Na ahiret preselio Hilmija Lepić
Ko je bio Hilmija Lepić?!
Hadži Hilmija Lepić rođen je 1931. godine u mjestu Buziću kod Visokog, a živio je seoskim život sa svojih osmero sestara i braće te majkom i ocem koji su se bavili zemljoradnjom.
Otac Vejsil ga je upisao u Gazi Husrev-begovu medresu u Sarajevu 1945. godine koja je u tadašnjoj Jugoslaviji jedina bila priznata da radi kao vjerska ustanova. U internatu je stanovao sa ostalim medresantima a uspješno je završavao svaki razred. Tokom aprila 1949. godine (tačnije 18. aprila 1949. godine) kada je završio četvrti razred bio je uhapšen kao član „Mladih muslimana“
U organizaciju je stupio na prijedlog školskog druga Hukić Abdulaha iz Tuzle. Gdje se odmah uključio u okupljanje omladine u rodnom mjestu kako bi mladost privukao da ostane uz džamiju i vjeru a ne da krene putem partije kako je tada i kasnije objašnjavao.
Osuđen je na dvije godine zatvora. Odnosno kao jednom od mlađih u to vrijeme kazna mu je preimenovana u društveno koristan rad.
U jednom od brojnih razgovora za medije Hilmija Lepić je ispričao: „Prvo su me smjestili u tzv. Čemalušu u Sarajevu nekoliko dana, u samicu, gdje sam ispitivan. A potom od aprila do kraja maja vodili su nas po raznim zatvorima u Sarajevu. Kasnije sam na izdržavanju kazne proveo jedno izvjesno vrijeme kao rudar radeći sa Alijom Sirotanovićem u Rudniku Breza teške fizičke poslove ali nisam bio plaćen za svoj rad“.
Kako je prijatelj njegovog oca, ugledni zlatar urgirao za njega, biva pušten 1951. godine, nekoliko mjeseci prije isteka kazne na slobodu. Ali mu je bilo zabranjeno da se vrati i nastavi školovanje u Medresi, iako je to želio i kako je pripovjedao da je to bio san oca da bude „njegov hodža“
Hilmija Lepić je živio dostojanstveno i pošteno uvijek odan ideji mladomuslimanstva što je pokazivao i uključenošću u rad Osnovnog odbora Udruženja u Kaknju gdje je i živio.
Preselio je na ahiret 29. maja 2020. godine u 90. godini života.
Dženaza je obavljena 30. 05. 2020. godine na gradskom mezarju Bare
Rahmetullahi alejhi rahmeten vasiah!
P.E.N. Centru BiH - Mladi muslimani su antifašisti i antikomunisti
Udruženje Mladi muslimani najoštrije osuđuje Poziv na otpor fašizmu i historijskom revizionizmu kao nastavak aktivnosti P.E.N. Centra Bosne i Hercegovine koje su bile započete protestnim pismom grupe članova Vaše organizacije od 09.05.2020. godine sa jasno istaknutim zahtjevom za energičnije djelovanje protiv, kako navodite, odranije postojećih, ali i novih historijskih revizionizama, smatrajući ih nedopustivim.
Mišljena smo da su upravo aktivnosti i djelovanja sada već cijelog Vašeg članstva nedopustivi uzimajući u obzir da postupate suprotno ciljevima kojima ste opredjeljeni i ovakvim aktivnostima.
Iz dostupnih i javnih dokumenata proizilazi da sami ne poštujete akte Vašeg udruženja slijedom čega ni Povelju i programske ciljeve Međunarodnog PEN-a čija ste članica.
Nije nam jasno temeljem čega ste si dali “ekskluzivno pravo” da se stavite u ulogu nositelja borbe protiv ekstremne netolerancije, podjela, nacionalizma, radikalizacije pa i fašizacije našeg društva, koje se po Vama postupno i vidljivo šire već tri decenije, kako u Bosni i Hercegovini, tako i u Sarajevu, kao glavnom gradu.
Polazna tačka „borbe“ Vašeg udruženja i pojedinih članova je, citiramo „zalaganje protiv nabujalog fašizma na uličnim tablama“ te ukidanje naziva ulica koje su, kako Vi kažete, ne tako davno ‘krštene’ po imenima odanih i revnosnih sluga nacističkog okupatora, lokalnih fašista i onih koji su zauzimali visoke pozicije u ustaškom državnom aparatu.
Vaši navodi, odgovorno tvrdimo, nisu bazirani ni utvrđeni niti jednom relevantnom činjenicom.
Nije nam jasno da Vi, koji sami ističite da svjedočite višegodišnjim povremenim revidiranjem historijskih činjenica upravo to činite u pogledu članova naše organizacije.
Dapače, upravo smo svjedoci da nastavljate sa praksom iz nama poznatih vremena kada su historijski događaji i ličnosti razumijevani na samo nametnuti jednoobrazan način.
Neprihvatljivo je i nedopustivo je stavljati u istu ravan imena naših šehida Asafa Serdarevića i Mustafe Busuladžića sa presuđenim zločincima kao što su Radovan Karadžić i Ratko Mladić, sa izgradnjom spomenika Draži Mihailoviću u Bileći, ili to dovoditi u vezu sa devastacijom Partizanskog groblja u Mostaru, što upravo dokazuje da prilikom zauzimanja ovakvih stavova i oglašavanjem istih niste vodili računa o historijskoj pozadini ličnosti članova Organizacije Mladi muslimani i njihovom doprinosu za Bosnu i Hercegovinu u različitim historijskim periodima.
Upravo ste Vi oni koji ovakvim istupima vršite historijsku diskriminaciju i s punim pravom sumnjamo u Vaše iskrene namjere.
Smatramo da Udruženje kao što je Vaše nema potrebu sakrivati se iza krinke građanstva i loše upakovanog antifašizma.
Borba kojoj Vi deklarativno težite ne može se dobiti agresivnim medijskim istupima i ponavljanjima iskrivljenih historijskih činjenica.
Borba kojoj Vi težite Vašim nedavnim istupima jedino može biti istinska i ispravna na osnovu istraživačke metodologije, na temelju materijalnih dokaza - historijske građe, koja očito govori drugačije, kao i kulturi sjećanja ali i svjedočenjima žrtvi koje su podnijele baš ove ličnosti i njihove porodice od ideologije u čiju korist pišete.
Nadamo se da će Vam ova otvorena poruka, ali i svima drugima koji na ovaj ili onaj način žele prekrajati historijske činjenice nudeći jednoobraznu nekritičnu historijsku istinu jednaku aksiomu koji ne postoji u historiji, biti upozoravajuća nota da se prilikom narednih inicijativa bolje pripremite konsultirajući detaljnije građu koja će Vam najbolje pomoći u spoznaji šire slike.
Na kraju, Bošnjacima i Mladim muslimanima je antifašizam neosporan. Ne treba ga niko braniti od njih, dovoljno su platili i pretplatili svojim životima pravo da budu dijelom opće pobjede antifašizma.
Upravni odbor
Otvoreno pismo SDP-u povodom inicijative o promjeni naziva ulica
Otvoreno pismo SDP-u povodom inicijative o promjeni naziva ulica
Smatramo nepotrebnim ovakve inicijative s obzirom da zastupnici imaju mnogo važnijih tema o kojima treba odlučivati za dobrobit građana. Ujedno realizacija ove inicijative samo bi stvorila nepotrebne troškove pa i probleme kako Kantonu tako i građanima, posebno onima koji stanuju u istim. Ipak, polazeći od vaših proklamovanih namjera da „Sarajevo ostane na strani antifašizma“ predlažemo da zatražite i promjene naziva slijedećih ulica i ustanova:
1. Ive Andrića – s obzirom da u svojoj inicijativi spominjete i osobu koja je „s početka rata bila naklonjena fašizmu, a zatim se nakratko priključila partizanima“ želimo vas napomenuti da je politički i društveni angažman ovog pisca bio upravo takav – ministar Kraljevine Jugoslavije od 1939. do 1941,. poznat po svojim lijepim riječima i gestama spram samog Hitlera i kao zagovornik etničkog čišćenja i inicijative prema fašističkoj Italiji da se svi Albanci sa Kosova protjeraju u Tursku, je osoba koja je rat u Jugoslaviji (1941. – 1945.) provela u Beogradu očekujući poslijeratni povratak Karadžorđevića (i naravno pobjedu onih snaga koje su im od početka bile lojalne tj. četničkog pokreta) i koja je tek krajem rata, 1945. godine pristupila Savezu komunista Jugoslavije. Ovu inicijativu ne treba shvatiti kao poziv da se njegove knjige izbace iz školskih progama, već naprotiv, da se pomnije proučavaju njegova djela i stavovi koji obiluju šovinističkim opisima i prikazima jednog naroda i pripadnika jedne konfesije kao divlje, nazadne i osvetoljubive skupine fanatika. Da to nisu bili samo književni opisi i pisanje općenito o osobinama svih ljudi podjednako, kako su navodili oni koji su ga branili od ovih optužbi, najbolje nam svjedoče citati iz njegove doktorske disertacije u kojima muslimane naziva poturicama, otpadom kršćanstva, podmitiljivcima i raznim drugim pežorativima što nadasve i ističe primarno ideološku nad naučnom stranom disertacije. Poznata je njegova izreka: ”Mene također ova sredina smrada, loja, lenosti i pokvarenosti poklonika arapskog varalice guši, pa sam više u Beogradu nego u Bosni.” koja više vrijeđa Bošnjake i muslimane od ijedne izjave Mustafe Busuladžića spram nekom drugom.
2. Josipa Juraja Štrosmajera, - s obzirom da ima istaknutu ulicu u samom centru glavnog grada BiH, a sa njom nema skoro ništa zajedničkog. Ovaj đakovački biskup s početka se zalagao za jedinstvo hrvatskih zemalja i BiH u sastavu Hrvatske a njegove kasnije panslavenske ideje osigurale su mu „svjetlu ulogu“ u historiji koju smo učili u nekadašnjoj zajedničkoj državi. Smetala mu je i potvrda državnosti BiH iskazana kroz autonomiju u okviru Austrougarske nakon Berlinskog kongresa i zalagao se da se BiH, ako već neće biti u sastavu Hrvatske, pripoji Srbiji. S obzirom da vaša inicijativa polazi od toga da su neprikladne osobe sa određenim antisemitskim stavovima onda i njega trebate uvrstiti u vaše prijedloge. Iako je u javnosti održavao prijateljske odnose sa nekim rabinima, poslije njegove smrti su objavljena njegova pisma upućena Franji Račkom, u kojima Jevreje naziva „izrodima čovječanstva, neprijateljima kršćanstva, lihvarima, mađaronima, narodnim izdajicama te nemoralnim i smrdljivim individuama.“ U radovima koji tretiraju nastanak i razvoj antisemitizma u Hrvatskoj, a koji su odbranjeni i prihvaćeni u HAZU u Zagrebu, uvršteni su i iskazani ovi Štrosmajerovi stavovi.
3. Josipa Broza Tita – s obzirom da njegovu saradnju sa četničkim pokretom 1941. i 1942. godine koja je rezultirala smrću mnogih nedužnih ljudi, prvenstveno Bošnjaka i Hrvata. Isti je imenovao Straju Kočovića, četničkog predvodnika u pokolju Bošnjaka u Foči, za komandanta fočanskog partizanskog odreda uprkos protivljenju nekih svojih saradnika (između ostalih Rodoljuba Čolakovića). Smatramo da se antifašistički karakter partizanskog pokreta neće narušiti ako se objektivno i javno progovori i o zataškivanim zločinima koje su partizanske jedinice počinile u Kulen Vakufu, Nevesinju i drugim mjestima i odgovornosti onih koji su za to znali i mogli isto spriječiti ili barem sankcionisati. Odgovornost komandanta NOP-a nije ništa manja ni u slučaju da su te zločine počinili dojučerašnji pripadnici četničkih formacija kad je istim dopustio da preobuku partizanske uniforme i amnestirao ih svake odgovornosti za učinjeno. Nesumnjivo je da je ovaj hrvatski maršal&bravar imao i zasluge za pobjedu savezničkih antifašističkih snaga i očuvanje državnosti BiH, ali polazeći od logike same vaše inicijative po kojoj su i određeni kompromitirajući detalji dovoljni da se cjelokupni angažman osobe zanemari i ista okarakteriše „nepodobnom da ima svoju ulicu“ iste bi kriterije trebali imati i u slučaju Josipa Broza. Pogotovo kad se konkretna odgovornost za smrt mnogih nedužnih ljudi uporedi sa nekim deklarativnim postupcima.
Kad bi vaša inicijativa obuhvatila ova imena vjerujemo da bi imala veliku podršku skoro pa svih zastupnika.
Upravni odbor Udruženja “Mladi muslimani”