Udruženje Mladi Muslimani

Ovaj proglas napisan je u Mostaru, a prihvatilo je rukovodstvo u Sarajevu i kasnije umnoženu raspačavalo ograncima na terenu.

Teški su časovi koje proživljavamo. Neprijatelj svojim podlim pokušajima hoće da uništi u nama ono što nas je kroz našu prošlost držalo na okupu, što nas je činilo ljudima-nosiocima svih pozitivnih osobina koje su dobrim diijelom u posljednje dane bile nestale i ugasile se. On hapsi, špijunira i prati svakog njemu nepoćudnog čovjeka! On gazi našu čast, ponos i obraz; pljačka našu imovinu, ostavlja nas bez krova, progoni, zlostavlja i muči najsvirepnije što može biti!

Dok tako jedan neprijatelj ruši sve što je islamsko, dok vrijeđa, napada i pokušava da obezglavi Muslimane hapšenjem, šikanacijama, ubijanjem, bojkotovanjem i raznim smicalicama, dotle drugi kuju planove kako da nas biološki (životno) istrijebe, isto onako kako su uništili muslimane u Mađarskoj, Libiji, Siciliji i Španiji. Svi ovi događaji dokazali su to i dalje potvrđuju da mi moramo promijeniti svoj dosadašnji stav iz temelja i krenuti jednim drugim putem koji će nas jedino zasigurno izvesti iz ovoga haosa i ćorsokaka u koji smo zapali. Moramo biti čvrsto ubijeđeni da smo sami krivi za svoju lošu sudbinu i zato izlaz na bolji put tražiti opet u samim sebi, u svojim vlastitim snagama uz pomoć Allaha i nikog drugog, jest jedini sigurni put. Ići starim putem, tražeći pomoć i spas od svakoga a najmanje od sebe i Allaha znači ići direktno u sukob sa Kur'anom u kojem se kaže: " Allah neće promijeniti stanje jednoga naroda dok se on ne promijeni u svojim dušama"ili "Zlo koje vas zadesi od samih je vas, a dobro od Allaha". Treba li ovim riječima tumačenje? Ne, one su bile i ostaće svakome u sva vremena jasne, nepromjenljive i vječne.

Kada je tako hoćemo li dozvoliti da nas ova mora i dalje pritiskuje i guši, ili ćemo jednom napiti se sa izvora svjetla i snage - Islama, zbaciti od sebe sve negativne osobine a prihvatiti pozitivne - islamske i jednom dignuti svoj glas svim vanjskim i unutrašnjim neprijateljima i reći: dosta je više! Gorko iskustvo zajedno sa Božijim riječima upućuje nas na to, i mi to moramo prihvatiti, ako ne želimo da nas dočeka vrijeme kada će biti kasno.

Zar će se smjeti ponoviti oni pokolji, pljačke i sramote iz 1917. godine ili pak ona u toku zadnjeg svijetskog rata nad našim nedužnim svijetom?! Ne to se ne smije i neće dogoditi! Mi stojimo pred izborom: boriti se, ili sramno, kao kukavice, biti uništeni i nema trećeg izlaza! Svako ko misli da će bolje proći zaobilazeći ovu borbu gorko se vara. Ali na takve mekušce, kukavice i sebičnjake kojih se u svakom pothvatu našlo i naći će, ne treba uopšte računati.

Njih treba prezirno odbaciti, iskupiti i zbiti u bojne redove ono što valja i hoće da se bori, i krenuti putem džihada sa tekbirom na usnama odlučno i mudžahidski ustrajati do konačne pobjede.

Oslanjati se na prijateljstvo Srba ili Hrvata, danas je ikada postalo je jasno svakom našem čovjeku, koji je imao bilo kakvih odnosa s istima, da je najveća glupost i zavaravanje samoga sebe i svoje zajednice. I jedni i drugi pokazali su nam dovoljno svoje želje i namjere i mi im i pored svih uvjeravanja i dokazivanja o njihovoj dobronamjernosti nikada nećemo povjerovati. Mi smo na to prinuđeni tim više što nas Kur´an kao naš jedini vodič na to opominje kad kaže: "Zar ćete vi prijatelje tražiti u nevjernicima?" ili " Ni hrišćani ni židovi neće vam biti prijatelji sve dotle dok ne prihvatite ono što oni zastupaju!" Dosta je bilo nekog opredjeljivanja i orjentisanja prema Zagrebu i Beogradu, to treba da zna svako a naročito naša inteligencija. Nas je svugdje doticalo, a na odbrani Islama i Muslimana-najmanje. Vidjeli smo i svjedočili da ime Hrvat ili Srbin ne postavlja ništa drugo već samo jedan plašt ispod kojega se krije krst i oštrica sa idejom: oboriti Islam, osvetiti Kosovo, siliti, pljačkati, trijumfirati nad polumjesecom i zvjezdom itd.itd.

Naš sadašnji najjači i najviši neprijatelj komunizam sprema se na svoju posljednju borbu. Njegove pristalice u strahu su zbog događaja u svijetskoj politici. Cijeli svijet je podijeljen na dva bloka od kojih je antikomunistički mnogo jači brojčano i ekonomski. Predstavnici ovog bloka već otvoreno istupaju protiv komunizma, te treći svjetski rat je pitanje vremena. Komunisti su svjesni svoje slabosti i zato su u velikoj neizvjesnosti i strahu. Ali nemojmo misliti da će oni i pored svoje slabosti tako lako pustiti zadobivene pozicije. Oni su u stanju jer su prisiljeni - upotrijebiti i posljednja sredstva koja im budu stajala na raspolaganju da bi se održali koji dan više. To već i danas osjećamo na svojoj vlastitoj koži.

U isto vrijeme čitav islamski svijet proživljava teške i odlučne, a u isto vrijeme i najvažnije dane u svojoj istoriji. Drugi svjetski rat ubrzao je razvoj događaja koji su uslijedili poslije sloma trule Osmanlijske carevine. Tada u zadnjem trenutku Muslimani otvoriše oči, uviđeše svoje pogreške, dođoše do uvjerenja da se mogu spasiti samo vraćanjem Islamu. Shvatiše Kur´anske riječi "Muslimani su samo braća", i odmah se dadoše na posao oko zbližavanja i ujedinjavanja svih Muslimana pod parolom panislamizma. Rezultati njihovoga rada odmah se pokazaše. Mnoge islamske Zemlje izvojevaše potpunu nezavisnost i slobodu, dobivši na taj način mogućnost potpune primjene Islama u život. Danas one igraju važnu ulogu u svjetskoj politici i već sada je jasno da nas samo malo vremena dijeli od potpunoga ujedinjenja glavnine Muslimana.Vidimo da Muslimani, kad im je bilo najteže i u najkritičnijem momentu najednom ustaju na noge i otimaju se neprijatelju. To je samo moglo biti to što ih je iskustvo naučilo, što je, i koliko vrijedi Islam, primjenjen u život kakav jest.

Tako nešto i kod nas se događa. Danas, kada nam je najteže, jasno se pokazuju znaci bolje i sjajnije budućnosti, kada ćemo ako Allah da svoju istoriju kovati skupa sa ostalim Muslimanima svijeta. Ali to mogu da vide samo oni koji shvataju učenje Kur'ana i Hadisa. Oni prihvataju borbu na Božijem putu, svjesni njene veličine, odlučno, ne prezajući pred opasnošću, stupaju naprijed sa potpunim uvjerenjem u pobjedu.

Takva jedna skupina ljudi je naša organizacija. Ona je svjesna svih teškoća i patnji koje pred njom stoje, ali svjesna ispravnosti svoje namjere, uz Allahovu pomoć stupa u Džihad. Naša organizacija u ovim najtežim časovima preuzima kormilo Muslimana u svoje ruke i upravlja njime na takav način da nam uskoro svanu bolji ljepši dani. Cilj i zadaća organizacije nije riješiti neki uskogrudni i lokalni problem, nego jedna zamašna i velika misao koja jedina i treba da svakog od nas rukovodi, a to je uspostaviti islamski poredak i primijeniti Islam u život ljudi.

Svaki iskreni Musliman, koji se osjeća kao takav, dužan je prići našim redovima i potpomoći našu borbu čim može. Jer ovo su dani borbe za opstanak tj.dani Džihada, a naša organizacija stupa dosljedno tim putem. Zato boriti se za Muslimane i Islam postaje obavezom svakog našeg čovjeka. Ako želimo da nam osvanu bolji dani, moramo izvršiti Kur´anske zapovjedi po primjeru prvih Muslimana koji su na glas o borbi hrlili u bojne redove i davali svoja imanja zahvaljujući Bogu što im je dao tu mogućnost i dodijelio tu sudbinu da budu borci na Njegovom putu. Ebu Bekr, koji polazeći u borbu daje čitav svoj imetak, najbolji je primjer koji karakteriše te prve borce za Islam. Oni su dosljedno shvatili Kur´anski ajet: " Vaši imeci i bogatstva za vas su iskušenja" ili " Borite se na Božijem putu moralno i materijalno! "

A šta smo mi radili? Dali šta i blizu tome? Ni govora! Čuvali smo bijedne živote i imanja, a gledali kako neprijatelj ubija i pljačka našu braću. Pa se možda još i pored svega čudimo zašto se ovako i nama događa. Vrijeme je i posljednji čas da prihvatimo oružje i sa Kur´anom kao regulatorom naših snaga stupimo u borbu. Svjesni smo našega zadatka i da bi ga izvršili moramo poći putem odricanja, prijegora i žrtava. Svi naši lični ciljevi neka budu odbačeni pred zajedničkim! Okanimo se ličnih uživanja i nađimo radost u zajedničkom radu! Svoje imetke trošimo na putu Džihada i ne strepimo pred neprijateljem za svoje živote jer Bog u Kur´anu kaže:"Zar ih se bojite? Bog je preči ako ste vjernici!"

U ovim danima kada je čitav islamski svijet na nogama i na putu Kur´ana, ne smijemo ni mi zaostati. Trgnimo se, skupimo svoje snage, očistimo postojeću trulež među nama, dajmo svi sve što možemo dati, nek naša organizacija doživi još viši polet u radu, te da u takvom momentu kad trebadne naše snage pustiti u dejstvo, nastane konačno (nečitka riječ) za čitav svijet.

"Ne klonite duhom, vi ćete uvijek

bitii pobjednici ako budete

pravi Muslimani!"

(Kur´an)

Esselamu - alejkum!