Dobrica Ćosić i njegovi pomagači
Svi smo svjedoci herojske antifašističke borbe srebreničkih majki koje u toj borbi često koriste proteste i okupljanja na raznim mjestima i ispred raznih institucija. Nedavno su ove žene - heroji protestirale i ispred državne agencije SIPA tvrdeći da su u njenim redovima prepoznale osobe sklone teroru i nasilju tj. osobe, koje su bile aktivni učesnici u sprovođenju genocida nad Bošnjacima muslimanima Srebrenice, i da ih se kao takve pod hitno treba ukloniti sa pozicije i procesuirati. Nažalost, ovi njihovi protesti bi mogli biti uzaludan posao ako se u obzir uzme činjenica da se trenutno na samom čelu te iste SIPA nalazi čovjek (Zubac Goran) protiv kojeg je ne tako davno podnešena krivčna prijava za ratni zločin ali isti niti podnosi ostavku niti ga nadležne institucije smjenjuju!? Također, nadu u uspješan ishod tih protesta umanjuju i gebelsovske izjave pojedinih bh političara, među kojima prednjači trenutni predsjednik manjeg bh entiteta (Dodik Milorad), a u kojima se čak negira i presuđeni genocid u Srebrenici.
Međutim, da bi se ipak moglo nešta dešavati po pitanju čišćenja bh institucija od osoba koje su prepoznate kao dokazani vršitelji terora i zločina, nagovještava izjava Ministar civilnih poslova Bosne i Hercegovine g- dina Sredoja Novića koji nedavno izjavi da se u bh institucijama zaista nalazi određen broj ljudi sklonih teroru i nasilju!? Obzirom da je g-din Nović bivši direktor SIPA, pretpostaviti je da je mislio na iste osobe koje su i majke Srebrenice prepoznale u redovima te institucije i za koje tvrde da su sijali teror i smrt u i oko Srebrenice 1995 godine. Istina, ovdje se postavlja opravdano pitanje zašto pomenute osobe ranije nisu uklonjene i procesuirane ako je g –din Nović za njih znao i za vrijeme direktorovanja SIPA – om.
Vjerujem da se nakon protesta majki Srebrenice mnogi od nas s pravom pitaju da li je zaista moguće da se u redovima SIPA, ali i drugih državnih institucija, nalaze osobe koje su u vrijeme agreseije na Republiku BiH bili istinski suradnici i pomagači agresora i naciste Dobrice Ćosića kao glavnog ideologa i promotora fašističkog projekta nazvanog „Velika Srbija“.
Da je prethodno zaista moguće potvrđuje činjenica da je kroz istoriju bilo slučajeva kada su okorjeli zločinci ili zločinke ostali nekažnjeni. Na ovu temu se nedavno na pojedinim webbportalima (index.hr/DEPO PORTAL/BLIN MAGAZIN/dh) pojavio određeni tekst u kojem se spominje istoričarka g- đu Wendy Lower, koja je napisala knjigu "Hitlerove pomoćnice" i u kojoj imenovna piše o stotinama hiljada žena zločinki koje su poslušno služile Hitlerovom režimu, a o njima se ipak malo priča i malo zna. Naime, velika većina ovih zločinki nikada nije odgovarala za strahote koje su počinile. "Najgore je to što se smatra da su one bile prisiljene na sudjelovanje u zločinima, pa ih se tako donekle pokušava opravdati, no, istina je da ih nitko nije prisilio, bio je to njihov vlastiti izbor"; zaključuje autorica.
I na kraju, ako povučemo paralelu između dešavanja neposredno nakon okončanja Drugog svjetskog rata i sadašnjeg vremena i dešavanja nakon okončanja srbijanskocrnogorske agresije na BiH (barem kada su u pitanju oružana sredstva) postoji opravdana bojazan da bi se zbog trenutne konstalacije odnosa u svijetu u današnjoj Bosni i Hercegovini mogla desiti još i gora stvar od one opisane u knjizi gospođe Lower. Odnosno, u BiH bi se pored amnestiranja i nekažnjavanja suradnika i pomagača agresora i naciste Dobrice Ćosića veoma lahko moglo desiti da i pojedini rezultati i posljedice te agresije i genocida ostanu legalizovani (entitet Republika Srpska, etnički očišćeni prostori i sl.).