Djelovanje Mladih Muslimana u periodu od 1960. do 1980.
- Detalji
- Objavljeno ponedjeljak, 25 Februar 2008 13:48
- Autor Redakcija
O održavanju tribine u Carevoj džamiji, pokretanju lista Preporod, pisanju članaka za Takvim, štrajku u GHB medresi, organizaciji Tabačkog mesdžida, ...
Za sve njih, izašavši na slobodu 1960.g., nastupa period snalaženja, borbe za opstanak, za preživljavanje. Potrebno je bilo što prije stati ''na svoje noge'', osamostaliti se ekonomski, završiti prekinute studije, što je velika večina i uspjela. Potrebno je bilo osmisliti način daljnjeg rada za Islam. Nastojanja UDB-e da razdvoji MM , bila su uzaludna. Po izlasku iz zatvora međusobna druženja su se intenzivirala. To nije bila ničija direktiva, niti poticaj, bila je to čista potreba da budu zajedno. Družili su se i pomagali jedan drugog. Tim druženjima organizacija de facto nastavila je da živi i djeluje. Realno ,u svim sredinama gdje je bilo ''bivših '' MM sada se osjećalo strujanje i težnja za našom obnovom. Uglavnom radilo se oko obnove vjerskog života, mekteba, mesdžida itd.
1966.g. u Jugoslaviji je kulminirao sukob Tito - Ranković. U narodu se osjetilo pozitivno strujanje. Nastupilo je neko vrijeme uslovne ''liberalizacije''. Bilo je potrebno iskoristiti tu priliku i pokušati spašavanje naroda od komunističkog uticaja, ličnim i kolektivnim naporima dati doprinos protiv ateizacije i odrođavanja naroda od naše tradicije. U dogovoru sa Husein ef. Đozom, tadašnjim vjerskoprosvjetnim referentom Rijaseta, okupljaju se neki članovi MM i počinju pisati za Takvim. Takvim je do tada bio obični muslimanski kalendar. Pisalo se o svim vjerskim i drugim aktuelnim temama, ali i prevodili razni tekstovi iz strane štampe i knjiga. Članci su objavljivani pod pseudonimima, jer i u IZ bilo je doušnika UDB-e, pa redakcija ne bi smjela (ili ne bi htjela) objaviti radove da su se znali autori. U Takvimu su najviše sarađivali Munir Gavrankapetanović, Salih Behmen, Alija Izetbegović, Mehmed Arapčić, Ešref Čampara, Hilmo Čerimović i drugi. Uspostavio se dobar odnos i redovni kontakti sa GH Medresom i GH bibliotekom.
Sredinom 1966.g. počinju se organizovati predavanja namjenjena omladini, koja su organizovali svršenici Medrese i studenti, a koja su pisali neki članovi MM (Salih Behmen, Munir Gavrankapetanović, Omer Behmen). Predavanja su u početku organizovana u maloj zgradi u dvorištu Begove džamije, a kasnije u Carevoj džamiji. Predavanja su pobudila veliko interesovanje među omladinom, pa ih je znalo slušati čak 300-400, a mnogi zbog malog prostora nisu mogli ni prisustvovati. Predavanja, nakon kojih bi usljedila diskusija, čitali bi omladinci i obično je autor bio nepoznat. U stvari, to su pisali članovi MM, bivši robijaši. I na predavanjima, kao i na svim drugim aktivnostima MM, prisutni su bili UDB-ini ljudi.
U dogovoru sa Husein ef. Đozom pokrenut je list ''Preporod'' - prvi naš 15-dnevni informativni list. Mladi Muslimani tu nalaze široko polje rada. Oko ''Preporoda'' se okupio veliki broj MM. Tu su aktivni bili Salih Behmen, Omer Behmen, Rušid Prguda, Alija Izetbegović, Mehmed Arapčić, Muhamed Serdarević, Ešref Bakšić, Hasib Branković, Vahid Kozarić, Osman Dobrača, Atif Delalić. Glavni urednik ''Preporoda'' je bio Husein ef. Đozo, a MM - saradnici u listu opet su pisali i radili pod pseudonimima.
Mehmed Arapčić se posebno angažovao na prevođenju islamskih tekstova. Pored ostalog preveo je kapitalno djelo <>, poznatog islamskog pisca Muhameda Igbala.
U prostorijama čitaonice ''Preporoda'' (ul. JNA br.81) počinju se održavati posebni sastanci i predavanja sa omladinom (Omer Behmen). Sve se više omladine okuplja oko predavanja u Carevoj džamiji i u prostorijama Preporoda, što je usred komunističke vladavine značilo mnogo. Kod mnogih mladića i djevojaka je obnovljena vjera, a kod mnogih probuđena. I ne samo to. Počela se rađati težnja za slobodom i demokracijom. UDB-a je naravno sve to pratila.
1971.g. u GHB Medresi đaci su pokrenuli štrajk, tražeći da se uvede više predmeta u nastavu. Niko normalan ni u jednom normalnom režimu ne bi reagirao u negativnom smislu. Međutim, UDB-a je nastojala da maksimalno iskoristi ovaj štrajk za svoje ciljeve. Štrajk su proglasili antidržavnim aktom, i pokrenuli dugo čekanu operaciju. Operaciju ispred UDB-e vodio je Bahrudin Bijedić. Nekoliko mjeseci trajala je bjesomučna kampanja, '' informativni razgovori'' pritisci, maltretiranja, nakon čega je UDB-a , ne našavši ništa konkretno, izdala saopćenje u kojem se govorilo da su postojale određene radnje antidržavnog karaktera, ali da elemenata za krivično gonjenje. Tako je u proljeće 1972.g. završen jedan vrlo važan proces u razvoju Islama. Mladi Muslimani nastavljaju da se sastaju i rade za Islam i narod, ali na ''drugačiji'' način.
1978. pokreće se rad Tabačkog mesdžida. Studenti, uglavnom sa FIN-a pripremaju predavanja, koja su takođe, vrlo posjećena i zapažena. Posjećena od omladine, a zapažena od UDB-e. Ovaj rad je indirektno pomagan od strane ''starih'' članova MM, a od studenata u njegovom radu najviše se angažovao Hasan Čengić.
Rad u ovom periodu (1960.-1978.), posebno se odrazio i bio učinkovit na nacionalnu svijest, a radi opredjeljivanja Bošnjaka. Jer poslije 1945. u BiH za komuniste postojali su Srbi, Hrvati i Neopredjeljeni. Konačno u novom Ustavu Jugoslavije 1973. dat nacionalni naziv Musliman, čime su Bošnjaci najzad prestali biti ''neko ko treba da prestane da bude svoj''.