koje nećemo ni najjačim argumentima razuvjeriti niti pridobiti za se! U najboljem slučaju ćemo ih samo psihološki tući i suzbiti.
2. Uloga kolektiva u našoj borbi. Da se svi takovi pojedinci vežu u čvrst, jak i kompaktan kolektiv, jer nevezani među sobom nećemo nikada predstavljati nešto, nećemo nikada moći šta ozbiljnije poduzeti, nećemo nikada šta vrijednije postići, neće nas cijeniti prijatelji, niti će nas se bojati protivnici, pa makar kolike ideološke, karakterne, produktivne, borbene vrijednosti imali pojedinci! Ukratko, kod nepovezanosti u jak kolektiv, rad gubi smisao, jer se bez potpore snažnog kolektiva ne mogu postići zacrtani ciljevi! Da bi mogao biti jak, kolektiv mora biti iznutra zdrav, što znači da ne smije biti među pojedincima, članovima našeg kolektiva nesuglasice, razmirice, raznolikosti mišljenja, ili možda čak ideološkog neslaganja. Moramo biti jednodušni, da imamo jedno isto korektno islamsko uvjerenje, da budemo jednako ideološki izgrađeni, mora da jednako razumijemo o svim stvarima koje zahvaća naš odnosno islamski ideološki domen, pa ćemo se uvijek lako složiti i kompaktni istupiti! Treba nam kolektiv u kome neće pojedinci radiiti na svoju ruku i po svom nahođenju. Čitav rad kolektiva da se odvija u sporazumu i dogovoru, po savjetu i na incijativu starijih, iskusnijih, izgrađenijih članova kolektiva, zapravo ideoloških utemeljitelja čitavog pokreta. Njihov nadzor nad radom kolektiva najbolja je garancija da će čitava stvar teći do kraja svojim tokom, da se neće izvitoperiti.
3. Stvaranje islamskog društa i sredine. Da se na svakom mjestu, kod nas i u svijetu, stvara među Muslimanima islamsko društvo i islamska sredina koja će kod postojećih prilika i mogućnosti držati se što više Islama te čuvati i razvijati islamsku kulturu i civilizaciju. Pored toga će takva sredina i društvo duhovno i materijalno spremati političko i duhovno oslobođenje islamskog svijeta, uspostavu islamskog poretka, obnovu islamske kulture i civilizacije.
4. Političko i ekonomsko oslobođenje i ujedinjenje islamskog svijeta. Kad bude stvar duhovno i politički dozrela dolazi političko i duhovno oslobođenje i ujedinjavanje islamskog svijeta u jednu cjelinu ili savez država.
5. Uspostava islamskog poretka. Politička sloboda i vlast je najviše i potrebna radi nesmetane uspostave islamskog poretka. Tek kada se ima politička vlast mogu se nesmetano sprovoditi odredbe Islama u islamskom društvu, javnom i privatnom životu, tek tada mogu se nesmetano uspostaviti i islamski duhovni i socijalni sistem.
6. Uspostava islamske kulture i civilizacije. Ekonomska sloboda i ujedinjenje najviše je uslov za uspostavu, obnovu i procvat islamske kulture i civilizacije. Tek kada se bude raspolagalo sa potrebnim materijalnim dobrima moći će islamska kultura i civilizacija, a preko njih i Islam doći do punog izražaja i sjaja.

Postoji jedan jedini i siguran put kojim je pobjeda potpuno zajamčena! A to je odgoj omladine! Omladince treba još iz malena, dok su još nenatrunjeni, odgajati u korektnom islamskom duhu. Kod spretno izabranih metoda može se omladina odgojiti i spremiti za korisne zadatke i ciljeve! A ko ima omladinu uza se, njegova je i budućnost! Stariji su se već usmjerili, nešto na svoju ruku, nešto pod uticajem literature, duha vremena i sredine u kojoj žive, omladina se može pridobiti posve! Zato veliku pažnju treba obratiti omladini. Od nje se može najviše očekivati i najviše dobiti. Znači, kad bi samo imali mogućnost da odgoj omladine uzmemo u svoje ruke, problem bi bio riješen.

Treba znati da je čovjek koji gura od sebe Islam sa svim onim što Islam naučava, bezbožnik, bludnik, bezkarakteran, pohlepan, razularen, divljačan, materijalista, egoista, asocijalan, zločinac, dakle, najčešće brutalna i sirova priroda. S takvim ljudima samo sila može da izađe na kraj! A mi, Mladi Muslimani, moramo biti oni koji će s takvim znati izaći na kraj, koji će znati, kad ustreba upotrijebiti i silu ne štedeći protivnika. O tom veli i Kur'ansko aje: 5/57:

"O vjernici! Ko se od vas iznevjeri i svoju vjeru napusti, Bog će dovesti ljude koje On voli - koji Njega vole.Oni će sa vjernicima blago postupati, a prema nevjernicima će biti grubi i okrutni, boriće se na Božijem putu i neće se plašiti prijekora i ogovaranja klevetnika."

Prvo što će protivnik poduzeti protiv nas, kad mu već jednom padne naš rad u oči je nervni rat, prvo u blažim a kasnije u sve oštrijim i oštrijim oblicima. Dobacivati će obične prigovore, na obuzdan i neprimjetan način pokušati odvraćati ljude od nas. Zatim će doći ogovaranja, ismijavanja, zlonamjerna podmetanja i unošenja smutnje među nas. Dokazivaće nam da je naš rad besmislen, da su naši ciljevi luda zamisao, za koju svako, ko imalo poznaje logiku i matematiku, vidi da se nikad ne mogu ostvariti. Na nas ukupno i pojedinačno, primjenit će protivnik društvenu izolaciju, to jest neće htjeti da se pozdravlja, da razgovara, da se druži, uskratiće nam svaku moralnu i materijalnu podršku, izvrgavaće nas ruglu, upirat će prstom na nas, pravit će nam smetnje i neprilike na svakom koraku. Kad mu ni to ne bude dosta napast će nas fizički i gledaće da nas terorizuje i onemogući. Najzad će nam navjestiti borbu do istrebljenja. Razumljiva stvar da će se tokom toga i među nama izvršiti selekcija, jer će otpasti mnogi malodušnici i slabići koji ne mogu izdržati nervni rat i fizičku borbu, ne mogu davati žrtava i izdržati u nevolji. Ali oni koji budu ostali znaće protivniku da vrate milo za drago!

Psihološki i materijalni razlozi zbog kojih se pojedinci bore protiv nas.

Da moramo imati protivnike i da se isti moraju boriti protiv nas, nije teško razumjeti! Ono što tražimo i za šta se zalažemo ne može se mnogima sviđati, jer ga pogađa bilo duhovno bilo materijalno, bilo jedno i drugo. On vidi kako podkapamo i rušimo njegovo društvo i njegov svijet te tako sve više sužavamo krug i smanjujemo mogućnost njegovog dotadašnjeg načina života. Kod njega se, razumljiva stvar, javlja otpor. To su uglavnom psihološki razlozi zbog kojih pojedinci stupaju u borbu protiv nas. Pogotovu ako njegovo uvjerenje odgovara njegovim sklonostima. Takvi nam ostaju nepomirljiv protivnik! Isto tako ako su njegova materijalna dobra u pitanju, biće protiv nas, jer voli da ostane onako kako je njemu lično bolje! Ako se radi o jednom i drugom onda nastupa takav protiv nas sa podvostručenom snagom!

Jačina i efekat naše reakcije zavisi od naše odlučnosti i ideološke izgrađenosti. Što god smo odlučniji i izgrađeniji naša reakcija biće jača, a ako smo u svom izgrađivanju predvidili i kako da reagiramo na svaki ispad protivnika, biti ćemo i efikasniji.

Odnosi između nas i naših protivnika

Kad čovjek voli i cijeni, u konkretnom slučaju Islam sam, onda ga boli i vrijeđa kad neko to omalovažava, ismijava, napada i uništava. A s onim koji napada i vrijeđa Islam, dakle i mene napada i vrijeđa ne mogu nikako ostati u prijateljskim odnosima. Ja ga moram samo mrziti i boriti se protiv njega dokle god on bude tako radio! Pa makar on i ne radio ništa protiv nas, ali samo to što je takav dovoljno je da među nama ne može biti prijateljstva i drugovanja, jer nemamo dodirnih tačaka, nemamo se o čemu razgovarati, nemamo u čemu biti intimni, dva smo tabora koji se ne mogu izmiriti ni sporazumjeti, dva smo svijeta koji se ne mogu premostiti, dva smo svijeta koji jedan drugog isključuje. Na osnovu priloženog po psihološkim i biološkim zakonima ne može biti među ljudima, koji se ideološki ne slažu, odnosno isključuju, dubljeg prijateljstva i drugovanja osim najslužbenijeg i najnužnijeg kontakta! I obratno, kad vidim da se neko druži s (njima), našim protivnicima, možemo pouzdano zaključiti da je njegovo islamsko uvjerenje bilo labavo, bilo nepotpuno i da takav čovjek iskreno i sasvim ne pripada nama! To što rekoh nisu proizvoljna nagađanja - to je zakon! Ako ne znamo, uvijek ćemo se moći lako uvjeriti da se najrađe i najviše družimo s onim ljudima, s kojim ima dodirnih tačaka, po uvjerenju, po karakteru, po sklonostima! <<S kim si, onaki si<<, veli naš narod. Da vidimo šta veli Kur'an o tome:

5/83 <<Vidiš mnoge od njih kako su prijatelji nevjernicima. Ružno je, što su oni sebi spremili da se srdžba i gnjev Božiji na njih izlije i da u vječnom mučenju i patnji ostanu.>>

5/84 <<Da su oni vjerovali u Boga, Poslanika, ono što je njemu objavljeno, ne bi nevjernike uzimali za svoje prijatelje. Ali su većina njih nevaljalci...>>

A na drugom mjestu se veli:

4/144 <<O vjernici! Ne uzimajte nevjernike za prijatelje mjesto pravovjernih. Zar hoćete da protiv sebe Allahu dadete jasan i otvoren dokaz?....>>

Na koncu čitavo 60-to sure < u smislu prednjeg izlaganja.

Za borbu se moramo spremiti. Kao što se iz dosad izloženog vidi, borbe na našem putu mora biti. Ona se pored najbolje volje ne može izbjeći, te se za nju moramo spremati i psihološki i tehnički. U našem ideološkom odgoju i izgrađivanju moramo naročito naglasiti i podvući borbenost. Odabiraćemo i izgrađivaćemo ljude borbene do krajnosti, odlučne pobornike islamske misli. Na takvim ljudima počiva sudbina čitavog pokreta. Tokom svog ideološkog odgoja moraju naši, ne samo postati borbeni do krajnosti već se moraju upoznati i sresti sa efikasnim metodama bez kojih se jedna teška borba ne da ni voditi, ni pobjedonosno završiti. A pored toga za jednu oštru borbu potrebna je barem izvjesna doza isključivosti. Ako budemo takvi bili ne treba se bojati za budućnost Islama.

Od nas se svih traži borbenost, ali činjenica je da se mi biološki razlikujemo. Biološka građa i osobine čine da svaki od nas s biološke strane nije u istoj mjeri sklon borbi, ali neke biološke sklonosti i osobine daju se često psihološkim sredstvima sputati, odnosno ojačati. Naime, čovjek će najčešće postupati onako kako je odgojen i kako mu savjest nalaže pa makar to i ne bilo posve u skladu s njegovim osjećanjima i sklonostima. A sa najviše volje, smisla, čvrstine radi ono što mu nalažu i savjest i osjećaji. Ako čovjek i nije toliko biološki sklon, ali je psihološki primoran da stupi u borbu, jer mu to savjest i odgoj nalažu, može on u borbi dati od sebe isto toliko kao i onaj koji je borben po biološkim sklonostima. A za nas je važno da se bori po biološkim ili psihološkim sklonostima! A napokon ima i drugih dužnosti koje su za nas važne kao i sama borba, pa ljudi koji nisu skloni borbi nek' slobodno, bez zamjerke preuzmu takve dužnosti, pogotovu ako se za njih osjećaju sposobnim. Napokon, najbolje će ipak biti, ako svako između nas zauzme ono mjesto koje mu po biološkim i psihološkim osobinama, duševnim i tjelesnim sposobnostima najbolje odgovara. To je najbolja i najracionalnija raspodjela snaga u jednom ideološkom stroju, kod koje se postiže maksimum produktivnosti!

Još jedno ne treba zaboraviti! Čovjek, naime najčešće misli i razvija logiku onako kako mu to nalažu osjećaji i sklonosti. Zato ćemo često naći pojedince, ali i čitave sisteme koji su izgrađeni prema sklonostima ljudi, i to najčešće prema brutalnim sklonostima. Izaći s takvim na kraj znači imati zbilja tešku i jaku šaku. Teško se je boriti protiv onih koji pored neislamskog života imaju neku teoretsku podlogu za takav život. To su najgori! Onaj koji griješi ali i priznaje i žao mu je što griješi mnogo nam je bliži od onoga, koji ne samo da griješi već i teoretski podupire svoje griješenje i dokazuje da se ne radi o grijehu i zabludi već o posve ispravnom postupku.

Dakle, na kraju da rezimiramo još jednom šta se htjelo čitavim izlaganjem reći. Muslimani, po mogućnosti svi, a Mladi Muslimani bezuvjetno, moraju biti uporni i nepokolebljivi borci, čvrsti u svom islamskom uvjerenju, dosljedni i odlučni u islamskim principima, pa će budućnost Islama biti osigurana.!