Egipat – Demonstracije sekularista i islamista
Prije nekoliko dana stotine protestanata sukobilo se na glavnom Kairskom trgu sa policijom za specijalne namjene, tražeći uvođenje građenske države, otvoreno prkoseći Egipatskim vojnim vlastima koje žele po svaku cijenu da zabrane svaki oblik demonstarcija. Posljedica toga je i nedavno rastjerivanje mladih aktivista koji su proveli cijelu sedmicu sjedeći na Kairskom Tahrir trgu. Nakon pojave generala Husseina Tantawia, koji sada obnaša vlast, prosvjednici su uzvikivali građanska država, dolje vojna vlast. Sukob je započeo kada su demonstarnti počeli gađati vojsku sa bocama i kamenjem, na što su oni odgovorili istom mjerom. Sukobi su se smirili ubrzo nakon što je došla druga grupa koja je pozivala na smirivanje situacije, naglašavajući da su vojska i narod jedno. Protesti su započeli nakon iftara, odnosno, nakon što je prekinut post. Demonstarnti koji su se okupili pozivajući na formiranje građanske države došli su kao odgovor na velike demonstracije islamista održane 30-og jula, gdje se pozivalo na čuvanje egipatskog islamskog identiteta. Također, postoje grupe koje pozivaju na demonstracije pod sloganom ''Petak ljubavi prema Egiptu''. Nakon što su uvidjeli da nisu dobro pripremljeni odložili su demonstarcije za bolje prilike.
Tsunami u Izraelu
Uskoro će formiranje neovisne palestinske države biti stavljeno na glasanje u Generalnoj skupštini UN-a. Prema priznanju nekih zvaničnika cionističkog režima, ovo je svojevrstan tsunami za vladu u Tel Avivu, tsunami koji bi ovome režimu mogao donijeti sudbinu aparthejdskog režima u Južnoafričkoj republici. Zato je Tel Aviv, uz svesrdnu pomoć Washingtona pokrenu opsežna nastojanja da spriječi ovaj tsunami. NATO ambasador Hunter: I Britanija je odgovorna za Srebrenicu
Kako nam pokazuje posljednje pismo bivšeg NATO ambasadora Roberta Huntera, a prenosi Financial Times, priča o ratu u BiH postaje sve jasnija, kako se klupko odmotava mnogobrojni učesnici bosanske tragedije želeći da sakriju svoje (ne)učešće i (ne)rad kroz memoare koje su objevljivali otkrili su dosta toga i o njima samima. Najpoznatiji primjeri su memoari Michael Rosa, generala Lewis Mc Kenzija i Richard Holbruka. Objavljivanjem memoara htjeli su da rekonstrukcijom događaje okrenu u njima željenom smjeru, ali nisi bili baš uspješni u tome. Također uzimajući u obzir i (ne)djela ostalih sudionika u ovim nemilim događajima, slika dešavanja postaje jasnija. Nova otkrića su promijenila već dosad ustaljene i uvriježene stavove o bosanskom konfliktu, pa tako sada ne idu u prilog onima koji iskrivljuju historiju i negiraju genocid. Prije nekoliko mjeseci Balkan Chronicle je objavio ekskluzivni video komentar bivšeg ambasadora Huntera u sramnoj ulozi Britanije i njenom zalaganju da zaštiti Srbe i spriječi NATO intervenciju, koja je trebala odigrati ključnu ulogu u sprečavanju genocida. U prilog tome ide činjenica da general Michael Rose nikada ništa nije konkretno uradio da bi spriječio ili bar ublažio agresiju koja se dogodila kako sa srpske tako i sa hrvatske strane. On kritikuje ulogu SAD i njenu ulogu u NATO bombardovanju srpskih položaja, kao i potpomaganje muslimanskih snaga, i smatra da je to samo još jedan poraz NATO saveza. To što on naziva ''muslimanska strana'' je u stvari legitimna država priznata od starne UN i EU. Govoreći za Financial Times, Hunter U.S ambasador pri NATO-u spominje i sramnu ulogu Britanije koja je učinila sve što je mogla samo da spriječi NATO intervenciju u BiH. Neuspijeh NATO snaga da spriječe pokolj u Srebrenici može se jasno pripisati Britaniji - navodi ambasador. Kao ambasador pri NATO-u, i kao osoba koja je učestvovala u pregovorima o mogućoj vojnoj intervenciji mogu potvrditi da je Britanija ta koja je svim silama radila na tome da do intervencije ne dođe, ali poslije događaja u Srebrenici teško je bilo nastaviti sa tim očitim opstrukcijama. Osim Britanije i njene poznate uloge također slične stavove su imale Francuska i Kanada koje su u najmanju ruku bile neodlučne po pitanju vojne intervencije. Tokom pregovora o vojnoj intervenciji Britanija je bila preglasana jer ključne odluke su se donosile u New Yorku, jer je tamo sjedište UN i američke administracije, a da je na drugom mjestu možda bi se odluka mogla izmjeniti po utjecajima raznih lobija. Britanija je tvrdo čuvala svoj stav o neintervenciji, ali nakon pokolja u Srebrenici 1995. godine morala je popustiti. On dodaje da Britanija ima veliki teret odgovornosti za Srebrenički masakr. Neuspjeh NATO saveza da intervenira u Srebrenici na vrijeme je najvećim djelom odgovornost Londona, a ne New Yorka, Brisela ili Washingtona. Mnogi u Bosni bi voljeli vidjeti da se riječi ambasadora Huntera ispune u Bosni, i pojačano Britansko nastojanje da pomogne riješti zamršeni bosanski čvor, jer ona je uključena i dan-danas u političke tokove u Bosni a isto tako i ekonomski. Ovo pismo daje nam osnova da se preispita uloga Britanije na Balkanu počev od 1990. godine jer i danas je njena uloga u svemu ovome krajnje kontraverzna. U to vrijeme je bila dominantna politika očuvanja bilo kakvog mira i izbjegavanja konflikta, što je išlo u prilog Miloševićevoj ideji o stvaranju velike Srbije. Najnoviji događaj o ulozi Britanije je nedavno hapšenje visokog bosanskog dužnostnika Ejuba Ganića na zahtjev Srbije i njegovo oslobađanje zbog nepostojanja dokaza.