Moje sjećanje na rahmetli Aliju Izetbegovića
Izlaganje Ejuba Hadžića na tribini "Alija Izetbegović i Mladi Muslimani" organizovanoj od univerziteta "Nedžmetin Erbakan" iz Konje.
Rođeni smo iste godine, bila je to 1925., on u Bosanskom Šamcu, a ja u Kaknju. Spojilo nas je mjesto školovanje – Sarajevo. Iako nismo pohađali istu školu upoznali smo se na sijelima, druženjima u društvu ''Trezvenost'', negdje pred Drugi svjetski rat 1940. godine. Na tim sastancima đaka i studenata bila su predavanja o štetnosti alkohola, duhana, o zdravom životu, ali i predavanja o islamu, npr: ''Islam u svijetlu istine'', ''Zašto su muslimani nazadovali dok su drugi napredovali'' i sl. Tada sam zapazio i upoznao Aliju, isticao se druželjubivošću, srdačnošću, ali i po diskusijama, jednostavnosti i obrazovanju. U to doba već su postojali ''Mladi muslimani'', i mi smo im se priključili i učestvovali tokom Drugog svjetskog rata u zbrinjavanju izbjeglica Bošnjaka iz istočne Bosne u Sarajevu, Visokom, Zenici itd.
Kratki historijat organizacije
Ovaj članak predstavlja izlaganje sekretara Anesa Džunuzovića na tribinu "Alija Izetbegović i Mladi muslimani" organizovanoj od strane univerziteta "Nedžmetin Erbakan" u Konji.
Uvod
Prošlo je 11 godina od preseljenja na ahiret rahmetli Alije Izetbegovića. Bosna i posebno Bošnjaci osjećaju i rekao bih trpe veliki nedostatak. Naime, mudrost, pragmatičnost, ugled koji je imao u svijetu u mnogome nedostaju i našoj političkoj sceni, ali i našim intelektualnim krugovima. Alija nije bio samo političar, zapravo, možemo reći da su njega okolnosti u državi natjerale da uđe u politiku. I ne samo njega već čitav niz pripadnika organizacije ''Mladi muslimani'' koji su nakon pada komunizma i raspada Jugoslavije bili možemo reći jedini svjesni potrebe da se i Bosna mora kretati ka nezavisnosti i da Bošnjaci konačno moraju postati političko biće u BiH i Jugoslaviji, kako bi zaštitili svoj i interes Bosne. Komšije iz Srbije i Hrvatske su željele iskoristiti raspad Jugoslavije za formiranje tzv. Velike Srbije i Velike Hrvatske. Bošnjaci koji su bili u komunističkoj partiji toga nisu bili svjesni, kao ni bošnjačka inteligencija bliska komunistima. Zbog toga su Alija Izetbegović i njegovi prijatelji iz ''Mladih muslimana'', inače jedan dio njih tek je bio izašao iz zatvora 1989. godine, počeli su da organiziraju političku partiju to je SDA. Da nije bilo ovih okolnosti, Alija bi se vjerovatno nastavio baviti islamom, filozofijom. Jer on je prije svega mislilac i islamski filozof. Mi smo Bošnajci i Bosna imali sreću da smo u trenutku raspada Jugoslavije imali Aliju Izetbegovića i ''Mlade muslimane'' da nas organiziraju i povedu Bosnu ka nezavisnosti, a društvo ka slobodi, ravnopravnosti, ljudskim pravima. To su bili ideali Alije Izetbegovića i ''Mladih muslimana'' i za te ideale su stradali od 1945. godine pod komunizmom. Iako je ovaj skup posvećen 11 godišnjici preseljenja rahmetli Alije Izetbegovića, ja se želim u svom izlaganju referirati generalno na ''Mlade muslimane'' i kroz historijat organizacije i zajedničku sudbinu prikazati kako je moglo doći do toga da se iz ove organizacije iznjedre Alija Izetbegović, Omer Behmen, Salih Behmen, Ejub Hadžić, Hasan Čengić, Džemaludin Latić, Ismet Kasumagić, i desetine drugih koji su odigrali ključnu ulogu za Bosnu i Bošnajke, te islam na području Balkana u trenucima raspada Jugoslavije. Iako je Aliaja bio najistureniji, ipak je i on bio produkt ''Mladih muslimana'' i zato je važno da danas govrimo o ''MLAdim muslimanima'' kroz historiju, a što će vam sigurno pomoći da bolje shvatite i lik i djelo Alije Izetbegovića. Naravno, nakon izlaganja biću spreman odgovoriti na Vaša pitanja.
Ejub Hadžić - kratka autobiografija
Ova autobiografija je napisana povodom poziva univerziteta "Nedžmetin Erbakan" iz Konje Ejubu Hadžiću na tribinu "Alija Izetbegović i Mladi muslimani". Prenosi se da je poznati matematičar Blaise Paskal napisao u pismu "Napisao bih kraće pismo, ali nisam imao vremena". Ovaj kratki tekst upravo potvrđuje kako je moguće kratko i sažeto opisati jedan bogati životni vijek i historijsko razdoblje od 50 godina.
Rođen sam 1925. godine u selu Gora kod Kaknja, 40 km od Sarajeva. Roditelji Ibrahim i Nura odgojili su nas 9 djece, tri sina i šest kćerki. Otac je radio na željeznici kao čuvar pruge, a majka je bila domaćica. Uglavnom smo živjeli obrađujući svoju zemlju. Roditelji su uložili maksimalan trud da nas djecu školuju. Da bih završio osnovnu školu 1932./1936. morao sam svaki dan pješačiti po 10 km do škole u drugo selo. Uporedo sam pohađao i mekteb i stekao osnovna znanja o islamu, uz ono što su me naučili roditelji, da ih Allah, dž.š nagradi za to – amin.